...ne , ovaj puta nema veze s Cohelovom knjigom...toliko imam vremena, do novog ulaska u eter...takav posao, volim ga, obožavam, ali morala sam vam napisati par riječi, zaželjeti dobru večer. Ludi dan danas, a koji nije, no, taj moj posao koji me oplemenjuje omogućuje mi na trenutak i lutanje misli, omogućuje mi tvoju ravnicu, omogućuje mi širenje osmijeha...koliko sam se puta danas na pozornici nasmiješila baš tebi, tamo negdje u tvojim dalekostima, na obalama tvojih rijeka...i dok sam podastirala priču o rijekama moga grada bila sam s tobom uz Bosut i Dunav , a bit ću i večeras uz pjesme iz tvoje ravnice...Dragi moji , svima vam šaljem osmijeh i ljubav i srce, a tebi, jedini moj šaljem titraje najsnažnije i najiskrenije Ljubavi,jer...toliko te beskrajno volim, dušo moje duše...
Post je objavljen 01.05.2005. u 20:22 sati.