|
Svjetlo dana je ugledao dnevnik Jovana Kotlokrpe zapovjednika 1 čete, drugog bataljujna, treće kordunaške brigade koja je među prvima 1945 god. ušla u Zagreb.. Dnevnik je pronađen u jednoj kući 1995 u jednom seocetu na Kordunu.. ...rano jutros probudi me kurir Stevica Kurajlija i kaže mi da ima divnu vjest za mene a ja onako bunovan dohvatih neku kerempaju i reko mu.."dođ der vamo da mi saopštiš majku ti tvoju"...a on deran izdaleka podviknu.." zove te komandir brigade Ljuban Čabarkapa i reko je da će ti izbit i te preostale zube ako se ne nacrtaš za pola časa kod njega". Ja se namah skočih na noge lagane jer Ljuban doista ima tešku ruku..pogladih se po praznim desnima i opsovah nešto ..al u sebi.. da Stevica ne čuje jer je cinkaroš i gnjida zbog kojega sam i ostao bez pola zubala. U glavi mi je tutnjalo od sinoćnje rakijetine šljive al strah od Ljubanove opake ćudi mi je brzo razbistrio glavu. Dođoh pred Ljubana i salutirah ...a Ljuban me nako preko oka pogleda i veli.." Znaš li ti Jovane pijanico i niškoristi da ja imam merak da ti izbijem i ta tri krnjatka i da ćeš do kraja života žvakati desnima samo proso i kašu". . "Znam druže komandante" rekoh ja i isprsih se tako da dugmeta na bluzi samo što nisu frcnula Ljubanu u oči. "A znaš li ti stoko neopevana da ima danas marširamo u ustaški Zagreb mater ti tvoju a tvoja četa je još u ovčijim kožusima, jesam ti još jučer podijelio bluze i čakšire...što vojska to nije obukla". Ja reko.."znam druže komandante al vojnici se nedaju iz ovčijih runa jer je ih vele to brani od nesreće ka da su se junaci u tom rodili". Na to Ljuban skoči i opsova mi mater a ja strugnuh bržo no što sam i pomislio da mogu. Za dva sata bijasmo svi postrojeni a pred nama komandant Ljuban na bijelom konju uparadio se ko za svatove, igra konj pod njim, frkće kroz nozdrve, meni bijaše milo pa dođoh pred komandanta i rekoh da mu se malo umilim.." druže komandante lijepo vas je viđet, ne znam koj mi je ljepši ...ti ili konj pod tobom". Ljuban dovati štuc štoj ga vavijek imo za pasom a ja strug u gomilu a sve neznajuć šta sam sad krivo reko. Kad smo ulazili u taj Zagreb svakojakijeh sam čuda viđeo..neke kuće naslagane jedna na drugu a niđe krova, ne viđoh nijedne slamarice nit samo viđo da đe svinje rokću. Široke džade po kojima imaju po dvije metalne trake ko da su tuj božemiprosti prošla neka divovska kola natovarena sijenom pa im se trag usjeko. Nikakvijeh borbi nije bilo dok nismo došli na jedno široko mjesto omeđeno onim čudnim kućetinama shto krova neimaju đe nas dočeko neki veliki čovjek na još većem konju s isukanom sabljom ..al ne miče se. Stoji nekako iznad nas isuko' sabljetinu, al nema avaza nit se čuje galop nego stoji u mjestu. ja trgnuh karabin da i taman da okinem kad me trznu moj komšija Bogdan Zazubica i veli.."to je budalo spomenik...to nije živ čovjek nit je konj živ nit je sablja prava". ja bijah u sto čuda al isto sam stalno pogledo na konja i junaka...sve misleć da će krenut u juriš al nije. Tuj na tom mjestu smo se povaljali i izvadili nashe ploske šljive i tuj su nam pasulj podijelili pa je na tom čudnom mjestu domalo odjekivalo kroz zakrpe koje smo po Ljubanovom zapovijedi friško jutros nakrpali na naše poderane čakšire" al onaj konj i junak ne njemu nisu ni mukaet..al to valjda shto sam ih ja vazda imo' na oku junačkom". |
|
Napokon je nakon 63 godine sporenja, suđenja, blokada parnice, krvoprolića, rješen jedan od najdužih sporova koji se pamte na ovim prostorima. Naime o čemu se radi. Medvjed Brundo jedini živi zakonski nasljednik pećine u Drvaru dobio je spor pred sudom za ljudska/životinjska prava u Briselu. Parnica je na taj sud dospjela nakon nekoliko neuspjelih pokušaja da taj problem riješi lokalno sudstvo a koliko je spor bio kompliciran govori da ga onomad nije uspio do kraja raspetljati ni Wermacht koji je jedno vrijeme imao pravnu ingerenciju nad tim aktom. Naime medvjed Brundo kao jedini živi potomak stvarnih vlasnika pećine tužio je državu BiH kao pravnu slijednicu ZAVNOBIH-a i AVNOJ-a čijim su pravnim aktom o nacionalizaciji i deložaciji a za potrebe vrhovnog štaba deložirani njegovi preci, tj bezdušno izbačeni iz pećine u koju se uselio Vrhovni štab tj glavni zapovjednik istog Josip Broz Tito sa svojom svitom od kojih su najpoznatiji bili..Milovan Đilas, Aleksandar Ranković, Edvard Kardelj, Sreten Žujović-Crni, Arso Jovanović, Davorjanka Paunović-Zdenka i još neimenovani broj drugarica koji su navedenom društvu služile za relaksaciju i zabavu. Na pritužbu oštećenoga tadašnjim okupacijskim vlastima..njemačkom Wermachtu..isti je poduzeo opsežnu akciju deložacije iz navedenog objekta koja je uz dosta prolijavanja krvi uspješno izvedena i medvjedi su ponovo naselili svoje prirodno stanište. No početkom 45-te kad se okupator povukao i kad je svim narodima i narodnostima sinulo svjetlo slobode, za bosanske medvjede je nastupilo doba mraka i stradanja. A sve da bi se obistinulo ono prijeteće i zloslutno upozorenje koje je Jospi Broz Tito uputio medvjedima nekon što ga je Wermacht deložirao a koji su sve to gledali sa obliženjeg proplanka.." Platit će te mi za ovo jednom" I platili su. 35 godina je trajao nemilosrdno uništavanje mrkih bosanskih medvjeda pod parolom "lova i relaksacije..(a ustvari riječ je bila i upućeni su znali da se radi o revanšizmu i najsirovojoj osveti) "najdražeg sina naših naroda i narodnosti... Stotine i stotine medvjeda je zaglavilo pred mušicom druga starog, medvjedi su dovođeni u gomilama, morbidnost ubijanja je išla čak i dotle da su i lancima vezani za bukve i nemilosrdno egzekutirani. Takav pogrom iz proste osvete nije zabilježen u životinjskom carstvu. Medvjedi su dovedeni do nestanka. Stvar je uvelike otežavala dugovječnost nemilosrdnog osvetnika. Napokon je 1980-te medvjeđi svijet u BiH odahnuo. Njihov tamanitelj više nije mogao držati pušku. Spas u zadnji čas. Jer u tom trenutku samo je nekoliko jedinki uspjelo preživjeti potjere, egzekucije i pogrom. No stvar s tim nije bila gotova. Pune 63 godine je trajala pravna bitka za povratak prirodnog legla njegovim stvarnim vlasnicima. Pravda je ponekad spora ali i dostižna. Zar to nije predivno. |
|
Budući da se u Hrvatskoj u zadnje vrijeme provlači teza da je Oluja bila planirana s ciljem etničkog čišćenja krajinskih srba došli smo u posjed jednog dokumenta koji dovodi tu konstataciju u pitanje. Radi se o internom vojno-sigurnosnom dokumentu vojske SICG. Kako smo do njega došli ne pitajte. Radi se o iskazu koji je vojnosigurnosnim strukturama vojske SICG dao jedan visoko pozicionirani časnik vojske RSK a odnosi se na događanja za vrijeme Oluje Vojni dokument br.1857384. kl. 2/17. strogo.pov. To jutro sam se probudio sav usran. Žigalo me je iznad leve lopatice a to je loš znak. Zadnji put me tako žigalo kad sam se vraćo sa suve vežbe na Vrtogošu. Tada sam pri povratku kući zateko sopstvenu ženu na kamari sa onim kurajberom kapetanom Radom Đokicom zvanim od milošte Rade Pevac. I tu noć sam se vrtio da prostite ko na kurcu. I reko sebi..biće da bidne grdno zlo. Za Radu se nisam sekiro' jer sam ga poslo na najgori dio fronte...e tamo gde sam mislio da će da ustaše nagrnu ko ludi..pa reko nek im se Rade nađe pri ruci..hehe. Ustadoh se ja to jutro i taman da se obrijem kako to i dolikuje starešini kad doleti meni ko bez duše kurir Stevo Brzica i izusti u jednom dahu "javlja pukovnik Mrmota da su ustaše krenule u napad na svim frontovima i da linije pucaju ko pileće koske" ja dreknuh " kud su krenuli u pičku materinu". On veli "na srpsku nejač druže pukovniče". Ja se uhvatih u očajanju za glavu a Stevica veli.." Eto druže pukovniče opet ćemo izgleda