sikstinska kapela

Novo vrijeme

Odvažnost jutarnjeg sunca

Pročitala sam krasnu rečenicu, parafrazirat ću : "želim Vam odvažnost jutarnjeg sunca koje bez obzira na sve bijede ovoga svijeta svako jutro uporno izlazi..."
Ovdje sam, ali doista nemam vremena, a i neki košmar u glavi, labirint i traženje izlaza...svi traže izlaz, jer su nekada davno, vjerojatno kao i ja ušli na krivi ulaz, a u nekim našim mladostima imali smo toliko ulaza...Da tada kada su nam mgućnosti bile beskrajne "nismo imali ovu pamet", utopili smo se u žurbi, htjeli smo ono što smo mogli riješiti i sutra da bude odmah jučer...
Sada znam, jučer je prošlo, sutra će doći i donijeti nešto izvan nas, zato udahnimo danas u svoj svojoj punini...i živimo danas...


I zato uvijek kažem ...i danas te volim moj Michelangelo i tvoj dodir danas dodir je ljepote, ljubavi i života... živim, živim kada si tu, živim dok osjećam tvoje ruke na mom tijelu...

A noć je bila tužna, prepuna bolnih sjećanja na jedan odlazak prije godinu dana...jednom će dragi ljudi koji me čitaju pročitati dubinu boli zbog toga nasilnoga odlaska...ne danas...sunce je, bit ću odvažna i sretna , jer.si ti, dragi moj Michelangelo, znao kako dotaknuti ranjeno srce koje i dalje plače i ne vjeruje...ne prihvaća...I noćas sam mislila kako ću se jutros probuditi i shvatiti da sam godinu dana sanjala i da je prošlogodišnja čudna obiteljska priča samo san...
No dobro, ovdje si ti, oko mene su dragi ljudi koji me poštuju i vole, a na plavom nebu Sunce i jedno danas u kojem ću dotaknuti tvoje lice i ljubiti usne dok ćeš ti brisati suze s mojih obraza...volim te moj Michelangelo...

Moram

...napisati barem nekoliko riječi...motiv...u eteru moga radija Zvonko Bogdan i pjesma "Prošle su mnoge ljubavi"...i niko nikad saznati neće da si u pismi ti...moja ljubavi...slažemo kolega i ja pjesmu na pjesmu i šaljem glazbom poljubac
jedinom i najdražem Slavoncu...
...i svima Vama, dragi moji...

Vrijeme

Samo Vam pusa...jednostavno nemam vremena, gužva, ludnica, puno posla ovih dana, i puno samoće...ali i puno razgovora s Michelangelom...
...toliko ga volim...uskoro...još nekoliko dana...mogu ja to...volim vas sve...sunčana je subota, a večer...neka vas ispuni nježnost..." osjećaj ugode na beskraju pučine nezamijenjiv je" - citat iz priče o nautičkom turizmu i jedrenju...raširimo krila...mašte, ako ne stvarnosti...pretopit će se jednom jedno u drugom...čekam i znam...doći će dan...

Majka

...Pust bi bio , gorči od žuči i pelina, pustinjski prazan i samotan naš život...da nam nije MAJKE - anđela čuvara našega života...

Materinstvo je žrtva, najveća žrtva, ali i najljepša i najuzvišenija žrtva...
Tko ljulja kolijevku odlučuje o sudbini naroda...zato je majka najveća i najnesebičnija dobrotvarka...sve daje, a ništa ne traži...

Sretna sam što je moja majka još živa - Majko - u krilo me svoje privij kada sam tužna...

Sretna sam što sam majka prekrasnih dječaka - zato je moje srce veliko...

Drage Majke - sretno Vam !

Godinama

...bi razmotavao pergamen na kojem bih ti napisala sve misli koje plutaju porama moje duše, moga tijela, a koje su tvoje, riječi koje u sebi izgovaram i poklanjam samo tebi. Jučer sam se otvorila riječima tebi, čini mi se, snažnije nego ikad...I nije mi žao, jer...hvatam život u letu, opušteno, sa željom i s toliko ljubavi, s toliko ljubavi koja titra samo za tebe...

Pored vatre

Bilo je

...oko tri sata - jutros, ni zora nije još doplovila, a ja sam tek tada lagano ušla u san. Gušila sam se noćas od želje i čežnje za tobom. Jutros si me pitao kada ću u Slavoniju - o Bože, čekam sada da se ponovo javiš i volim te...toliko te beskrajno volim...toliko te želim...naći ću načina i doći ću i čekat ću te kada ti dođeš i ... uvijek ću te voljeti...

Otvorenog pogleda

...sam, sada...nema više grča, uspravljena u ljubavi, snažna u čekanju, gorda u izričaju, otvorena u dodiru i osmjehu, jer te volim...beskrajno i danas. Sunce, toplina, prepuno srce ljubavi koja ne prestaje...prekrasno je voljeti, najljepše je voljeti tebe i znati...da, lijepo je znati da dišemo pod istim nebom...

O.K.

Volim tvoj o.k....i eto...očekujem večeras tvoj glas...mirno srce napunio si ustreptalošću...unutarnje dozivanje...da, doista postoji...dozivamo se mislima i dolazimo jedno drugom preskačući ograde, ne primjećujući ponore...to je Ljubav, zar ne? U svoj neozbiljnosti naše ozbiljne ljubavi trajemo i drhtimo i treperimo kao svjetlost svijeće koja se bori svojim zadnjim iskrama...ugasiti se ili ostati...ostati, biti, živjeti, radovati se, htjeti, tragati, voljeti, beskrajno davati srce, kako bi primio toplinu drugog srca kojeg želiš...volim te ljubavi moja...

Jeanaest minuta

...ne , ovaj puta nema veze s Cohelovom knjigom...toliko imam vremena, do novog ulaska u eter...takav posao, volim ga, obožavam, ali morala sam vam napisati par riječi, zaželjeti dobru večer. Ludi dan danas, a koji nije, no, taj moj posao koji me oplemenjuje omogućuje mi na trenutak i lutanje misli, omogućuje mi tvoju ravnicu, omogućuje mi širenje osmijeha...koliko sam se puta danas na pozornici nasmiješila baš tebi, tamo negdje u tvojim dalekostima, na obalama tvojih rijeka...i dok sam podastirala priču o rijekama moga grada bila sam s tobom uz Bosut i Dunav , a bit ću i večeras uz pjesme iz tvoje ravnice...Dragi moji , svima vam šaljem osmijeh i ljubav i srce, a tebi, jedini moj šaljem titraje najsnažnije i najiskrenije Ljubavi,jer...toliko te beskrajno volim, dušo moje duše...