<	srpanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Mirisi, zlato i začini

subota, 28.07.2007.

Čili za sreću – razglednica iz Indije I

Namaste!



Dragi posjetitelji,
Primite puno pozdrava iz vruće Indije. Nadam se da će i nama ovaj čili (osim ovome riksha wali koji ga veže za sreću na svoje vozilo) donijeti sreću na našem proputovanju.

U idućih mjesec i nekoliko dana neću biti u mogućnosti donositi vam recepte, no nadam se da će vam nekoliko fotografija i kratkih impresija o Indiji pružiti zadovoljstvo i prenijeti duh ove zemlje.

Zašto sam ovdje?

Krenula sam u Indiju tragom znanja, tradicije i duhovnog iskustva kojeg nam ona nudi.

Nedavno sam čula za dvoje Amerikanaca koji u Indiji vode škole i obrazuju indijsku djecu kombinirajući svoje iskustvo u podučavanju sa indijskom tradicijom.
Odlučila sam ih posjetiti i prošetati se školskim hodnicima, upoznati nastavnike i ravnatelje i naučiti nešto novo.

Tako smo nakon ugodnog puta i kratkog švrljanja po Delhiju stigli u Faridabad i ayurvedsku kliniku Jiva Ayurveda te Jiva Public School.

Iako uživam u ljetnim praznicima, priznajem da mi već nedostaje učionica pa sam jedva dočekala uskočiti u koju.

Na satu engleskog jezika





Jiva Public School posebna je škola koja osim materijalne strane obrazovanja naglašava i razvoj emocionalne inteligencije, moralnih vrijednosti i duhovni razvoj.
Zanimljivo je da se svakog dana prije početka nastave recitiraju tradicionalne mantre, a učitelji i direktor škole održavaju jutarnji sastanak koji im služi kao nadahnuće za predstojeći dan.


Nakon što su dosta proboravili u učionicama i uvidjeli nedostatke obrazovnog sustava, rektor i ravnatelj škole, u suradnji s bivšim indijskim predsjednikom, odlučili su napisati udžbenike koji će se baviti aktualnim indijskim problemima i na taj način obrazovati indijsku djecu za bolje sutra.
Na znanje i sustav prenosenja znanja gledaju drugacije nego mi na zapadu. Mi cjelinu rastavljamo na sve sitnije dijelove pokusavajuci pronici u njen smisao dok oni to ne rade (Indijci cijeli svijet i sve pojave u njemu gledaju kao cjelinu) pa stoga u toj skoli cak ne postoji niti zvono koje bi taj radni dan ucenika dijelilo na satove.

I malo o hrani...
Kada uđem u lokalnu prodavaonicu i vidim sve vrste dala, začina, masala, papadama...nadohvat ruke i vrrrrrlo jeftine te razne vrste povrća zaista mi je žao što ne kuham. No malo odmora nikome ne škodi.

Dvojca ucenika iz skole kuhaju vrlo ukusnu hranu koju sam s radoscu iscekivala...



Toliko za sada. Kako idem po selima internet postaje sve sporiji i sporiji pa mi treba dosta vremena da uploadam slike. Nadam se da cu vam uskoro uspjeti uploadati sve sto sam vam pripremila.
Slike brda indijskih slatkisa i preukusnih thalija.

Danas posjecujem razne hramove u gradicu Vrindavani i istrazujem koju hranu tamosnji svecenici nude indijskim bozanstvima (poznato je da Indijci svakodnevno posvećuju svoju hranu nudeći je svom božanstvu na malenim kućnim oltarima, a iso cine i svecenici u gradskim hramovima).

Sada žurim na ručak – capati Rs 3 (45lipa) i dal Rs 10 (1 i nešto kuna). To je život!


Do čitanja!