da kidamo ..ja idem da se pakujem" Ode Stevica a je se uzneverio kuj ću, šta ću...idem reko probudit onu moju rospiju...uđoh u sobu dreknuh...ustaj jadna u zlu si zaspala...a ona oči izbeči " šta se koji qratz dereš" a ja reko.."ustaše navaljuju....kolju" .."kolju" jedva iscijedi moja rospija ..."kolju rekoh...i pale i ruše"..."pale i ruše" stisnu se ona uz rub sobe ..." i siluju i nabijaju na qratz" izleti meni " nabijaju na qratz" dreknu ona i skoči se na noge raširenih zjenica..."jesi siguran"....ja je pogledah onijem mojim mrkim pogledom ispod obrva što vola ubija te se ona malo povrati iz ekstaze.. " ajde spremaj prnje rekoh, malo vremena imalo". Ona se uzhodala ne zna kud udara i sve broji " opet prekomanda crni Pantelija a taman sam se raspremila sad opet sve ispočetka" nabraja ona a ja se uhvatih motorole te ne budi lijen okrenuh Radu Pevca da se uvjerim da će mu ustaše posigurno da naberu kožu na šiljak. "Rade jel seva" ja ko biva glumim onu našu srpsku vojničku duhovitost a usne mi igraju od cereka "Seva i grmi"...odvraća Rade sve u šiframa kako valja i trebuje da odgovara svaki savesni oficir.. "Ako ako" rekoh ja " proći će" i zamalo ne prasnuh u smijeh al se nekako suzdržah i vojnički otsječno mu rekoh " dolazi ti 1000 paketa sa zmijama" to ko biva šaljem mu u pomoć 1000 ljutih krajišnika a suze mi već kapahu niz obraze. " Drži liniju čvrsto" podviknuh mu " ustašama ni metra" a u tom trenutku više ne izdržah nego provali smijeh iz mene ko bujica planinske rijeke posle kiša.. " Držim liniju, držim liniju" čulo se isto kroz smijeh Radin glas.. "ne odstupaj ni metra jes' čujo"... " Ni metra, ni metra" krkljao je Rade. "Drž liniju" " Držim liniju druže pukovniče" " E..tako tako dobićeš orden Obilića"..iscijedih ja a u mislima mi sve jasna slika kako Radu ustaše čereče a meni toplo oko srca...e reko Rade platićeš mi za sve tvoje kurvaluke, ..stisnuh zube i suziše mi se oči ko u leoparda kad lovi noću...platićeš mi Rade platit.. Ali avaj..posle sam sazno da je Rade već bijo na Strmici sa celom vojskom i da je bio živi cirkus, da je namigivo oficirima kad je govorio" Držim liniju, držim liniju" ono ko biva drži liniju od motorole..majke mu ga spalim kukavičke. Još je se cereko i govorio kako već vidi sliku pred očima kako mi ustaše beru kožu na šiljak....i da ću ja zapamtit dan kad sam ga kundakom skidao sa vlastite žene. Izađoh ja pred kasarnu da vidim kako su mi sivi tići, ljuti krajišnici jesul postrojeni..kad pred kasarnom hrpa traktora...a na njima neke čudne babe..sve bradate...ja se preokrenuh u čudu..otkud bradate babe nikad nijesam takijeh viđo..kad crna moja sudbo priđoh bliže kad tamo cela vojska moja na traktorima u babljem ruhu spremna za pokret.. Ja jurnuh prema njima da im pocepam tu sramotu da spasem šta se spasiti da doletjeh do prvog traktora i taman da zaustim pravedni gnjev iz svoje duše...kad prva baba suknu nešto ispod modre i osjetih nešto ružno iznad opasača. Spustih pogled kad ono skraćena sačmarica razjapila obe cevi u pravcu mog stomaka. Podignuh pogled u uzneverenju i ugledah zlobni cerek bradate babe kako mi se kesi krvavijeh očiju u lice. " Kud si pošo" i grunu me s cevima u stomak." oćeš da ti prospem doručak na cestu" .." okrenu se bradatim babama i namignu "oćemo vidit šta je pukovnik žderao jutros"...začu se uzvik odobravanja i pljesak a on se okrenu meni i zavika što ga grlo nosi " odbij, odbij jes čujo ako nećeš da ti crevca ne zaigraju užičko po asfaltu" Meni se sve uzvrti u glavi, dobih nesvesticu, očaj provali iz mene. Rade Pevac napustio front s celom brigadom, vojska mi se prerušila u babe i sprema se na beganje, zavrti mi se i padoh na cestu u očaju..i misao mi proleti glavom ko crna ptica zloslutnica..." šta će biti od ovog naroda" |
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv