I ove dvije duše...
"Najvažnije susrete dogovore duše i prije nego se tijela sretnu." Da, to se dogodilo i nama. Svaki korak koji napravim obojen je njegovim korakom, svaka riječ ima zvuk njegovog glasa...u slučajnim prolaznicima tražim dio njega i tako dišem.
Sinoć sam opet vodila koncert i opet su mi ljudi pljeskali, unosili se u riječi koje sam izgovarala...i sada moram citirati Coelha, pa ću vam poslije reći zašo...a možda vam neću morati govoriti zašto -
" Ali ne znate što je samoća kada imate mogućnost biti sa cijelim svijetom, kada svake noći stiže poziv na neku zabavu, koktel, kazališnu premijeru..." Događa mi se, često...I Coelho nastavlja : " Još jednom ćeš cijelu noć pokušati ostaviti dojam, potrošit ćeš energiju dokazujući samom sebi kako si sposoban zavesti svijet..."
A ja maestralno zavodim svijet, maestralno rutinski, imponira mi njihovo oduševljenje...
I u tom mnoštvu, da nema moje kutije snova i tebe bila bi tako prokleto sama.
Kada sam, upoznavši tebe,rekla DA ŽIVOTU osjetila sam tvoj iskreni titraj...i nisam se prevarila.
Toliko te volim, dragi prijatelji, toliko volim njegovu toplinu i njegovu ljubav prema nogometu i njegovu ogorčenost političkom situacijom i njegov smisao za humor i njegovo konstantno "eto" i njegovu priču o alternativnom, o osjećajima na daljinu...I nikada, baš nikada neću zaboraviti svaki tvoj pokret, svaku tvoju gestu, a naravno ni ražnjiće sa sirom...živjet ću i disati za svaki naš novi trenutak i za samo naš kutak svjetlosti i mira...
|