inventura

jucer sam cula najbolji trach o sebi ikad. dolazi mi poruka od cure kojoj sam bila kuma na vjencanju:
- kumo, mogla si mi bas i rec da se udajes!
- a? bi, kad bi ja to znala, od kud ti to, molim te?
ukratko, kod moje se bake prica da se 4.9. (ova sad subota!) udajem. vijest sire jedni moji rodjaci, ali neznaju za koga, ni gdje. dio se prijatelja/rodbine vec uvrijedio jer nisu obavjesteni/pozvani. zovem mamu da joj to ispricam, slusa me na pola uha i uopce ne reagira. telefon zvoni opet 15 min kasnije:
- oprosti, gledala sam caroliju, pa te nisam slusala. sta je to bilo? (jebeno, da se stvarno udajem, ona ni to ne bi cula zbog serije! jej)
prepricavam joj ukratko po drugi put, a ona ce na to mrtva-ozbiljna:
- to su gluposti. nemoj se uopce zivcirati, sta te briga sta pricaju, zaboravi na to. ako njih veseli, ko ih j i sl...
ma ko se zivcira? zasto bi se ja zivcirala oko toga? ne razumijem. meni je to bila zabavna pricica za nasmijat se, a moja mama je shvatila to kao nesto zbog cega me treba tjesiti. zasto? jer svi dolje imaju u mojim godinama vec copor djece, a ja sam jadna i sirota vise-manje single sa svojih cijelih 26? zaboga. a ja se jos na racun toga zajebavam - svoju zadnju vezu nazivam brakom - njega bivsim muzem, sebe ucviljenom udovicom/veselom raspustenicom, ovisno o raspolozenju! ccc.... nikad nista od mene... i treba me tjesit kad ne shvacam. to je bio trach iz milosrdja, pretpostavljam. jea. rajt.
od kud ta opsesija brakom kao ultimativnom srecom? zasto se prema single curama/deckima svi drze kao da im nesto fali? jer nas glupo odgajaju, eto zasto. skoro sve price zavrsavaju sa velikim bijelim vjencanjem i "zivjeli su sretno zauvijek..."! zasto se odmah u startu curicama ne objasni da ce morat poljubit (da ne kazem i nesto drugo) 100 zaba prije nego se jedna pretvori u princa, a ako se princ i pojavi, da ce ga najvjerovatnije kroz neko vrijeme zamijeniti novi (a ovaj prvi ce se vratiti u formu zabe)? ili nju druga princeza? i da one nece samo sjediti na svojim lijepim guzama, a on ce doletit na bijelom konju da ih spasi? a deckima da vecina princeza na koje naidju zavredjuje da ih se ostavi tamo di jesu? ne bi li decki morali manje glumit frajere (vitezove, heroje, votever) ako znaju da se od njih ne ocekuje vjernost do smrti i spasavanje svake cure za koju pokazu imalo interesa? da biti solo uopce nije katastrofa i da i pepeljuga moze ostati sama? ne bi li onda svi manje trazili brak kao jedinu varijantu hepi enda? zasto postoji ono glupo :"vrijeme ti/im je..." vrijeme za sta?
uffff....
izzivcirana svim tim (eto, ipak me izzivciralo!), obukla sam svoju najsmjesniju suknju (s djecjeg odjela) i najdraze cipelice i odmarsirala na pivu. nakon 5 minuta (u normalnom okruzenju) sve se pretvorilo u veselu zajebanciju na moj racun, planiranje vjencanja, potragu za mladozenjom (ko se ponudio da me ozeni u subotu - jedini gej tip u drustvu, naravno), djevojacke (treba do petka nac stripera), raspravu oko haljine i muzike... zadovoljnija i puno sretnija, prosla sam najelegantije moguce pokraj svog zadnjeg promasaja, koji je bio 100 metara nize, uz joey ramonea i "wonderful world" iz svog novog mp3 playera....