Neki dan sam razgovarala s prijateljicom i kolegicom koja se nedavno doselila u Zagreb. Iako su nam polazišne točke različite - ona je Splićanka koja je studirala u Zadru, a ja sam rođena i zakleta Purgerica - došle smo do jednakog zaključka: Zagreb je grad bez osobnosti.
Kao gorespomenutoj zakletoj Purgerici, teško mi je to samoj sebi priznati, ali, da, Zagreb polako gubi ili je u potpunosti već izgubio svoj identitet. Oduvijek sam o svom rodnom gradu imala romantičnu sliku kulturnog središta, no ta slika danas sve više blijedi pod najezdom sponzoruša, mafijaša, turbofolka, špica te komercijalizacije i amerikanizacije svih sfera života. Danas ako u parku na klupi čitaš knjigu, onda si čudnovati kljunaš; ako iz tvog turbo skupog automobila trešti turbofolk, onda si faca. U kina, kazalište i muzeje ide se samo ako su te predstave i izložbe popraćene velikom medijskom pompom. Zna se koja su mjesta IN, a koja OUT, iako će se to promijeniti za samo mjesec-dva, samo će ljudi ostati isti. Kafići i klubovi u središtu grada su bezobrazno skupi, a ljudi su si sami krivi za to jer dobrovoljno daju lovu, a sve kako bi bili viđeni na najkuljim mjestima. Najnovija obleka, najdebilniji smajl zatefteren na facu i najskuplja cuga u ruci, to je sve čemu većina današnje mladeži teži.
Jedan prijatelj moje gorespomenute prijateljice je rekao kako je Zagreb kao žena bez klitorisa. Jedan drugi je dao još bolju definiciju: Zagreb je kao debela žena koja ima klitoris, ali ga je teško naći. Stoga - koliko god to perverzno zvučalo - pokrećem projekt potrage za zagrebačkim klitorisom, jer znam da moj rodni grad može biti pun uzbuđenja i istinske zabave, otkrivanja tajnih naslada i razotkrivanja skrivenog blaga. Dosta je bilo glumljenih orgazama! Dosta je bilo seksa na brzinu! Dosta je bilo povlađivanja i robovanja!
Zagrebe, probudi se!
Post je objavljen 20.01.2006. u 15:55 sati.