Indijanka vegetarijanka
02.12.2010., četvrtak
LOUISE FISCHER: Gandhi, njegov život i poruka svijetu
|
Odlična knjiga o životu i radu Mahatme Gandija. No, ipak bih voljela da j eviše bilo o njegovom životu, ali Indija to je Gandhi, kako je volio misliti pa je zapravo njegov društveni i politički angažman teško odvojiti od njegovog života. Dakle, od rođenja je bio vegetarijanac jer mu je religija, hinduizam, tako nalagala. Kao dječak nije osjećao ništa religiozno u sebi i pobunio se protiv religije tako što je skrivećki jeo meso: '...otišao je s njim (prijateljem) na neko skriveno mjesto kraj rijeke i žvakao i žvakao kuhano kozje meso i naposljetku ga progutao. Odmah mu je pozlilo. Te noći je nekoliko puta sanjao kako mu živa koza mekeće u želucu.' Kasnije je Gandhi, dakako prestao s ovom praskom, a čak je prestao i piti kravlje mlijeko: 'Gandhi je govorio da tjelesna snagu dobiva od čista življenja i zdrave ishrane. Izbjegavao je kuhanu hranu i ograničavao se ne voćni meni od banana, limuna, naranača, kikirikija i maslinovog ulja. Kad je pročitao o surovosti s kojom se u Indiji krave i bivolice prisiljavaju da dadu što više mlijeka, odrekao se i mlijeka.' Ipak, kasnije u životu je često pio kozje mlijeko. Gandhija su roditelji oženili kada je imao 13 godina. Žena, Kusturbai je također imala 13 godina, a zanimljivo je kako je mali Gandhi bio ljubomoran kada je Kusturbai odlazila na ulicu da se igra s drugom djecom. Ostali su zajedno do kraja života, ona je umrla s glavom u njegovom krilu, a u spomen na nju svakog 22. u mjesecu je održavao meditacije i čitanje molitvi. Zanimljivo je da se u 37. godini Gandhi odrekao seksa i tako je bilo do kraja života. Kroz biografiju se vidi kako se Gandhi mijenjao. U početku je mislio kako bi u određenim trenucima opravdao nasilje nad nenasiljem, ali je kasnije to zanijekao i rekao da je jedini pravi put onaj nenasilni. U nekim dijelovima knjige dođe vam da ga ne volite, a onda opet postane tako srcu drag. Nije bio isključiv, to mu je bila velika odlika. Često je postio za opće dobro, a nakon posta bio je u boljoj snazi nego prije iako su mnogi mislili da je već na rubu života. Borio se za parije, to je kasta nedodirljivih u Indiji. Smatralo se da je sve što dotaknu nečisto. Poticao je brakove između parija i osalih kasta i mnogi su ga u tome podržavali. Družio se s muslimanima, borio se protiv njihovog progona i ubijanja koje je u jednom trenutku u Indiji postalo neizdrživo. Govorio je da je vjernik svih religija. Što se tiče kršćanstva, imao je mnogo pitanja i zamjerki, jedino je poptunosti prihvatio Isusa. Bio je protiv odcjepljenja dijela Indije i stvaranja Pakistana, ali tu je podnio težak poraz. Čak je u jednom trenutku počeo i plakati. Najgore je bilo što su ga izdali njegovi Indijci. Obećali su mu da su uz njega, ali na kraju su se priklonili Britancima. Churchill ga nije volio, mrzio je kako dolazi na sastanke u sandalama i polugol, omotan u bijelo platno. JOŠ POKOJI CITAT: Nakon povratka iz Britanije napisao je: 'Uvjerio sam se više nego ikada da je ljudska narav poprilično ista, bez obzira pod kojim podnebljem raste i da ćete, ako pristupite ljudima s povjerenjem i ljubavlju, dobiti desetorostruko povjerenje i tisućurostruku ljubav zauzvrat.' 'Njegova neškolovana majka znala mu je govoriti da se u atomu održava svemir, i kad bi se čovjek pobrinuo za svoju neposrednu okolinu, svijet bi bio bolji.' Na kraju, kada je on plakao, zaplakala sam i ja. Kada su ga ubili, zaplakala sam opet... zaplakala zbog njega, njegovih plemenitih ideja, ali i čovječanstva koje nije imalo sluha za ovakvog čovjeka. Ni danas, toliko godina nakon njegovov života, nismo ništa bliže onome čemu je on stremio. Tako tužno. |
