Indijanka vegetarijanka
26.07.2012., četvrtak
Paleo dijeta i slične mesne dijete
|
Čini se kako paleo dijeta i slične visokoproteinske dijete (među njima i Atkinsonova) imaju sve više pristaša. Konkretno, paleo dijeta temelji se na pretpostavci (krivoj!) da je čovjek u Paleolitskoj eri, dakle prije 10,000 do 2,5 milijuna godina jeo uglavnom meso te veoma malo povrća i orašate plodove dok recimo žitarice i grahorice uopće nisu uključene u ovu prehranu. Mnogi celebrityji su propagirali i Aktinsonovu dijetu koja se temelji na veoma sličnim pravilima te su je popularizirali zbog brzog gubitka kilograma, što im je, očito, najvažnije. Stvar je u tome što ovom dijetom ljudsko tijelo ne dobija ugljikohidrate koliko mu je potrebno pa se zbog svega stvara bolesno stanje poznato kao ketoza, što rezultira gubitkom kilograma. Nakon Atkinsonove dijete raširila se paleo dijeta koja kaže kako čovjek može izgubiti kilograme, živjeti dugo i biti dobrog zdravlja ako jede hranu bogatu životinjskim proteinima i mastima. Oko 65 posto hrane u ovom načinu prehrane je meso, a ostatak su samo neke vrste povrća i voća te orašasti plodovi. U ovoj prehrani nema krumpira, žitarica, grahorica, a posebno je zabranjena hrana bogata škrobom. Postoji i knjiga pod nazivom 'The Paleo Diet' koja je svojevrsna biblija ove prehrane i u kojoj se ističe kako je ova vrsta hrane jedina koja idealno pristaje ljudskom sastavu gena. Ističe se i da je u toj dugačkoj eri čovjek jeo uglavnom meso, sve do prije 10,000 godina kada je započela poljoprivredna revolucija i počinje se s pojačanim uzgojom povrća, voća, žitarica i grahorica. Ističe se i da je u toj eri čovjek živio od lova, mada razna istraživanja govore upravo suprotno. Da, čovjek jest bio lovac, ali lov je uvelike ovisio o sreći i trajao je danima da se uhvati nešto malo, tako da je prehrana čovjeka bila bazirana na sasvim drugim izvorima, uglavnom hrani bogatoj škrobom. Zapravo, svi primati su milijunima godina ovisili uglavnom o biljnoj hrani, što je istina koja se mnogima ne sviđa. Jedan od razloga zašto je mnogi odbijaju jest i seksizam jer uvijek se rado razmišlja o tome kako su muškarci stalno bili u lovu i donosili kući mrtve životinje da bi ih žene, djeca i starci pripremili i slavili. Slava je uvijek išla lovcima. Dakle, mit je da je hrana iskonskog čovjeka bila bazirana na mesu iz jednostavnog razloga – meso je bilo prenepredvidljivo i teško se do njega dolazilo. Istraživači koji su na sve načine pregledali na stotine ostataka praljudi zaključili su, prema njihovim zubima, ostacima na zubima te kostima da su oni prvo i osnovno bili – škrobojedi. U istraživanju o kojem piše 'Nature' piše kako su ljudi milijunima godina najviše ovisili o jedenju lišća, kore, voća i grančica, što je veoma slično hrani današnjih čimpanzi. Časopis 'Science' piše kako su praljudi na afričkom kontinentu jeli uglavnom sirak, žitaricu. Časopis 'Proceedings of the National Academy of Science' piše da su čak i neandertalci, čiji su ostaci nađeni diljem Europe jeli uglavnom škrobaste žitarice jer su ostaci žitarica pronađeni u njihovim kostima i zubima od toplog Mediterana pa sve do hladnog sjevera Europe. Oni su te žitarice i kuhali kako bi ih učinili probavljivijima. U istom časopisu piše se o istraživanju kojim je dokazano kako su ljudi iz Paleolitske ere na području Italije, Češke u Rusije mljeli zrnje divljih žitarica i pretvarali ih u brašno. Paleo biblija preporuča prehranu mesom životinja kao što su krokodili, medvjedi, klokani, srne, medvjedi pa čak navodi i mjesta na kojima se meso ovih životinja može kupiti. No, ističe se i kako govedina, svinjetina, piletina te riba iz dućana isto prolazi. Također, preporučuje se samo čisto meso, dakle nikako iznutrice i ostali dijelovi životinjskih tijela, što svakako nije u skladu s praljudima jer je poznato da, ako bi ulovili životinju, iskoristili bi sve što se da iskoristiti. Istraživanja pokazuju da su smrskavali lubanju kako bi došli do životinjskog mozga, što je današnjem čovjeku (barem većini) odvratan dio kojeg ne želi konzumirati. Praljudi su jeli i srž iz životinjskih kostiju, što današnji čovjek uglavnom ne radi. Također, neka istraživanja pokazuju i da su lovci u tom razdoblju lovili i ljude, ne samo životinje – zašto današnji čovjek ne radi i to, ako želi toliko sličiti svom pretku? Globalnoo gledano postoje kulture koje se hrane isključivo mesom. To su Inuiti (Eskimi) koji jedu uglavnom masne ribe i slične morske životinje, međutim kod njih je životni vijek veoma kratak te obolijevaju od bolesti srca, osteoporoze i sličnih bolesti, zbog velike količine životinjskih masti u prehrani. S druge strane, postoje i kulture koje uopće ne jedu meso ili ga jedu veoma malo te se ondje ljudi dugovječni i nemaju nekih većih zdravstvenih probema – Japanci s otoka Okinawa ili recimo Adventisti sedmog dana, čija velika zajednica postoji u Kaliforniji. Istraživanja pokazuju da je vojska Aleksnadra Velikog uglavnom jela škrobastu hranu kao i ona Džingis Kana. Također, Cezarove legije bunile su se ako im se davalo previše mesa prije bitki te su se radije prije bitki najeli žitarica. U globalu su gorivo za ljudsku civilizaciju tek do nedavno bili riža, kukuruz, ječam, pšenica, krumpir i proso. The British Medical Journal kaže kako je prehrana bogata životinjskim proteinima i životinjskim mastima, a siromašna ugljikohidratima veoma štetna za zdravlje, posebno za žene te uzrokuje čak i do 65 posto veći rizik za bolesti srca. Uz to što je prehrana bogata mesom loša za samog čovjeka jer je već nekoliko puta dokazanao da potiče razvoj tumora, dijabetesa, atritisa, hipertenzije, pretilosti, također je i uništavajuća za Zemlju i Prirodu. Još je 2006. godine UN donio izviješće pod nazivom 'Livestock's Long Shadow' u kojem se ističe da je uzgoj životinja za hranu stavka koja najviše utječe na zagađenje Zemlje, točnije odgovorna je za 18 posto zagađenja ugljičnim dioksidom, što je više od cjelokupnog svjetskog prometa koji je odgovoran za 13 posto zagađenja s CO2. World Watch Institue je došao do podatka da je za 51 posto svih plinova (dakle ne samo CO2!) koji utječu na globalno zagrijavanje odgovoran uzgoj životinja za hranu. Ovome treba dodati i vodu koja se zagađuje otpadom iz farmi i klaonica te koliko je vode potrebno za dobijanje jednog kilograma mesa u usporedbi s jednim kilogramom ječma ili pšenice. Svemu ovome treba dodati i uvjete u kojima se drže životinje na farmama. Praljudi su lovili životinje u prirodi, ali današnji čovjek ih zatvara u groznim uvjetima. Mnogo je razloga da se ne jede meso ili se barem smanji njegov unos. |
