sedmodnevni spiritualni program
01.09.2006., petak
SUBOTA:MALA ŠKOLA SIMBOLA
02.09.2006.g.
ARHETIPSKI SIMBOLI (nastavak) JEZIK SIMBOLA Čovjek se od postanka služi jezikom simbola da bi izrazio i obilježio sadržaje koji su verbalno nesvodivi i neizrazivi.Naše nesvjesno se služi samo simbolima jer je to jedini način na koji se može izraziti i očitovati u stvarnosti. Šifrirani jezik snova to najbolje očituje, ali taj simbolički govor je i temelj svakog autentičnog umjetničkog izraza, svakog istinskog religioznog (mističnog) iskustva, svakog duboko filozofskog promišljanja života i poznat je svakom Geniju koji se bavi stvaralačkim radom bez obzira na to u kojem području ljudske imaginacije i djelatnosti djeluje. A i sve tehnike i metode divinacije (tarot i sl.) se služe simbolima izvučenim iz nesvjesnog. O asocijacijama ćemo u nekom drugom poglavlju. Simbol je utkan u svaku poru ljudskog života, pa tako imamo simbole u znanosti (kemijski simboli, simboli u fizici i dr.), simbole u umjetnosti, simbole u psihoanalizi, ezoterijske simbole, religiozne simbole, mitološke simbole i kao temelj svima njima ; ARHETIPSKE SIMBOLE. Arhetipovi su univerzalni simboli za cijelu ljudsku rasu, bez obzira na kulturnu, nacionalnu ili religijsku pripadnost. Arhetipovi izranjaju iz nesvjesnog, iz kolektivnog pamćenja vrste i jednako upadaju u život i neuku i učenu, i bogatašu i siromahu, ne birajući i ne štedeći nikoga. Često se mogu preklapati sa totemskim, magijskim, mitološkim, bajkovitim ili sakralnim simbolima, ali i sa ostalim psihološkim simbolima. Redovni su pratilac snova, a u svakodnevnom životu doslovno određuju našu sudbinu. Katkad znaju prodrijeti u svijest u posebnim duševnim stanjima, krizama i posebnim duhovnim iskustvima. U takvim trenucima nas mogu navesti na nevjerojatne pothvate (herojska djela) za koje i nismo znali da smo sposobni ili nam poremetiti funkcioniranje u svakodnevnom životu, što je negativni odraz. Kod duševnih poremećaja i bolesti vidimo provalu arhetipskog materijala na djelu. Bolesnik je doslovno preplavljen sadržajima iz nesvjesnog. Što ga otkida od stvarnosti i čini ga poslovno, socijalno i emocionalno nesposobnim. Religija, mitologija i bajke su riznice očitovanih arhetipskih simbola, utisnutih u pamćenje ljudske vrste zauvjek. Tako je Arhetip Majke isti za sve ljude bez obzira na jezik, rasu, kulturu, stupanj obrazovanja, status u društvu i vrijeme u kojem žive ili su živjeli. Isto se može reći i za ostale univerzalne arhetipove kao što su : Arhetip Maćehe, Arhetip Oca, Djeteta, Božanski Arhetip,Herojski Arhetip, ili Arhetip Spasitelja itd. U Arhetipskom (karmičkom) Kotaču radimo sa osobnim arhetipovima koji su u pravilu drugačiji (različiti) kod svakog čovjeka, jer svatko radi svoj izbor arhetipova ovisno o svom temeljnom iskustvu ljudskog bića u ciklusu života. Pošto su izabrani arhetipovi simboličan izraz iz prošlih iskustava rijetko svjesno prepoznajemo zašto djelujemo baš tako kako djelujemo, a usvojene negativne obrasce ponašanja, koji su u jednom trenutku našeg života možda odigrali zaštitničku ulogu, više ne znamo izbrisati iz svojeg naučenog ponašanja.Tako se događa da recimo Arhetip Žrtve (on je najupečatljiviji) koji nam je u ranoj dobi, kad smo bili slabi i nejaki, pomogao da izađemo nakraj sa puno jačom, možda neprijateljskom okolinom u zreloj dobi truje sve naše međuljudske odnose i sprječava nas da izgradimo zdravu interakciju sa ostalim ljudima, bilo da se radi o partnerskim odnosima, prijateljstvima ili u bilo kojoj drugoj vrsti socijalne komunikacije.Dakle, ako smo ostali zarobljeni u Arhetipu Žrtve, ako iz njega djelujemo i u svom zrelom životu sigurno ćemo imati puno problema i nećemo biti u stanju ostvariti osobnu sreću i afirmaciju. Govorit ćemo: « Ja nemam sreće! Ja sam pehist! Ništa ne mogu promijeniti! Ja sam rođeni gubitnik! K'o da me netko ukleo! Šta god napravim, sve krene niz brdo!» Mogla bih napisati knjigu žalopojki na tu temu, umjesto toga korisnije je otkriti negativne obrasce iz kojih djelujemo, izbrisati ih i zamijeniti novim i afirmativnim, izborom novih arhetipova, koji drijemaju u našem nesvjesnom i čekaju naš poziv. Kroz rad s arhetipovima, na kraju terapije mi doslovno oblačimo «košulju sretnog čovjeka». Analogija s odjećom je vrlo dobra i ilustrativna. Nijednu haljinu, ma kako kvalitetan materijal od kojeg je izrađena, ne možete nositi, a da je nikad ne operete, izglačate, proširite ili suzite (jer vi se neprestano mijenjate) i da je na kraju, kad se potpuno pohaba ne zamijenite novom.Arhetipovi su haljine u ormaru naše duše! Neki su već odavno istrošeni, a mi ih ljubomorno čuvamo i samo zbog toga hodamo okolo u dronjcima vlastitih poraza i tuga, a ni ne znamo da ih možemo zamijeniti i tako promijeniti svoj život.Treba samo otkriti kad i zašto smo dopustili da to što nas sputava postane trajni obrazac u našem životu, sjetiti se da arhetip po kojem funkcioniramo nije živa sila koja nas bacaka amo-tamo, da je to obrazac kojem mi udahnjujemo život svojim izborom i pristankom ( sjetite se; arhetipovi su neutralni obrasci psihe koji čekaju u našem nesvjesnom da ih mi oživotvorimo), a ako im mi dajemo život, možemo im ga i oduzeti. |
