sikstinska kapela

nedjelja, 02.01.2005.

Novogodišnja noć


Prštali su prema nebu vatrometi želja u novogodišnjoj noći. Nisam željela pogledati prema nebu, samo sam za Božić, jer sam ti tako i obećala pogledala prema svodu Sikstinske kapele i zaželjela želju.U mislima doticah našu zvijezdu.U krevetu, u nekoj umjetnoj toplini stvorenoj od hrpe pokrivača slušala sam tuđe radosti, pjesme koje su pjevali, zagrljaje dok su se doticali, poljupce koje su dijelili jedni drugima. A ja...on...u drugoj sobi...a ja...u mislima s tobom, koji si, jer si džentlmen prije ponoći otvorio pjenušac i nazdravio sa svojom obitelji, jer to je red...i volim te, jer si takav...Pomislila sam na tebe kada su se poklopile kazaljke,
da li si ti u tom trenutku imao misao o meni...
U našim životima postoje naši dani i obiteljski dani. Ovo su bili obiteljski dani i nisam zvala, željela, o, da, svakako...teško je izdržati, ali mi to možemo...rekao si kako možemo.
Da li smo ti i ja -MI- nestvarni u ovom vremenu u kojem se izgubila romantika? Noći su teške, ne mogu pisati noću, jer tada sam u njegovoj blizini. Guši me, ne pušta me, nikada nije mogao osjetiti da će se ptica koju puštaš da slobodno leti uvijek vratiti u svoje gnijezdo. A ona druga...sputana u svim svojim snagama i smjehovima, sposobnostima, intelektu odlazi...ne još...ali kada odleti...odletjet će i biti nesputana...slobodna. Nakon dvadeset godina - prvi grijeh, ha,Michelangelo...posao koji radim, mnoštvo ljudi oko mene i tek ti...dobro, zatresla su se koljena, prošao je tijelom drhtaj, a ti si osjetio što je to što će me očarati...gospođo, izvolit, što biste popili...Sada, kada razmišljam o našim prvim danima postajem svjesna da smo se mi jednostavno morali dogoditi. Dva paralelna pravca su se ipak srela. Da li si rođen da bi me volio, da li sam rođena da bih te voljela?
Ti nisi fotograf, a ja kućanica - kao u Mostovima okruga...ali imamo ono što su imali oni...imamo ljubav i svoje kutiju snova...I na početku ove , Nove, 2005. Michelangelo -volim te, i imam moć...
u radijskim slušalicama su pjesme koje pjevam našoj ljubavi...zapravo je kad voliš divno biti radijski voditelj...

- 10:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #