Balada o prolaznosti
...divna - Arsen Dedić
Kad lutali smo svijetom
ko raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.
I ne znajući da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo : "Kopno!"
dok gledali smo vodu.
Postavljali smo stvari,
al opet ne zadugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.
Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.
Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.
Kad gubili smo život,
govorili smo : "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.
Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.
I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.
U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.
Dok vjerovali još smo
da samo put se mijenja,
mi rekli smo si "Zbogom"
govoreć "Do viđenja".
|