Čovjek na uglu nije imao jednu nogu. Zamijetila sam ga već iz daljine. Sjedio je na stepenicama nekakve trgovine, koja je već odavno bila prestala s radom. Nije ništa govorio, samo je tamo sjedio, šutke. Pokraj njega nije bilo nikakve posude, u koju bi netko eventualno ubacio koju kunu, novac je bio razbacan ispred njega. Zastala sam, gledajući u taj razbacani novac, razmišljajući koliko bih mu novaca trebala dati. Bacila sam 5kn, i slabašno mu se nasmiješila.. (nije bio ni meni neki dan..) okrenula se i krenula prema svom stanu. Čovjek je za mnom bio viknuo: ''Ali, ja ne prosim.'' Dok sam odlazila, razmišljala sam o tim njegovim riječima. Je li ili nije prosio mene se zapravo ne tiče. Razmišljala sam o 100kn kojih imam u novčaniku, i kako je onih 5kn, koje sam mu bacila tamo na pod zapravo bilo najsitnije što sam u tom trenutku imala u novčaniku. Razmišljala sam o svom kukanju, kad svaki mjesec dobijem plaću, i stvarima o kojima konstantno razmišljam da ću kupiti. (napomena meni-daj već jednom kupi novi novčanik, ovaj ti je stvarno isfucan). Licemjerno bi bilo od mene sada reći da to od mene nije u redu, da šta bi trebali reći oni koji nemaju ni toliko koliko ja imam, da ima ljudi kojima je i gore nego meni.. Licemjerno jer tako ne mislim. Gospođa, s kojom sam se jednom vozila u kupeu u vlaku (bila je putem čitala Bibliju, i, zapravo, bila poprilično naporna nama suputnicima, sa svojim prodikama o ''ispravnom životu'') je rekla da je svatko kovač svoje sreće. Skujmo si, pa ćemo i imati! Čovjek na uglu je možda samo jedna nesretna posljedica lošeg ''kovanja'' .. Hoću li, i jesam li dovoljno sposobna da ''skujem'' tu svoju sreću? Nemam odgovor na to pitanje. Ono u što jesam trenutno sada sigurna je da ću... sutra.. otići do čovjeka na uglu, i pitati ga.. je li stvarno prosio? I mislim da ću prije toga otići do kioska, kupiti žvake, da razmijenim onih 100kn, i dati mu 10kn. Možda i 20, ako budem dobro raspoložena. Ako nije prosio, nadam se da ga neću uvrijediti, s novcem koji ću eventualno prije toga staviti ispred njega. I mislim, tj. poprilično sam sigurna da ću sjesti pored njega. Nikad ne možeš znati previše ljudi. |
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2015 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (8)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Rujan 2010 (3)
Travanj 2010 (4)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (12)
Travanj 2008 (15)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (9)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (10)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv