Indijanka vegetarijanka
23.05.2013., četvrtak
Mara buba
|
Usta su moja minobacač buba je Mara Mara je buba. Bubamara. Bubamara ispucana iz mojih usta. Mara je buba koja je odletjela daleko, do vode, ali prepala se za sebe ne želi se utopiti ne želi se mučiti po vodi hodati u vodi zagrcnuti i vratila se na moju ruku. 'Sigurnije je ovdje', došapnula mi je Mara buba Bubamara. Raširila krilca protrljala rilce protegla noge i zijevnula sasvim sitnim zijevom na današnji oblačan dan. Najradije bi ga pojela kao ja kocku čokolade. Mara buba na mojoj ruci premišlja razmišlja zijeva (opet) donosi odluke pa ih odbacuje na nozi poput zrnca peluda. Pa kaže: 'Ja sam metak, mina izbačena iz tvojih usta želim se vratiti natrag, zima mi je u ovaj svibanjski dan to je čisti atak na moju želju za toplinom.' Ne želim Maru bubu u ustima, uostalom, sve je pobrkala ta samo sam zijevala. Srećom, upomoć mi pritekne vjetar svibanjski, proljetni, veseo i nestašan pobere Maru bubu u kovitlac i natjera je na let a mene pomiluje po obrazu nasmije mi se zelenim listom kojeg zakovitla ispred mog nosa i nestane u sunčevoj zraki i on i Mara buba, bubamara.   Oznake: BubaMara |
