*moram te pustiti...makar to ne želim...
...makar ni sama ne znam što radim.
puštam te. podalje od sebe. NESTANI.

..mislis da imas dovoljno
vremena i samo odgadjas stvari..
na kraju se jednog dana probudis
i shvatis da si vec star.. a nisi nista
ucinio ni postigao.. i na kraju samo
zalis za propustenim prilikama..
a dovoljno je samo se pomaknuti.. i riskirati..



ne želim više biti tužna. želim biti sretna.
nitko me do sada nije promjenio. nije uspio.
nitko se nije dovoljno potrudio.

ako iko zna kakva sam osoba i
kako je to kad vam se uvučem
pod kožu.to su moji prijatelji jer
oni me ne mogu izbrisat iz svog
života.jednostavno ne žele.
zato nemoj se nadat da me više
nikad nečeš vidjeti, to ti je velika
pogreška zbog koje češ se kajati.

ne znam više šta osjećam prema
kome.želim da sve prestane..i vrati
se na staro...svijet je okrutan,
okrutniji no juće....

*ipak. sretna sam. upoznala sam
jednu predivnu osobu.znam da mu
mogu vjerovati.nadam se da mogu. (:
ante. hvala. (:
i naravno. cure moje. volim vas!




zbog mene ne placi.suza nisam
vrijedan.kasno je da se sada mijenjam...
nikad ništa nije bilo uzalud.

možeš otići.
i mogu te pustiti.
poželi to i ja neću te spriječiti.
idi i bori se za ono u što vjeruješ više nego u nas.
oprostit ću ti.sve ću ti oprostiti.

samo... nemoj se vraćati.
tu nećeš više ništa zateći.
i ako padneš.zapamti.
da nije sramota pasti
već se ne podignuti.

i ono što ni kiše ne isperu
zauvijek ostaje u nama.
ti to znaš....



nije bilo nikoga.
osjećam se tako sama.
izgubila sam nadu da
ću jednom naći pravog prijatelja.
izgubila sam nadu zbog lošeg iskustva.

ne znam više šta da pišem.
napišem jednu rečenicu. obrišem ju.
drugu. ajd ta prođe. i tako sve
do kraja posta. -.-

znam da nije sve tako sivo kako mi
se čini. ali eto. ja sam ipak osoba koja
sve oprosti.. gotovo uvijek. krhka i naivna.

hug. < 3.

Hvala ti na svemu.I jos jednom.Oprosti mi.

oduvijek sam se plašila samoće.
samo nek je netko pokraj mene,
netko na koga se mogu osloniti,
netko kome se mogu ispovijediti,
netko kome vjerujem.
toliko toga bi voljela napisati.
ali post bi bio predugačak.
i naravno rijetki bi ga pročitali.
ako bi takvih i bilo.



ne znam uopće šta da pišem.
vjerojatno više neće biti
onakvih pjesnički osvještenih postova.
ne znam.promijenila sam se.jako.
kakva god ta promjena bila.
kako god loše zvučala.
ja sam promijenjena na onu
razinu koju sam htjela i
ponosna sam na sebe.
now where I belong is here.

promijenila si se...nekako si..drukčija.
-ista sam.

ja osjecaje glumiti ne mogu.
necu ni pokusavati. jer
znam da nece dobro zavrsiti.
pustite me svi na miru.
dajte mi prostora.
pustite me da disem.
ili jednostavno budite uz mene kad
mi je to POTREBNO.

znam da nisam jedina sa problemima.
često riješavam prije tuđe nego svoje.
ali pobogu, nemogu više ovak.
nemam vremena za sebe. za neke stvari.
jednostavno moram razmisliti.
zato se ja lijepo ispucam na blogu i AMEN.
kasnije je sve okej. :)

Everything has changed
Faces stay the same.

sad se pitam...gdje su svi oni silni prijatelji.hmm..
vole me?sve su spremni za mene ucinit?
tu su kad otvorim mali prozorcic kroz koji ce mi
uci malo svjezeg zraka.a kad je sve zagusljivo,
dok se ja gusim.njima ni traga.kad su njima
crni dani ja sam uvijek tu.spremna i za
zajebanciju i za tugu.spremna sve da sa njima podijelim.
a oni samnom ne.cast izuzetcima.njima i hvala.

dosta je toga.zasto se uvijek tako obazirem iz
dana u dan?cesto mi treba utjeha.za to sam ja
kriva.a ne ne.dosta je bilo. =/
navikla da mi pomazu.ali vecinu stvari
radim sama.tako su me odgojili.takva cu i biti.

ponekad sam sretna. uspijeva mi.
volim biti sretna. smijati se, pjevati, plesati.
zabavljati se. ^^. a sta se onda dogodi?! jos
uvijek nemogu otkriti sto me toliko
unisti da opet sve ide ispocetka.

pronasla sam ga. ^^.
malo je daleko..ali who cares..