|
Svjetlo dana je ugledao dnevnik Jovana Kotlokrpe zapovjednika 1 čete, drugog bataljujna, treće kordunaške brigade koja je među prvima 1945 god. ušla u Zagreb.. Dnevnik je pronađen u jednoj kući 1995 u jednom seocetu na Kordunu.. ...rano jutros probudi me kurir Stevica Kurajlija i kaže mi da ima divnu vjest za mene a ja onako bunovan dohvatih neku kerempaju i reko mu.."dođ der vamo da mi saopštiš majku ti tvoju"...a on deran izdaleka podviknu.." zove te komandir brigade Ljuban Čabarkapa i reko je da će ti izbit i te preostale zube ako se ne nacrtaš za pola časa kod njega". Ja se namah skočih na noge lagane jer Ljuban doista ima tešku ruku..pogladih se po praznim desnima i opsovah nešto ..al u sebi.. da Stevica ne čuje jer je cinkaroš i gnjida zbog kojega sam i ostao bez pola zubala. U glavi mi je tutnjalo od sinoćnje rakijetine šljive al strah od Ljubanove opake ćudi mi je brzo razbistrio glavu. Dođoh pred Ljubana i salutirah ...a Ljuban me nako preko oka pogleda i veli.." Znaš li ti Jovane pijanico i niškoristi da ja imam merak da ti izbijem i ta tri krnjatka i da ćeš do kraja života žvakati desnima samo proso i kašu". . "Znam druže komandante" rekoh ja i isprsih se tako da dugmeta na bluzi samo što nisu frcnula Ljubanu u oči. "A znaš li ti stoko neopevana da ima danas marširamo u ustaški Zagreb mater ti tvoju a tvoja četa je još u ovčijim kožusima, jesam ti još jučer podijelio bluze i čakšire...što vojska to nije obukla". Ja reko.."znam druže komandante al vojnici se nedaju iz ovčijih runa jer je ih vele to brani od nesreće ka da su se junaci u tom rodili". Na to Ljuban skoči i opsova mi mater a ja strugnuh bržo no što sam i pomislio da mogu. Za dva sata bijasmo svi postrojeni a pred nama komandant Ljuban na bijelom konju uparadio se ko za svatove, igra konj pod njim, frkće kroz nozdrve, meni bijaše milo pa dođoh pred komandanta i rekoh da mu se malo umilim.." druže komandante lijepo vas je viđet, ne znam koj mi je ljepši ...ti ili konj pod tobom". Ljuban dovati štuc štoj ga vavijek imo za pasom a ja strug u gomilu a sve neznajuć šta sam sad krivo reko. Kad smo ulazili u taj Zagreb svakojakijeh sam čuda viđeo..neke kuće naslagane jedna na drugu a niđe krova, ne viđoh nijedne slamarice nit samo viđo da đe svinje rokću. Široke džade po kojima imaju po dvije metalne trake ko da su tuj božemiprosti prošla neka divovska kola natovarena sijenom pa im se trag usjeko. Nikakvijeh borbi nije bilo dok nismo došli na jedno široko mjesto omeđeno onim čudnim kućetinama shto krova neimaju đe nas dočeko neki veliki čovjek na još većem konju s isukanom sabljom ..al ne miče se. Stoji nekako iznad nas isuko' sabljetinu, al nema avaza nit se čuje galop nego stoji u mjestu. ja trgnuh karabin da i taman da okinem kad me trznu moj komšija Bogdan Zazubica i veli.."to je budalo spomenik...to nije živ čovjek nit je konj živ nit je sablja prava". ja bijah u sto čuda al isto sam stalno pogledo na konja i junaka...sve misleć da će krenut u juriš al nije. Tuj na tom mjestu smo se povaljali i izvadili nashe ploske šljive i tuj su nam pasulj podijelili pa je na tom čudnom mjestu domalo odjekivalo kroz zakrpe koje smo po Ljubanovom zapovijedi friško jutros nakrpali na naše poderane čakšire" al onaj konj i junak ne njemu nisu ni mukaet..al to valjda shto sam ih ja vazda imo' na oku junačkom". |
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv