Inanov krticnjak

srijeda, 07.02.2007.

ponos i tastina


reklo bi se da nemam pametnije sto za rec, ali mozda i nije tako. zapravo zelim da se zna, da 3-4 ljudi koji me citaju znaju da sam to rekao.
ovo je copy-paste jednog e-maila, poslanog jednoj osobi 1.2. zapravo nije bitna ta nasa prica jer je naprosto debilna, ono sto ja zelim je nesto sto se tice mog ponosa, ono sto ona zeli je sacuvati svoj ponos. anyhow..
mail slijedi:
"laze laze laze....*


laze li? ja mislim da laze. ali nisam u to htio vjerovat. kad joj ponestane
argumenata ona pomislja
na alternativne metode. evo sad mi ubila diskusiju.
ne podnosi kritiku, ona mora biti u pravu. ako nije u pravu, to je kao da dijeli s
nulom, kompjuter
se zablokira i mora se resetirati.
bam... retrogradna amnezija, vise se niceg ne sjeca sto je bilo prije, sve je
zaboravila do trenutka
do kad je - bila u pravu.

i zivi ona tako svoj sretan zivot jer svojom taktikom izludjuje svoje sugovornike, a
sama zivi u
blazenom neznanju. a plus svega toga, uvijek je u pravu."

kraj e-maila.
da se razumijemo, ova prica, a s njom je vise kao neki arhetip neke vrste musko-zenskih odnosa, nipost nesto sto mene zivotno muci, ili nesto sto bi ja htio rijesiti. alas shvatio sam jos prije da se nema tu sto rijesiti.
oh i da... ona na mail nije odgovorila, ali nisam ni mislio da ce odgovoriti.

obecajem da ce slijedeci post biti bolji, pretpostavljam da ce to bit Njemacka #2, tj. da cu nastavit svoje dnevnicke putopise, za nove citatelje (njih dvoje) nek pogledaju arhivu....
- 23:00 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>