Ire's corner office

ponedjeljak, 30.01.2006.

Palac naš svagdašnji ...

Zagledajte se malo u njega ... Taj palac na ruci koju najčešće koristite za sve i svašta. Nije bog zna što. Potpuno neimpresivan. A kad pomislite da bez njega danas ne bismo bili ono što jesmo. Zahvaljujući palcu mi, ljudi, napravismo prvo oruđe; njime napravismo prvo oružje; njime ubismo prvu životinju, pa drugu, pa jedni druge. Zahvaljujući palcu nastala su prva pisma, a potom i književna djela. Palac nam je, nejakima, drug i utjeha kada se ne možemo osloniti na majčina njedra. Palac je nekoć značio život ili smrt, ovisno kako je bio okrenut spram pijeska arene. S palcem danas putujemo. S palcem danas pišemo umjetnička djela od 250 znakova. Palac može ostaviti jedinstveni otisak. A neki mogu i otvarati vrata. Palcem kažemo da je sve O.K. Palcem sviramo. Palcem držimo kistove. Palac usmjerava. Palac je, zapravo, junak!
Vrijeme je da se odužimo palcu. Smišljen je držač stranica koji se natakne na palac. Jer palac, uza sve svoje obaveze, ima i teško breme držanja stranica knjige koju čitamo. Stoga su umni ljudi osmislili ovaj držač te ga umno nazvali Thumb Thing Book Holder. Da se palac ne bi mučio. Stoga, utaknimo ga ...

četvrtak, 26.01.2006.

Priča za laku noć

Priča ide ovako ...
Vozi se čovjek u svom autu, ide kući s posla. Ispred njega (nešto dalje) dva auta (AUTO1 i AUTO2). AUTO2 u jednom trenutku prestiže AUTO1, koči, stane. Koči i stane i AUTO1. Iz AUTA2 izlazi vozač, MRGA1, dođe do vozača AUTA1 (vozačice, naime, ima punđu na glavi, a na suvozačkom mjestu još jedna žena) i sad se nešto raspravljaju. Uto iz AUTA2 izlazi i suvozač, MRGA2, dolazi do vozačice i ni pet ni šest - zvizne je par puta šakom u glavu. Zatim je još dobrano prodrma za punđu. Potom se obojica vrate u AUTO2 i odjezde u svom smjeru.
Sad se ja pitam: koji scenarij može opravdati ovakvo ponašanje?
Jel' mu pobila obitelj? Silovala djecu? Sodomizirala oca? Odgrizla spolovilo? Pojela unuke?
Zablendala mu par puta i možda nešto dobacila kad mu je niže niz cestu auto malo zaštekao ...?

utorak, 24.01.2006.

Sanjaju li novinari ulickane androide?

Okej, volim i ja upotrebljavati velike riječi. Evo, na primjer elokvencija: rječitost, govornička vještina, okretnost u govoru, krasnorječivost (još jedna povelika riječ); ili megalomanija: umišljenost u vlastitu veličinu, precjenjivanje samoga sebe. Budući da gotovo svakodnevno viđam što ova druga riječ čini ljudima, nerijetko u pogledu one prve riječi, pažljiva sam pri korištenju takovih veličina, a posebice s riječima za koje nisam sasvim sigurna što znače. Nije mi teško s police skinuti mog starog, izlizanog Klaića i potražiti značenje. Je'n - dva - tri i hop! Mudrost nikome nikad nije naštetila.
E sad ... Nismo svi isti, bogu hvala, bilo bi nam dosadno. Skrećem vam pažnju na ingeniozan (a-ha!) članak pod nazivom "Androidi na modnim pistama", u kojem se autorica osvrće na netom završen tjedan mode u Milanu, posvećen kolekcijama za muškarce za sljedeću jesen i zimu. Bla, bla, bla, homoseksualci vladaju modnim pistama, anoreksični manekeni dječjih lica, bla, bla, bla, ženskasti krojevi, bla, bla, bla, ništa nova, stara priča ... Sveudilj (vid' što me ide!) se ćudeć' naslovu, pročitala sam dotični tekst dvaput u potrazi za ikakvim spomenom ili opisom androida (android je automat, odnosno robot u obliku čovjeka; naziv dolazi od grčkih riječi andros=čovjek, muškarac i eidos=lik, izgled), kad tamo ništa. A onda mi je sinulo!
Novinarka je vjerojatno mislila na androgina: čovjeka s muškim i ženskim osobinama, dvospolca. Sad, jel' zabuna, nije zabuna, jel' tiskarska greška, jel' autorica doista mislila na androide (zašto, pobogu?!?) - ne znam, ni za što nikog ne optužujem (eno, nešto se razbacali s tužbama, pa mi je bed). Samo znam da ću ja i dalje okretati svoje rječnike kad god nisam sigurna. U današnjem svijetu kad je svaka informacija dostupna klikom na miš, najgore je ispasti - analfabet.

ponedjeljak, 23.01.2006.

Bizarne li knjige!

Čekam ja tako frendicu na zagrebačkih minus trideset na Trgu. Hladno je da hladnije ne može biti, ni kapa ne pomaže, ljudi škilje u vjetar i žurno odmiču, frendica naravno kasni. Kasni jer ja nisam zakasnila, došla sam čak prerano. Inače uvijek kasnim, ali sam si obećala za Novu da ću se odučiti od te navike. Evo mi na. Što ću, gledam knjige u izlogu. Josif Visarionovič i Adolf (a.k.a. knjiga koju sam propustila kupiti na Interliberu), enciklopedija nogometa (a ja sam mislila da ništa ne može biti dosadnije od samog nogometa), Ivan Gavran (to je onaj koji je oduševio sferaše), knjižurina o Egiptu (ne bi mi stala ni na jednu policu, ali bi poslužila kao stolić ili barem tabure), životinjski seks ... Ne, ne, ne ... Ne taj životinjski seks! Naslovnica sve govori:

"... a fully-illustrated, animal lover's guide to the reproductive habits of creatures great and small ..."

Pa, dakle, da čovjek ne povjeruje! Toliko je bizarno da je smiješno.

Koga zanima takav životinjski seks, evo nađoh link na knjigu. Možete je kupiti u knjižari "Znanja" na Trgu. Stoji u izlogu odmah pored nekakve knjižice za djecu.

subota, 21.01.2006.

U potrazi za duhom Zagreba nađoh - Asteke!

Kad sam se jednog friškog i maglovitog jutra odlučila baciti u potragu za istinskim duhom Zagreba, za ne toliko banalnim i trivijalnim stvarima koje ga pokreću, za oko mi je prvo zapela jedna sramežljiva najava izložbe o Astecima. Kao pravi zaljubljenik u sve što ima veze s Latinskom Amerikom, a posebno s njenom pretkolumbovskom poviješću, uopće nema spomena da bih ovakvu priliku propustila.

Ostatak pročitajte u Bestseleru.

petak, 20.01.2006.

Ima li Zagreb klitoris?

Neki dan sam razgovarala s prijateljicom i kolegicom koja se nedavno doselila u Zagreb. Iako su nam polazišne točke različite - ona je Splićanka koja je studirala u Zadru, a ja sam rođena i zakleta Purgerica - došle smo do jednakog zaključka: Zagreb je grad bez osobnosti.
Kao gorespomenutoj zakletoj Purgerici, teško mi je to samoj sebi priznati, ali, da, Zagreb polako gubi ili je u potpunosti već izgubio svoj identitet. Oduvijek sam o svom rodnom gradu imala romantičnu sliku kulturnog središta, no ta slika danas sve više blijedi pod najezdom sponzoruša, mafijaša, turbofolka, špica te komercijalizacije i amerikanizacije svih sfera života. Danas ako u parku na klupi čitaš knjigu, onda si čudnovati kljunaš; ako iz tvog turbo skupog automobila trešti turbofolk, onda si faca. U kina, kazalište i muzeje ide se samo ako su te predstave i izložbe popraćene velikom medijskom pompom. Zna se koja su mjesta IN, a koja OUT, iako će se to promijeniti za samo mjesec-dva, samo će ljudi ostati isti. Kafići i klubovi u središtu grada su bezobrazno skupi, a ljudi su si sami krivi za to jer dobrovoljno daju lovu, a sve kako bi bili viđeni na najkuljim mjestima. Najnovija obleka, najdebilniji smajl zatefteren na facu i najskuplja cuga u ruci, to je sve čemu većina današnje mladeži teži.
Jedan prijatelj moje gorespomenute prijateljice je rekao kako je Zagreb kao žena bez klitorisa. Jedan drugi je dao još bolju definiciju: Zagreb je kao debela žena koja ima klitoris, ali ga je teško naći. Stoga - koliko god to perverzno zvučalo - pokrećem projekt potrage za zagrebačkim klitorisom, jer znam da moj rodni grad može biti pun uzbuđenja i istinske zabave, otkrivanja tajnih naslada i razotkrivanja skrivenog blaga. Dosta je bilo glumljenih orgazama! Dosta je bilo seksa na brzinu! Dosta je bilo povlađivanja i robovanja!

Zagrebe, probudi se!

utorak, 17.01.2006.

Janica uzrokovala sukob u odnosu između državne i crkvene politike!

Nenamjerno, naravno. Nije cura kriva što tako dobro skija. Mislim, svaka joj čast! Dan prije je odvalila u slalomu i nitko - pa čak ni ona sama - nije očekivao da će i u superveleslalomu samo dvadeset četiri sata kasnije. I time je, zapravo, ovu našu malu i katkad jadnu državu dovela u krizu. Suprostavila je državnu politiku "ničega-jer-je-kruh-skup i igara" sa crkvenom politikom prosvijećenja ovog naroda zadojenog Srbima, Muslimanima i ostalim komunjarama kojima ništa nije sveto. Budući da nitko nije očekivao da će Janica dva dana za redom briljirati (čak su i stari Rimljani samo za najvećih svetkovina imali igre svaki dan), odlučili su umjesto prijenosa superveleslaloma pustiti prijenos mise. Za sve dobre kršćane i katolike (bili to oni oduvijek ili samo od 1991.) koji su prelijeni otići u crkvu. Tako se država podijelila na dva tabora: one koje ovakve svjetovne stvari ne zanimaju i mole krunicu dvadeset četiri sata dnevno imajući na umu samo i jedino boljitak ove superiorne zemlje nad svim ostalim zemljama (to su ovi koje nada još uvijek nije napustila), te one koje je nada već odavno napustila i svoj spas vide samo i jedino u uživanju u tuđim uspjesima. "Poirot" se na prvom programu, naravno, ne spominje jer je detektivski lobi u nas slab i gotovo ništavan faktor, te samim time nezanimljiv Srbima, Muslimanima i ostalim komunjarama koji su sve ovo i osmislili, a sve da bi poljuljali temelje naše državnosti i osobnog vjerovanja u Boga. Tako su se sada počeli javljati pojedinci koji tvrde da su svi oni koji se bune protiv nedjeljne mise, zapravo pripadnici te zaplotnjačke organizacije Srba, Muslimana i komunjara, da su pravi Hrvati šutili i pratili misu (oni najpraviji su, vjerojatno, otišli na misu, a ovu snimali na video da kasnije pogledaju), te zbog takvog stava dolazi u opasnost politika državnog aparata "ničega-jer-je-kruh-skup i igara" koja je, čini se, zadnji obrambeni zid između njih i masa nepravih Hrvata koji jedva da imaju kruh, a sada ni ovo drugo. Mislim da bi se gospoda iz državnog i crkvenog vrha trebala bolje dogovarati jer bi nas narod prepušten sam sebi i bez vodstva mogao ponovo odvući u SFRJ.

nedjelja, 15.01.2006.

Ovisnost nedjeljom

"Prestati pušiti je najlakša stvar na svijetu. Znam, prestao sam barem tisuću puta."

Mark Twain

subota, 14.01.2006.

Filozofija subotom

"Neka čovjek samostalno bira između braka i celibata. Sigurno će požaliti."

Sokrat

petak, 13.01.2006.

Promašaj petkom

"Ništa nas u životu ne može toliko razveseliti kao kad nas gađaju i promaše!"

Winston Churchill

četvrtak, 12.01.2006.

Sitnica četvrtkom

"Pametnom se čovjeku ne događaju sitne gluposti."

Johann Wolfgang von Goethe

srijeda, 11.01.2006.

Ljubaznost srijedom

"Više ćete postići s ljubaznom riječju i pištoljem nego samo s ljubaznom riječju."

Al Capone

utorak, 10.01.2006.

Ludarija utorkom

"Dio od deset milijuna dolara potrošio sam na kocku, dio na piće, a dio na žene.
Ostatak sam potrošio uludo."

George Raft

ponedjeljak, 09.01.2006.

Mudrost ponedjeljkom

"Ono što čovjeku može najviše pomoći u svladavanju životnih teškoća je stav da mu je cijeli svijet inferioran."

Oscar Wilde

petak, 06.01.2006.

Could I BE more jealous???

Upravo sam od prijateljice dobila mejl koji ide ovako (nadam se da se neće naljutiti što je ovako javno citiram, ali poslala je svoj mejl dovoljno velikom broju ljudi tako da njeno odredište i nije neka tajna):

"Od 02.01. se nalazim na otoku Reunion (ako pogledate dobro na karti svijeta, naći ćete me na jugoistočnoj strani Afrike, u Indijskom oceanu!!). Ovdje smo na 35 stupnjeva, more 28 stupnjeva. Za sada je program: plaža, šetnje otokom, obilazak otoka motorima, ronjenje, paragliding, posjet vulkanu, i td."

Draga mi je ona prijateljica, dapače, jedna vrlo dobra, ugodna, zanimljiva i nadasve zabavna osoba, ali je svejedno sada mrzim. Ne zato što se ona zabavlja na suncu, plaži i uz more, nego zato što se ja NE zabavljam na suncu, plaži i uz more ...

Na kraju mejla je dometnula:

"Imajte na umu da je zavist grijeh, za sve one koji je u ovom trenutku osjećaju ... Mislite na Pakao i proći će vas!

Srećom pa sam ateist.

srijeda, 04.01.2006.

Sunce, plaža, more, knjige ... Knjige?!?

Seinfeld i Costanza zalijevaju svaki svoj pisoar...

Moj bi popis definitivno sadržavao više od pet knjiga :D