Pogledaj Dunav
...tamo je...dođi...
Rosa ili kiša ostala od nekog jučer u travi koju nisi pokosio plela se kao paukova mreža oko mojih koraka...nisi me doticao...susjed...samo približavanje slutnje ljubavi. Bila sam tako tiha...srce je bilježilo, oči govorile...pričala sam ljubav kroz riječi o drvenom kotaču sa starih zaprežnih kola u koji treba posaditi začinsko bilje na tom mjestu s kojeg pogled doseže DUnav u svoj svojoj punini.
Na sunčanom kolodvoru mahnula sam svom snu, otišla sam, otišao si...kada ponovo i da li?
|