inventura

idem u pulu na seasplash za pol sata... pa motovun, pa cres, pa kod sebe.... pa masem svima i saljem puse... okupat cu se i za vas... i iznapijat i izubijat i isplesat i iznacitat i iznaspavat... cujemo se za 3 tjedna... a mozda i ranije :))))))))) pusa jos jednom!!!

pokazalo se. nikad necu bit majka godine. ma sta godine, ni sekunde. rodjena sam s genetskom greskom. ne treba mi davat djecu, zivotinje, ni biljke na cuvanje. prihvatit cu ih najboljoj namjeri, a zavrsit ce svakako. tj, nikako.
pred par dana zvoni mobitel za vrijeme rucka. frendica.
- imam 5 milimetarsku bebu!
- cega?
- 5 mm bebu!
- ne kuzim... (prevrcem u glavi sve mile moguce kucne ljubimce, dijelove kompa, sta je toliko malo? sta? koji k?)
ona ponavlja par puta, a ja jos uvijek ne shvacam foru....
- o boze... trudna sam! (to mi recimo uopce nije palo na pamet. beba meni ocigledno znaci sve drugo, samo ne dijete)
- aaaaaaaa..... :))))
veselim se zbog nje i slusam strpljivo o rentgenu, pretragama, testovima i njenom muzu koji povraca od uzbudenja od kad je saznao... ali mi ipak pomisao na 5mm bebu i nije bas. mozda je problem u meni, a mozda samo u terminu (da je samo rekla da je trudna, mozda bi mi to bilo manje. onak nekak. necu namjerno napisat grozno, jer nije grozno. ali nemam izraza. prerealno mi je, a ja sam ipak vizualni tip). zasto se ja nemogu raznijezit na to? zasto? zasto u meni izraz 5mm beba izaziva sliku okrvavljenog aliena prozirne koze? koji je meni k****? da li se to promijeni ako je rijec o tvom tijelu/djetetu?
a prekjucer me spletom okolnosti dopalo da bejbisitiram bratov akvarij u kojem skladno zive vec godinu dana 1 pirana (gle, rima!) pod imenom srecko i nekoliko ribica. to je okej. ja volim zivotinje i zivotinje vole mene. to mogu.
- srecko jede 2 puta dnevno...
- aha, koliko da mu dam hrane?
- 50 briketa! (ne ocekuje valjda da cu to brojat????)
- moze...
prvi dan - jucer - sam kompletno zaboravila da dva puta dnevno podrazumijeva da ja ujutro skocim do stana i dam ribama jest - ne jedu svi kao ja u podne i ponoc - i otisla ravno na posao... posao se otegnuo do pol 10 i do srecka sam dosla oko 10. ubacila mu saku briketa (30, 50, 100? nemam pojma, premali su za brojat) i shvatila da nesto ne stima. u akvariju je uz srecka bila jos samo 1 ribica, ona koja cisti staklo i zalijepljena je ustima za njega 24 sata dnevno. ne, ne, ne, mora ih bit jos... upalila sam veliko svjetlo i piljila kroz staklo 15 minuta - uspjela sam locirat jos 1 sicusnu crnu cistacicu stakla. drugih nema. jel ribe spavaju? ili me se boje?
oko 11 zove brat da vidi jel sve okej...
- e, koliko ono riba imas u akvariju?
- 6.
- jel to sa sreckom ili bez?
- bez. s njim 7... zasto? kolko si ih vidila?
- paaa.... neznam... bio je mrak....
- jel ona velika crna tamo? nju si morala skuzit..
- je! (fala bogu, ona zalijepljena na staklo je velika i crna!!!) - cisti staklo!!! viknem sretno.
- ma ne ta, ona druga koja stalno pliva okolo...
- nemam pojma, bio je mrak... pogledat cu sutra...
fuck, fuck, fuck!!!! izgleda da srecko jede 2 puta dnevno, no matter what... kostala sam glave 4 ribice... jebem mu... a mozda ih stvarno nisam vidila, mozda spavaju. mozda su se sakrile. mozda su... (znam, znam, mozda su u sumi:)))
odluka - spavam kod mame i brata u stanu i hranim prozdrljivu bestiju prije posla, da makar one 2 izvuku zivu glavu... bit cu odgovorna. ja to mogu.
jutros u 8 i 20 zvoni sat. trcim prije pranja zubi, wc-a i svega ostalog u sobu do akvarija zamisljajuci svih 6 ribica kako plivaju sretno. a docekaju me srecko i - ona velika crna cistacica. male cistacice nigdje... ne mogu jebeno vjerovat!!!!!!!!!! kako? zasto? pa dala sam mu jest! i to kasno! kako moze zderat preko noci??? kako uopce moze toliko zderat??? jebem mu!!!
ubacila sam im 2 sake briketa (sad ih stvarno ima vise od 50!) i odjurila na posao... popodne idem opet u kontrolu. ako je pojeo i zadnju ribicu, onda se zapravo nemam zasto vise brinut. osim da ne crkne. iako sad, po meni, ima zalihe za cijeli mjesec...

