Roman na 400 stranica, s mnoštvom fotografija, opisuje Istanbul, ali i samog tvorca ove knjige od pedesetih pa do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Opisi su vjerni, ali također mnoge je stvari teško razumjeti jer je pisac koristio široku građu o Istanbulu i što se tiče drugih pisaca i što se tiče slikara (i sam je želio postati slikar). Ipak, u globalu mi se svidio i nešto se stalno tjeralo da ga nastavim čitati. Na neki način se osjećam kao da sam bila u Istanbulu. Glavna karakteristika Istanbula, barem kako ga doživljala Orhan, ali čini se i većina njegovih stanovnika je – tuga.
|
