Inanov krticnjak

wow... trebalo je procitat 2/3 knjige da bi postala zanimljiva. ma genijalna je. kundera je genij.
moj problem s kunderom, doduse ovo mi je tek druga knjiga, su njegovi opisi refleksija i struja svijesti, koji ako se ne poistovjetis s likom i nemaju previse smisla, zvuce kao neko pretjerano filozofiranje o nicemu (sto struja svijesti cesto je).
pa ipak, onaj element zagonetke, koji se pocinjeu romanu otkrivati, a sto je najvaznije povlaciti pitanja sa sobom je naprosto ZASTRASUJUC. knjigu nisam zavolio zbog genijalnosti, zbog kunderina umijeca, nego zbog strasne sudbine koje se i ja bojim, zbog nekog znaka, omena, koji prijeti izdaleka.
cesto mi padaju na pamet neke ideje za pricu i jedna od njih je nesto jako slicno ovoj. bijeg iz teske ljubavne situacije potpunim prepustanjem sexu. o.k. ili tako nekako.


necu ni kazat da se ovaj kundera zlokobno poklopio sa konkretnom situacijom koja mi se dogodila nedavno.


e, i kraj je genijalan, deus ex machina... ma krasno.

procitajte, vrlo je tanak.

bili mi na strucnoj praksi...o cemu ce valjda biti post, pa malo pricali o filmovima.
za onaj dio moje ne prevelike citalacka populacije koji me poznaje ili zeli poznati bolje, evo par filmova koje jako jako volim.
to nisu NAAAAJ bolji filmovi, nego meni BITNI filmovi, filmovi kojih se ne mogu zasititi, lista ima brojeve, ali to i nije toliko bitno, u zagradi je prijevod:

1. METROPOLITAN (njujorcanin)-jedini film o kojem sam pisao na forumu. ma genijalan je sto da kazem. frendu se doduse nije svidio kao br. 2, ali to je mozda zato sto ga je i drugog pogledao, a rijec je o trilogiji u kojem je Metropolitan 1. dio. redatelj je Whit Stillman (wikipedia i linkovi) od glumaca nitko globalno poznat, ali znaju se pojavit tu i tamo. ma genijalan, genijalan, genijalan, slazem se sa kritikom (a to je film koji je kritiaka voljela). kazem, imam i opsirniji opis na blogu... negdje.

2. LAST DAYS OF DISCO (posljednji dani diska). isti redatelj, ali poznatiji. film je manje genijalan, ali sam ga vise gledao. puno ljudi mi je reklo da im je film jako poznat, ali s nekakvim izrazom animoziteta na licu. nekako taj disko...hm, nesretna rijec. definitvno cu napravit vecu recenziju, ali samo ukratko, film je o jednoj skupini yuppie-a, svjeze diplomiranih s uglednih faxeva i dobrim poslovima koji smisao svojih zivota vide oko tog famoznog diska. ma film je genijalan. svi su likovi puni mana i zapravo uzasni, ali svi su bliski, i mogu za svakog od njih naci pandan oko sebe u svom zivotu (a opet, likovi imaju toliko mana da se ne zelim poistovjecivat ni sa jednim...) inace, sam redatelj je ocito prilicno obrazovan i inteligentan, tako da je i film mozda tezak i otvoren za interpretacije, ja sam ga gledao stvarno puno puta i svaki put otkrio nesto novo.

3. L' AUBERGE ESPAGNOL (Spanjolski apartman). koliko mi je drag, mozda bi bio i na drugom mjestu. kod ovog filma nije stvar o genijalnosti, nego o atmosferi, o osjecajima koje izaziva u meni dok ga gledam. to je film o studentima na razmjeni u Barceloni koji ce provesti godinu dana zajedno. volim barcelonu, volim europu, volim sto sam mlad, volim Daft Punk, volim zivjeti vani, volim upoznavati strane ljude, ovo je film za mene! (inace, ta carobna barcelona, i whit stillman ima film s istim nazivom, ali ga nisam pogledao)

4. LOST IN TRANSLATION (izgubljeni u prijevodu). ovdje se ne mora puno toga rec. za razliku od last days of disco koji stvara atmosferu i situacija kroz koje protagonisti prolaze a koje prolazim i ja, ovdje to nije tako, ovdje se jednostavno vezes za lika i to je to.
ima negdje na netu, bit ce valjda link gdje neka zena, sliku po sliku analizira scenu s karaokema, i analiza je genijalna, toliko poruka i znakova, needles to say Roxy Music mi je jedan od omiljenijih bendova (bio i prije filma) evo scene od koje se uvijek najezim

5. uf. to je vec teze. kad sam na praksi napisao HI-Fi, ljudi su me popljuvali. iako bi odgovarao tematikom, priznajem nije bas toliko dobar, kao ni THE SINGLES (prvi slican film koji sam pogledao). br. 3 i br. 4 imaju nastavke, ali nisu me se dojmili.ok. to su dobri filmovi, ali dok npr. prica iz Spanjolskog apartmana NE TREBA NASTAVAK (jer smatram da to nije zivotno realno), slomljeno cvijeme mi nije bilo simpaticno, ah taj jarmusch, nikako da ga probavim. ne znam, reci cu vam br. 5 kad ga nadjem.



ovako na okupu, ovi naslovi su mozda ljigava cjelina. ali be not afraid...jer slicnih filmova nema previse, kazu da ih radi woody allen, ali on je svoja prica. volim filmove, pa cu samo reci da je ovo prilicno prilcno probrana lista, ona prije svega govori o meni, o mom ukusu, ali i o likovima koje dozivljavam strasno bliskima.

malo cu o sebi...


za razliku od mnogih ljudi, meni je uzasno bitno sto drugi ljudi misle (o meni). stovise, to ponekad postaje cak i motivacija (ili mozda opsesija),a to je prilicno patoloska pojava, jer dozivljavas svoje greske i mane kao nesto strasno lose.
pa dobro. nije valjda niti toliko neuobicajeno.
ipak s vremena na vrijeme dogodi se da se bas osjetim superioran, bas ono neka sitna dusa koja je dotakla moj zivot odjednom postane, a ono, potpuno beznacajna. a ja, moja greska, zapravo sasvim dobra stvar.

***

zamisli da je sve to neka, kao utrka. ili mozda jos bolje, poput nekog krda, u kojem se svaka zivotinja mora izboriti za status.
postoje piramide hijerarhije i u svim ljudskim sferama rada i zivota, ali ovo je drugacije, ljudi se cesto pozicioniraju prema tome koliko postoji drugih ljudi kojima mogu nametnuti svoju volju, ovdje to nije jedina vrijednost. mozda bitnije, koliko si ti BITAN drugima, koliko drugi, hm, ovise o tebi, ili bolje, koliko te drugi zele.

zapravo zvuci grozno, ali ja vjerujem da je mnosto ljudi slicno motivirano, a govorim zbog toga sto s vremena na vrijeme takav koncept padne u vodu. kad takvo ponasanje postane autodestruktivno.
nije to neka mudrost, zapravo, sve je to topla voda, ali svaki put me zaintrigira iznova kad vidim budalu koja postane jos veca budala samo zato sto shvati (u tom trenutku) da ne moze bolje (najcesce jer se pojavi netko tko zauzme njeno mjesto).

***

ako nekome zavidim to su ljudi koje nisu iznevjerili njihovi stavovi. o.k. mozes biti i bez stava i bit ce ti dobro u zivotu, ali stav je ipak neko stanje snizene entropije (moja valjda omiljena rijec) tada stvar postane komplicirana.
takvi ljudi cesto budu nazivani budale i mozda jesu, stav moze biti stvarno svakakav. al ne mislim na stare prdonje koji pametuju o zivotu, mislim o svojim prijateljima, nekolicini njih koji se nisu previse iznevjerili u zivotu, a opet nisu niti puno toga propustili. sacuvat hladnu glavu, a opet imat o cemu pricat....


ovo je ispalo prilicno neartikulirano, ali takve su i moje misli o toj temi. podloga je naravno nedavni dogadjaj, ali sve to nije bitno, osjecam da je nesto drugo, bitnije u pozadini. treba mi jos vremena.

mozda bude i bolji post uskoro....

a tema bi bila prosla godina...

daklem, adrian mole kaze, u posljednjem romanu, da sretni ljudi ne pisu dnevnik. mozda je to istina... mozda sam i zato malo zapustio blog, koji zapravo nije niti bio u formi dnevnika...

prisjetit cu se ipak ove godine, ukratko analizirat.

razmisljao sam vec pomalo o tome i mogu reci, bez okolisanja, 2006. je bila dobra godina (kuc-kuc u drvo).
prvo sto mi pada na pamet jest da sam ostvario manje-vise sve planove i zelje..ali, sada shvacam da je bilo i mnogo toga drugog, neocekivanog, mozda i bitnijeg sto ce imati veliki utjecaj na slijedece godine.
pa krenimo redom.
kronoloski dolazi da sam nasao drustvo na faxu s kojim redovito izlazim(o) (i koji me sad citaju...). evo, takvo drustvo do sada nisam imao na faxu. a povrh tog drustva ima i stabilno drustvo drugova maketara :-)
potom, otisao sam na koncert Depeche Mode-a, sto smatram zivotnim dostignucem. makete nisam slagao (mislim da sam dovrsio samo jednu-ali lijepu), al sam zato dosta kupovao. makete i alat. postao sam i podprecjdenik kluba (da, tako se pise)-podatak na koji zene jako padaju :-)

fax je isao jako dobro, dapace, iznenadjujuce dobro, pa sam si priustio i ljetovanje u njemackoj, citavih mjesec dana, fenomenalnog izleta i pustolovine.
ovaj put nisam niti toliko pricao o detaljima (a puno sam pricao), postajem sebican sa sjecanjima.

upoznao sam valjda vise ljudi nego sve ove godine.

bilo je i zgodnih cura (iako samo jedna kratka veza): irena, andreja, maja, neva,...

dogadjanja pregrst... i veliki potencijal da se ide u novu godinu s jos vise uspjeha.
riskirao sam, a ponekad i dobio, ne zalim za nicime.

on the downside... bilo je razocaranje jedno, veliko, jedno koje je pokrilo nesrecu za cijelu godinu, mozda je i bolje tako, da se to pospremi da se proslost prepusti entropiji. uostalom, tako i treba biti zar ne?

ipak, ne mogu rec da je godina bila 100% sretna, imali smo smrtnih slucajeva u obitelji. ja nisam bio osobito pogodjen, ali je to utjecalo na mog oca, zao mi je cisto zbog njega, njemu je ovo financijski bila vrlo uspjesna godina...

godinu sam ispratio u dobrom drustvu...