sikstinska kapela

nedjelja, 02.01.2005.

Tiha noć

Uslijedit će tiha noć...kada izađem iz studija svoga radija i dotaknem kutiju snova u kojoj su naše priče. Sutra je , za tebe, prvi radni dan, nakon odmora. Ulazimo radeći u neke nove svjetove, izgubimo na trenutak i misao o sebi, o nama, kao ja večeras...pričam neke tuđe priče, radujem se s ljudima koji ulaze u eter, čestitam im Novu i nudim pregršt vedrih i pozitivnih misli. A srce, moje srce, ono što nas je i vezalo...slučajno, namjerno, Bog je htio, tko zna...moje srce putuje tebi, poklanja se tebi, diše eterom tebi, kako si...pitala bih te sada, a ne mogu.Koliko je snage u meni. Nisam toga uopće bila svjesna dok se nisi lagano, šarmantno i drugačije od svih do sada, došetao u moj život.
Teško mi je , povremeno me obuzme tuga, ali znam da dišemo ispod istog neba i tako mogu živjeti. Sada, tvoji sinovi možda pričaju neke priče, šališ se s njima, tvoja žena djeli s tobom raspoloženja, nekada dobra, nekada loša, a onda...odlaziš u samoću i, kao i ja...otvaraš kutiju snova i živiš uz jecaj bluesa...I noćas te volim Michelangelo....

- 20:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #