Nijema
Nijema sam u čekanju...zaključavam srce "poput dragog kamena", u navodima, jer je dio iz jedne pjesme...
Nedostajanje, toliko me boli nedostajanje, tvoj "eto", ali još malo...znam da ćeš se uskoro javiti. Teško je biti odrastao, teško je biti razuman, a ruka stalno kreće prema telefonu..."Guštam i slušam tišinu...", tvoj osmijeh stalno lebdi ispred moga pogleda,da- htjela bih biti na trenutak dijete, dijete kojem ćeš tepati, koje ćeš grliti, biti nježan...Kažu, pazi uzoriti su ti preci, poznaju te ljudi, pazi što činiš, znaš gdje god pogledam nailazim na znak stop...a ja...ja ne želim stajati...želim ti pripadati...i rekla sam prijatelju jutros...kada bi me ti sada pozvao sve bih ostavila i došla, jer...volim...toliko te volim. Postoje ljudi koji podastiru tu riječ svima, a da li su iskreni i da li uopće znaju što znači voljeti.Eh, "moj lipi anđele", bojim se nekada ove ljubavi, bojim se te eruptivne snage...Stajala sam lani, u lipnju ispred velikog slapa na Plitvicama, tada još nisam znala tko si, ali osjećala sam da negdje netko postoji i zamišljala, o Bože, voljela bih se ovdje jednom vratiti s čovjekom kojeg ću voljeti...tada nisam ni pomislila na svog supruga...čudno...za mjesec dana u moj život si lagano...gospođo jeste li za sok, ušetao ti...
i sada znam... s tobom bih htjela do Plitvičkih slapova...s tobom bih, doista i na kraj svijeta...tek sada razumijem te riječi koje su nekada davno neki drugi ljudi izgovarali...izgovarali su ih ljudi koji su voljeli. Ma gdje bili, ma gdje bio ti, ma gdje bila ja, obasjavat će me ta ljubav, uvijek, uvijek ću te voljeti, o Bože, toliko te želim barem na trenutak osjetiti...bez veze...plačem, a dokazala sam koliko sam jaka, iz dana u dan sve više otkrivam svoju snagu, ali, eto...oprosti za suze, suze su to ljubavi. I danas te volim Michelangelo...
|