Odvažnost jutarnjeg sunca
Pročitala sam krasnu rečenicu, parafrazirat ću : "želim Vam odvažnost jutarnjeg sunca koje bez obzira na sve bijede ovoga svijeta svako jutro uporno izlazi..."
Ovdje sam, ali doista nemam vremena, a i neki košmar u glavi, labirint i traženje izlaza...svi traže izlaz, jer su nekada davno, vjerojatno kao i ja ušli na krivi ulaz, a u nekim našim mladostima imali smo toliko ulaza...Da tada kada su nam mgućnosti bile beskrajne "nismo imali ovu pamet", utopili smo se u žurbi, htjeli smo ono što smo mogli riješiti i sutra da bude odmah jučer...
Sada znam, jučer je prošlo, sutra će doći i donijeti nešto izvan nas, zato udahnimo danas u svoj svojoj punini...i živimo danas...
I zato uvijek kažem ...i danas te volim moj Michelangelo i tvoj dodir danas dodir je ljepote, ljubavi i života... živim, živim kada si tu, živim dok osjećam tvoje ruke na mom tijelu...
A noć je bila tužna, prepuna bolnih sjećanja na jedan odlazak prije godinu dana...jednom će dragi ljudi koji me čitaju pročitati dubinu boli zbog toga nasilnoga odlaska...ne danas...sunce je, bit ću odvažna i sretna , jer.si ti, dragi moj Michelangelo, znao kako dotaknuti ranjeno srce koje i dalje plače i ne vjeruje...ne prihvaća...I noćas sam mislila kako ću se jutros probuditi i shvatiti da sam godinu dana sanjala i da je prošlogodišnja čudna obiteljska priča samo san...
No dobro, ovdje si ti, oko mene su dragi ljudi koji me poštuju i vole, a na plavom nebu Sunce i jedno danas u kojem ću dotaknuti tvoje lice i ljubiti usne dok ćeš ti brisati suze s mojih obraza...volim te moj Michelangelo...
|