ja stvarno vooooolim svoj posao. sama sam ga izabrala - zadnje 2,5 godine imam osjecaj da radim, a ne da gubim vrijeme. stvarno. ali sad pizdim - radim posao koji ce izac van za 5 mjeseci, ali meni je deadline kraj tjedna. zasto? eto tako. da klijenti ispadnu organizirani pred bog-te-pita-kim. jos se k tome moji sefovi nemogu dogovorit nista, pa mi se koncept mijenja 5 puta u sat vremena. radim, pa brisem. pa sve ispocetka. pa opet. ispocetka - a i ja imam ljude ispod sebe, koje onda ja zajebem. jer se automatski i njima sve promijeni. stancamo punom parom, gubimo se u svemu tome, ne stignemo nista. boli me glava. vristim na sve oko sebe. propustila sam vikend na moru i festival u velikoj. ne pisem blog. ne citam knjige. upravo se otvara (dok ovo tipkam) izlozba na koju bi htjela ic, a nemogu. nista od mog slobodnog petka. o'slo sve u 3 lijepe. mislim da cu dobit mozdani udar.
volim svoj posao, ali mrzim glupe ljude... koji su jos k tome u pravilu neorganizirani i sami sebi najpametniji na svijetu. a ima ih previse i najcesce su na najvisim pozicijama... znam da tu nema pomoci. samo kukam.
eto, pozalila sam se sad svima, pa mogu dalje stancat. ako zelim doc do pol 11 do melina. ravno s posla. jebem ti. sve. :((((((((

danas samo obavjestavam da sam desno stavila svoj icq brojcic...
shvatila sam da mi je nekako nestalo mojih icq trach frendova - sestricna je promijenila posao u bolji, al bez icq-a, frend je pri kraju sa civilnom, pa uskoro od njega nista, a ostatak se poavljuje povremeno, ali nedovoljno za one najdosadnije dane kad posla jednostavno nema...
malo sam se predomisljala, ali opet - ko ne riskira, ne profitira... valjda me nece zatrpati spam (tri puta kucam u drvo :))). a i uvijek mogu otvorit novi account...
sad idem zavrsiti posao (jer ga danas ima i previse), a i zli diesel mi je poslao mail da je rasprodaja pocela (pas mater, opet sam drzala torbu na podu!!! >:I), tako da me ceka peglanje kartice poslije posla + mocvara za kraj...
e da, frizer me osisao prezakon... i jos bolje ofarbao...
stvarno mi u zadnje vrijeme ide :))) nije da se hvalim... ali... :)))

petak i subotu sam provela nevjerovatno sretna, sto pod utjecajem zadnjeg ispita, sto zbog vremena. jedni od onih dana kad ti se sve poslozi u glavi, postanes centar (svog) svijeta, sve se situacije iskristaliziraju, a osmijeh ne silazi s lica. centrirala sam se, objasnila sam frendici za pelinom u melinu (ovo s centriranjem je bila zajebancija popracena pantomimom), trebalo mi je 100 godina da shvatim da je meni zapravo u zivotu super, da imam sve sta mi treba i da moja sreca ne ovisi o nikom drugom. i da me boli kurac hoce li netko nazvati ili ako mi jedan dan ne ide na poslu. (koja cheap oprah/dr phill filozofija, znam... ali mora mi se oprostit. u zadnje vrijeme nisam bas sva svoja.) a pozitivno zracenje valjda privlaci ljude, pa sam dobila neke (ne)ocekivane poruke (mislim da je praznjenje inboxa objasnjeno u proslom postu pomoglo), pozive za sve i svasta (doslovno), komplimenata kao nikad.... kako je zakon bit predobre volje!!! fala k****, doslo je i to!!! (iako ja nisam nimalo mracna osoba, dapace, zadnji tip mi je rekao da nikad nije upoznao vedriju osobu u zivotu) :)))))))))))
nekontrolirana sreca je trajala sve do nedjelje, kad sam se probudila u pola 2. a vani oblacno i kisa. fujfujfuj!!! pa ko moze bit sretan po takvom vremenu???? otisla s jednako-lose-raspolozenom sestricnom na kavu u zvuk - 3 covjeka, konobar pusta majke, a vani sivo, da sivlje nemoze bit. dovoljno da svakog normalnog prebaci u depresiju... tuga, cemer i jad... nitko ne zove cijeli dan. nema poruka. smrc... nekad kasnije popodne se javi frendica - nemoze cijeli dan ustat iz kreveta, nista joj se ne da. odlucimo da ne idemo u mocvaru. nema se smisla mrcvarit. druga frendica zove nakon nje - ocajna je zbog diplomskog (i svog tuznog zivota, uz to), a treca javlja da sjedi kod frenda i pilji u zid. lakse joj je kad joj kazem da je i sestricni i frendicama br 1 i br 2 isto danas sve crno - fala bogu, nije (jedina) luda! a nisam ni ja! kolektivni nedjeljni crnjak. zadnjim atomima dobre volje od petka i subote odlucim da se protiv toga treba boriti - prvo pozovem neke ljude k sebi, pa posaljem jos 10tak sms-ova (jer shvatim da zasto bi meni uvijek svi prvi slali poruke - moram i ja nekad poslat nesto prva) raznoraznim frendovima koje nisam 100 godina cula ni vidila... na kraju sam se zabavljala s dopisivanjem sve dok mi nije dosao prvi frend. pili pive i pregledavali stare fotke, cerekali se svojim frizurama od prije 10 i vise godina, starim ljubavima, pretresali ko je sad gdje i sta radi... totalno zakon... dogovorili se da za vikend idemo u veliku na festival... :))) nakon toga dosao ostatak, gledali pizdarije na tv-u, cugali, jeli pizzu - sve u svemu sasvim fina nedjelja navecer... u 1 u noci sam dobila nesuvisli sms od susjeda koji se zabio sa svojim frendovima kod sebe doma... izgleda da su se svi udruzili u borbi protiv vremena... :))
danas idem na sisanje, pa na raznorazna kave/pive po gradu sa onima s kojima sam se jucer sms-ala... i opet mi je okej... iako je sivo vani. :)))
lekcije dana:
- sivo vrijeme se da pobijediti ako se udruzis s frendovima
- da bi dobio sms/poziv na kavu, moras nekad i ti prvi poslati/pozvati

eto. jos samo da me frizer ne unakaradi i sve 5 :)))

jucer sam bivsem pokusala objasniti svoju novu teoriju vezanu uz zivotinjsko carstvo, pa me slusao kao da sam kompletno luda. zato slijedi lista mojih teorija i uvjerenja. tako da svi znaju s kim imaju posla.

- cokoladica zivotinjsko carstvo je domaca varijanta fortune cookie-a iz kineskog restorana - navukla sam se pred cca mjesec dana - pizdim zbog svog zadnjeg kretena i dobijem svinju. nakon toga magarca. za jednog drugog - galeba. kad sam razmisljala o tom dal da ucim ili odem van - kucni mis. primjera ima jos tonu... a ja sam sve ove godine prosla da nisam ni bila svjesna njenih skrivenih moci!

- zna mi se dogadati danima da, svaki put kad pogledam na sat, vidim iste brojke (11:11 i 22:22 su mi najdraze, ali mislim da npr i 10:10 ili 17:17 nisu za zanemariti) - svaki put kad se to dogodi ja zavrsim s nekim kretenom. ili se neki iz proslosti iz cistog mira (nakon visemjesecnog nejavljanja) javi. uglavnom, tih se dana pripremim za pojavu nekog new, ali u pravilu ne i improved ili za povratak starim greskama... iako zadnjih dana svaki put kad pogledam na sat vidim da je nekoliko sati i 11 minuta. konstanto. neznam sta to znaci. mozda da sam jednostavno luda?

