Ti
Stvaramo planove za budućnost, pa nas sadašnjost često iznenadi.Zato treba živjeti za trenutak...Srela sam muškarca i zavoljela ga. Imamo li budućnost...ne, ne vjerujem....samo zajedničke trenutke, povremeno i želim da me ti trenuci ostave bez daha, jer ga neizmjerno volim. Isto tako, kako je rekao moj prijatelj D.- zar nije lijepo probuditi se s mišlju da negdje ispod istog neba diše čovjek kojeg voliš...i navečer kada otvorim na trenutak našu kutiju snova...i uvijek kada mi je teško...misao o njemu čini život lepršavijim...a tako mi je teško...toliko boli u meni, ali i ljubavi... Sada bih te ,moj Michelangelo, lagano dotaknula, sjela na obalu neke rijeke, mora, jezera, bilo gdje, gledala u vatru slučajno upaljenu, šutjela...i šutjeti s tobom je ljubav...i doticati je ljubav i samo misliti je ljubav... I ne bojim se...ne mogu se bojati oceana u koji sam zaronila dragovoljno...strah me može samo sputati...
Doći ću u tvoj grad udaljen oko četiri sata vožnje od mog samo da te vidim...ne moraš me dotaknuti, ne moraš me poljubiti, ne moram ti dati svoje tijelo...doći ću jer želim vidjeti tvoje oči, osjetiti miris tijela koje me dovelo do neslućenih visina i slušati riječi čovjeka koji voli ženu...
|