čaša vina
...da, možda bi doista bilo lijepo večeras popiti čašu vina...godišnjica braka i to ne bilo koja - 20-ta, ali...previše gorčine, različitosti i trajanje u dvoje- sada već stihijski, ima li još ljubavi kod njega, kod mene, negdje u nekom skrivenom kutku svijesti...ne želim tražiti, ne više, samo znam...on se nije sjetio...ja pamtim, možda imam u sebi i potrebu boriti se za rijetke trenutke sreće...ovako plutam, odlazim u mislima u zagrljaj onoga koji ima vrlinu...koji možda voli, kojeg volim - da li ? Ne znam...ispričat ću sutra možda neku novu priču, danas maštati o večeri uz svijeće i pitati se - zašto se morao dogoditi Michelangelo, što me bacilo u zagrljaj neke druge sreće ...
Zašto dok zamišljam večeru uz svijeće želim za stolom glas Michelangela, a ne svog supruga ?
|