- sestricna mi je objasnila, kad sam opet pocela pit kontracepcijske (pobrkao mi se ciklus, a ja, tabletomanka kakva jesam, nakon sto sam saznala da nije rijec o nicem ozbiljnom vec samo stres, odmah fino sanirala stetu tabletama) da cu se zacoprat i onda nista od sexa. i da samo prizivam nevolje. nakon malo razmisljanja, shvatila sam da bi mogla bit u pravu i fino prestala cim sam tu prvu kutiju potrpala u sebe... iz istog razloga vise uopce ne spominjem stvari za koje nisam sigurna kako ce ispast (a za malo toga jesam) i ne planiram nista unaprijed.

- nekidan sam obrisala sve poruke iz moba - sve izljeve emocija bivsih, bivsih-bivsih i raznoraznih ko-zna-koliko-bivsih, koje sam pazljivo cuvala (a neke su bile i 4 godine stare!). s tim sam si sad, kao, otvorila prostor za nove i bolje. kaze mama od sestricne da ce nam se kad pospremimo sobe (ja doduse imam cijeli stan, pa je to vise posla) poslozit sve i u glavi. to mi je u programu danas.

- odjevni predmeti: imam 2 provjerena - jedne (zenske) boxerice i 1 majcu. e sad - boxerice privlace sex, a majca opcenito ulete (a nema ni dekoltea, niti je specijalno uska, da se razumijemo) - bed je sto ima duge rukave + malo se rastegla, a ja sam se skupila, pa se ne osjecam bas reprezentativno u njoj + kompletno je neprikladna za ljeto. panicno trazim neki drugi komad odjece... jedne hlace pretendiraju na to mjesto...

- strah me onog da ces, ako ubijes zivotinju, u iducem zivotu biti ta zivotinja. dakle, ako ubijes recimo mravinjak - ceka te stotine mravljih zivota. no way. nije da inace ubijam ista namjerno (ne jedem meso, ne nosim koznu odjecu, izbjegavam kozne cipele koliko god je to moguce, tjeram muhe i komarce kroz prozor, a mrave iznosim van...), ali od kad sam to cula, strecne me svaki put kad slucajno recimo pustim vodu u lavabo i zakacim musicu ili se npr pocesem i pritom nesvjesno zgnjecim kakvu bubicu... (inace se deklariram kao agnostik i u pravilu me ne diraju nikakve vjerske prijetnje, ali ovo me ipak malo brine)

- pokupila sam i nekoliko starih, opce priznatih fora, tako da vise ne drzim torbu na podu (jer necu imati novaca - to me i zajebalo sve ove godine, a ja glupaca optuzujem diesel i badel!), brine me kad me svrbi desni dlan (potrosit cu novce. u pravilu na badel i diesel), veselim se kad je u pitanju lijevi (u tom slucaju ih dobijam! iako me svrbi samo prije place, koju bi dobila ionako), veselim se paucima (sreca), imam doma malog debelog buddhu (za blagostanje), patim za drvenim yogi man-om (nemam pojma jel se tako pise, al on cuva od problema i place nad tugom svijeta) kojeg je bivsi odnijeo sa sobom, u kupaoni i kuhinji mi visi fatimino oko (iliti urokljivo oko - samo ime kaze, cuva od uroka), neki prekicasti magnet-dupini imaju pocasno mjesto na frizideru (mama mi ih je donijela iz grcke - za srecu)... da ne nabrajam dalje...

i ne mogu vjerovati da toliko toga ima!
lista se otela kontroli...
ili ja?

eto, proslo je i to. moje 20godisnje skolovanje (da, tocno 20 godna - 8+4+8) je skoro pa gotovo!!! zadnja 2 dana jurim po gradu sa osmijehom od uha do uha i stostrukim pelinom u ruci. :)))) ali, da budem iskrena - nije se nista promijenilo. nisam pametnija, ozbiljnija, odgovornija, razumnija... to je valjda kao sa prvim sexom - cekas taj dan, razmisljas ful o njemu i mislis da ce se ne znam sta promijeniti nakon... a kad tamo - nista. sve isto. jedina razlika izmedu imanja i neimanja tog 1 ispita je sto vise nemam guilt trip zbog svog svakodnevnog izlazenja... that's it... mada nije ni to mala stvar. meni dosta za srecu. al da ce mi se zivot preokrenut - i nece. sestricna je nakon diplome pala u depresiju jer kao: sta sad? sve je gotovo i to je to. hmmm... neznam... mozda, kad mi padne razina serotonina, i ja zavrsim tako. necu se prerano hvalit.

jucer sam uspjesno zapila sebe, sve prijatelje i konobare, pusila u parkicu, slala nesuvisle sms-ove (meni STVARNO treba oduzet mobitel prije izlaska - sestricna i ja smo jednom zakljucile da bi na mob trebalo ugraditi alkotest - pa, ako napuses preko 0,5 mob se zaloka i dopusti pozive samo policiji, hitnoj i taxiju. iako bi se ja onda vrlo vjerovatno sa taxistom uplela u neku emo dramu) i dosla doma sa prvim zrakama sunca. digla se u 8 i 20 - sad umirem na poslu, pijem neznam koju po redu duplu kavu, piljim u sat i icq-am sa sestricnom. kaze da je frendici decko jucer odrzao predavanje jer je potrosio 10 kuna na telefon zbog nje! isuse i boze! inace, ona je totalno prekrasna i prezabavna cura sa nabizarnijim ukusom za frajere na svijetu - doticni bi trebao umirat od srece sto joj je napet, neznam ni jednu drugu kojoj spada u kategoriju prolazno, a kamoli nesto vise. a on radi dramu zbog 10 jebenih kuna! onda ga je odkantala, a on sad moze lijepo nac novu curu jedino medu onima koje naplacuju po satu. puno vise od 10 kuna. sto nas je vratilo na nas nikad zavrseni projekt - ultimativni upitnik za potencijalne. fino, prije nego sto se s ikim ikad vise poljubim, dat cu mu da ispuni testic, zbrojit bodove i vidit na cemu sam. zbirka pitanja se puni svakodnevno, iz vlastitih iskustava. zasad pokrivamo- homosexualne skolosti (da, ponekad, neznam/mozda, ne), zadnju procitana knjiga (ne citam, alkemicar, autoklub, bilo sta drugo. doslovno), groodanje je (zimski sport. btw, krivo si napisala, pise se sa u, ha????, dj/vj-i, klupski program, prije xet, sad svugjde, blablabla...), samoozljedivanje je (u redu, oblik pijane zabave, pubertetka fora, ne. jednostavno ne), ljubakati se s drugim zenama dok si u vezi je (moje legitimno pravo. cak a ako je ona u prostoriji, okej ako ona ne vidi...., stajaznam... mozda... hmmmm...., varanje. i ne, hvala), auto (nemam vozacku, nemam je i bas me briga-mene zene voze, imam i kavalir sam)... napomena: prvi odgovori su (nazalost) bazirani na stvarnim dogadajima. ovi zadnji su pozeljni. ali ih u pravilu nema. ako post procita netko ko je na vise od 3 pitanja odgovorio zadnjim odgovorima, nek ostavi broj.
ovo je samo beta verzija. sve nadopune primamo.
pusa. idem doma spavat.

danas sam dala zadnji ispit!!!! :)))))))))))
nikad vise u zivotu necu morat ucit stvari koje me ne zanimaju :))))))))))
tako da danas nema suvislog posta, idem svoje skoro 8-godisnje studiranje zalit pelinom do nesvjestice, a natipkat cu ono sto sam mislila danas sutra!!!!!
:))))))))
nemogu maknut osmijeh. ipak nije bilo beskorisno propustit exit.

Wednesday, June 30:
Wherever you are, the good times will start tonight. Yes, it seems a little early, and no, you don't usually behave this way. Isn't that wonderfully liberating? You go!

Thursday, July 1:
If you thought you were happy yesterday, you'll be sure you're deliriously happy now. Make your plans for any time off -- and rest assured that they'll turn out perfectly.

a gle kak mi je lijep horoskooooop.... :))) osmijeh od uha do uha. cijelih 15 sekundi - dok se nisam sjetila kako me ceka ucenje za ispit, pa mogu provest neponovljive good times u srijedu samo sa svojom skriptom i red bullom. nema veze, ostaje mi cetvrtak. ispit je u 12, usmeni bi trebao bit odmah nakon, pa ako sve bude okej, zicam petak slobodno, pakiram stvari i picim na exit. i u pravu su, onda cu stvarno bit deliriously happy. pismeni JE bio u cetvrtak, a za usmeni ni sad ne znam kad ce. najvjerovatnije ponedjeljak. propao mi je exit (jer sam uspjela nesto napisat, puno vise prepisat i postoji realna sansa da prodjem - pa sad treba to sve stvarno i naucit - inace ne bi bila toliko odgovorna, ali ipak je zadnji ispit + cinjenica da sam uspjela prepisat je spoj lude srece i tog da nas je - po prvi put- cuvao drugi asistent). deliriously happy cetvrtak je zavrsio tako da sam, izpizdjena, odustala od pokusaja ucenja i otisla na pivu sa svojim gej lobijem. tema dana/veceri: dark room-ovi, kod nas i vani. a to je nesto sto stvarno nije za moje usi, koliko god liberalne one bile, tj koliko se god ih ja liberalnima smatrala... da se razumijemo, vise od pola mojih frendova je gej, cak su i neki moji bivsi decki/brijaci u meduvremenu presaltali stranu i stvarno nikad ne radim nikakve razlike izmedu gej i strejt. mozda najljepsi par koji sam ikad upoznala su moja dva frenda - toliko su prekrasni zajedno da mi se, svaki put kad ih vidim, refleksno pojavi osmijeh - mislim da ja nikad necu nabasati na nekog ko ce biti takav prema meni... ali, vratimo se na dark room temu - sevit se sa kompletno nepoznatom osobom/osobama u mrklom mraku, u sobicku nekog nocnog kluba? i da to postoji tu, u centru grada? to mi je fuj, fuj, fuj! stvarno ne znam jel postoje hetero dark roomovi po zagrebu, a ako postoje, molim vas, nemojte mi reci. sama pomisao da se 3 metra od kud ja pijem/plesem mozda odvija masovni grupnjak mi je kompletno nepotrebna. a to sto neki ulaze unutra u parovima (o gej varijanti pricam zasad, ne raspolazem potrebnim informacijama za ostatak), sa svojim deckom/curom, pa se rasporede po svima prisutnima, mi je jos 100 puta vise fuj. neznam sta bi me nagnalo da zgrabim svog decka za ruku i odvedem ga u smrdljivu, ustajalu prostorijicu da se malo pohvatamo sa hrpom ljudi kojima ne vidimo ni lica? zasto, zaboga? arghhh... ipak, moje sudjelovanje u razgovoru se nije svelo na zgrazanje, vec ispijanje pive i crkavanje od smijeha (zato i volim toliko svoje frendove - oni sve, pa i najcrnije teme uspiju pretvorit u kompletnu zajebanciju, u pravilu na vlastiti racun, potkrepljeno najnevjerovatnijim zgodama iz zivota )... a na kraju krajeva, ko voli nek izvoli... zasto bi ja to morala shvatiti, ne bi da me netko tjera?
jedino sto trenutno zelim shvatiti je zasto moje profesorice nema cijeli dan na faxu, pa ja neznam kad mi je usmeni. i sta sam sad skrivila, da me svemir kaznjava neodlaskom na exit?
a moj horoskop? u njih ionako ne vjerujem. a od sad ih vise necu ni citati, nema smisla.

p.s.
samo informacija: ovi moji tvrde da nikad nisu sudjelovali u gore navednom. nisam ni pokusala saznati od kud im onda toliko slikovitih opisa (koje ja sad pokusavam cijeli dan potisnuti iz pamcenja).
p.p.s.
nakon zadnjeg posta sam dobila nekoliko zabrinutih poruka - uvjeravam sve da sam sasvim dobro, mali nervous breakdown nije pormetio moju rutinu ni najmanje, jos uvijek me se moze vidjeti na istim mjestima u istom (u pravilu dobrom) raspolozenju. nemoze se mene tako lako slomiti.