sikstinska kapela

utorak, 22.02.2005.

Snijeg

Bože, koliko snijega? Cijelu noć je padao, pa jutros prestao, sada pada u nekoj samozatajnoj žurbi, kao da želi prekriti sve tamno, bolno i ružno. Rekao si danas - zima je, kao , normalno je da pada snijeg. Volim posebnost tvojih jednostavnih riječi. A D. slaže pjesmu na pjesmu, kao da sam mu dala popis...kužimo se, to je valjda to. E moj dragi, mislim da ću otkazati radi vremena onaj put...
...proljeće ništa ne može zaustaviti, pa ću priču prebaciti na proljeće...ne možeš zakasniti ako znaš kamo ideš...uvijek ćeš stići na vrijeme i uvijek će te čekati, onaj tko zna čekati... "Čekaj me i ja ću sigurno doći... Čekaj me i kad čekanje dosadi svakom onom tko čeka, čekaj me i kad žute kiše noći ispune tugom, čekaj me..."

- 14:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #