petak, 18.05.2012.
U Hrvatskoj pokrenuto osnivanje crkve Ecclesia Gnostica catholica (EGC) ili Gnostička Katolička Crkva !?
Priredio: Ognjen MRAK
Kako saznajemo, jucer, 17. svibnja ove godine je u popodnevnim satima pokrenuto osnivanje Gnosticke Katolicke Crkve i to na inicijativu grupe magjarskih i hrvatskih Thelemita, pripadnika medjunarodnog okultnog Reda O.T.O. (Ordo Templi Orientis) koji su se ovom prilikom sastali u glavnome gradu Magjarske, u Budimpesti.
Ecclesia Gnostica catholica (EGC) ili Gnostička Katolička Crkva je crkvena ruka Ordo Templi Orientis (OTO)is (OTO), međunarodnog inicijacijskog bratstva, organizacije koja je posvećena oslužbeniti zakon Theleme . Thelema je filozofski, mistični i religijski sustav, a razradio ga je poznati i medjunarodno priznati engleski Mag i ezotericar Aleister Crowley Crowley. Thelema se temelji na poznatoj Knjizi Zakona (Liber Al Vel legis).
Glavnia funkcija Ecclesie Gnostice catholice je javni i privatni nastup s gnostičkom misom (Liber XV), euharistijsko ritualnim obredom koji je napisao Aleister Crowley 1913. godine.
Prema Williamu Bernardu Crowu, Crowley je napisao Gnostičku misu "pod utjecajem liturgije sv Bazilija iz Ruske Crkve". Njegova struktura je također pod utjecajem inicijacijskih rituala, u Ordo Templi Orientis . Razlikovanje od sličnih obreda drugih crkava je u tome da u Gnostickoj Katolickoj Crkvi djeluju Velika svećenica, Hijerofant, svećenici, đakoni, ..., a osim euharistije, krštenja, potvrde braka i ostalih obreda, EGC nude i brak koji nije ograničen samo na parove suprotnog spola.
Ecclesia Gnostica catholica ima hijerarhijsku strukturu svećenstva koji pomažu službenike i laike koji su u pararelnim stupanjskim strukturama OTO inicijacijskog sustava. Od prije 1997. godine, ova dva sustava su sve više labavo povezana, ali od tada su uvedena i pravila o minimalnim OTO stupnjevima potrebnim za služenje u obredima EGC.
NATALNA KARTA (HOROSKOP) SAMOG TRENUTKA INICIJATIVNOG SASTANKA O OSNIVANJU GNOSTICKE KATOLICKE CRKVE U HRVATSKOJ
Članstvo u Ecclesia Gnostica catholica je slično Rimokatoličkoj crkvi, ali uz neke važne razlike. Kao se trenutno čini, EGC uključuje i kler i laike. Kler se mora pokrenuti od članova OTO, dok laici mogu pripadati EGC putem krštenja i potvrde , bez poduzimanja bilo kojeg stupnja inicijacije Reda.
Novaci - svećenici su pokretani od članova koji sudjeluju u upravljanju EGC sakramenata , iako još nisu uzeli naloge (tj.svečanosti ređenja).
Prva koordinacija u EGC je đakonat. Druge stupnjeve inicira OTO koji su potvrđeni od EGC, sto znaci da svatko može biti zaređen u službu, a čiji glavni poslovi su organizirani u cilju da bi se pomoglo EGC svećeništvo.
Svećenička koordinacijua priznaje članove svećeništva. Svećeništvo je odgovorno za administriranje sakramenata kroz gnostičke mise i druge obrede, a ovlašteni su od njihovih nadzornih biskupa.
Svećeništvo je pod nadzorom i uputama episkopata, ili biskupa. Puno inicijacija u OTO Sedmi Stupanj uključuje biskupsko posvećenje u EGC. Deseti stupanj Vrhovnog i Svetog Kralja služi Primatu ili glavni biskup za bilo koju zemlju u kojoj je OTO organizirao Veliku ložu. Frater (Soror) Superior OTO je patrijarh (matriarch) Crkve, s krajnjim ciljem da obnasa vlast nad svećenstvom.
Sličnost razlicitih naslova u EGC uredima i zvanja odražavaju neku zajedničku povijest s kršćanskim crkvama. Međutim, EGC ne upravlja kršćanskim sakramentima, i nema kršćanski crkveni položaj.
Glavni ritual crkve Ecclesia Gnostica catholica je Gnostička Misa , euharistijska svečanost koju je napisao Aleister Crowley daleke 1913.godine.
Tekst gnostičke mise upućuje na svečanosti krštenja, potvrde i braka. Crowley je ostavio neke bilješke prema obredu krštenja, a njegov "Liber CVI" je napisana za uporabu u posljednje obrede sukladno okolnostima u kojima se ECG trenutacno nalazi. Biskupi EGC, kao pripadnici suvremene Crkve, razvili su danas rituale za sve te namjene, kao i za dojenčad (benedictions), a imaju i rituale za egzorcizam, rituale za posvećivanje svetim uljem, pogrebne rituale, itd...
Iako su neke gnostičke mise održavane privatno za samo one koji su inicirani u OTO, ne postoji nikakva tajna o EGC ritualima kao takvima, jer se oni obično i javno izvode i otvoreni su za javnost.
OVAKO IZGLEDA OLTAR GNOSTICKE KATOLICKE CRKVE
Sveci koje Ecclesia Gnostica catholica stuje su povijesnie i mitološkie osobe štuju religiju Teleme . Oni se nalaze navedeni u knjizi Liber XV, pod naslovom "Sveci".
Dva gnostička sveca koja su službeno dodana izvornom popisu na temelju otkrivenog pisma od Aleistera Crowleya, jesu gnosticki svetac William Blake i Giordano Bruno koji je nedavno dodan na popis.
GNOSTICKI CREDO
Credo je izjava-uvjerenje, obično religiozno vjerovanje. Riječ potječe od latinske rijeci CREDO sto znaci "ja vjerujem". Credo Ecclesia-e Gnostica-e catholica-e također je poznato kao Gnostičko Vjerovanje i uči se na gnostičkoj misi tijekom svečanosti.
Tekst gnostickog vjerovanja je kako slijedi:
Vjerujem u jednog tajnog i neizrecivog GOSPODA; i jednu Zvijezdu u društvu, zvijezdau od vatre čije smo stvoreni, i Gospoda kojem ćemo se vratiti; i jednog Oca života, misterija nad Tajnama, a Njegovo ime je KAOS . Vjerujem u jedinog zastupnika Sunca na Zemlji; i u jedan Zrak, hranitelja svega što diše.
I vjerujem u jednu Zemlju, Majku svih nas, a njezino ime je BABALON .
I vjerujem u Zmiju i Lava, misteriju nad Tajnama, u Njegovo ime Baphometa .
I vjerujem u jednu Gnostičku Katoličku Crkvu Svjetlosti, Života, Ljubavi i Slobode, čija Riječ Zakona je THELEMA .
I vjerujem u zajednicu Svetaca.
I kao što se hrana i piće svakodnevno u nama transformiraju u duhovnu supstancu, vjerujem u Čudo Mise
I priznajem jedan Baptizam Mudrošću kojom postižemo Čudo utjelovljenja.
I priznajem svoj život jednim, individualnim i vječnim, koji je bio, jest i bit će.
AUMGN. AUMGN. AUMGN.. AUMGN.
Prvih šest članaka Creda ispovijedaju nekoliko uvjerenja od strane congreganata. Preostale dvije su ispovijedi. Vjerovanje završava Thelemitskim oblikom Praçavom, što je jednako svetoj vedskoj rijeci " Aum "ili" Amen "u judeo-kršćanskoj tradiciji.
Prve 4 klauzule se pripisuju četirima slovima Tetragramaton YHVH: Otac (Kaos), a majka ( BABALON ); Savez Oca i Majke u Sinu ( Bafomet ) i kći, zaručnica Sina (u Crkvi). Dvije sljedeće rečenice opisuju bitne dijelove mise iz perspektive zajednice. Posljednje dvije rečenice su navedene u obliku ispovijedi i vjerovanja, te opisuju paralele između zbivanja u misi i živoat pojedinca.
Šest članaka vjere u Vjerovanju se također može smatrati da odgovaraju s određenim elementima gnostičkog mise i to:
Gospodin: Svećenik
Jedna zvijezda: Deacon
Kaos: Lance (od svećenika)
Klima: Sword (od svećenica)
Jedan Zemlji: tanjur
Jedan od utrobe: Kup
BABALON: svećenica
Bafomet: Euharistija
Crkva: Kongregacija
Čudo: potrošnja i gutanjem Euharistije, pod nazivom kolač od Svjetlosti .
KRATKA POVIJEST GNOSTICIZMA
Gnosticizam je nezaobilazni temelj zapadne kulture i civilizacije, koji je svojim utjecajem formirao zapadnu civilizaciju, njenu kulturu, filozofiju i njenu "dušu". Težnja prema spoznaji boga, težnja prema istinskom Znanju (Gnozi) oduvijek je bila primarna ambicija čovjeka
Prvi nama poznati oblici gnosticizma nastali su na području Bliskog Istoka, pretpostavlja se, dva do tri stoljeća prije Nove Ere u malim zajednicama posvećenika - mistika koji su pokušavali doći do najviših spoznaja putem srca - predanosti najvišem, božanskoj ljubavi. U ta doba taj pristup je bio potpuno suprotan dominantnoj židovskoj tezi poslušnosti zbog straha od božje kazne. Jedni od danas rijetkih sačuvanih materijala koji govore o tadašnjem gnosticizmu su Qumranski svitci - "Svitci s Mrtvog mora" nastali negdje oko 200 - 250 godina prije Nove Ere. S vremenom gnosticizam se razvijao i širio te su se namnožile mnogobrojne Gnostičke zajednice po cijelom području Bliskog Istoka i antičkog svijeta. Prema legendi, jedan od autoriteta i vođa jedne skupine je bila osoba koju danas zovemo "Isus Krist" što mu je bila neka vrsta magičkog imena i oznaka duhovnog postignuća. Predaje i legende su dovele do stvaranja posebnih priča o njegovom životu i djelovanju, te učenja koje su naknadno dovele do stvaranja posebnog oblika gnosticizma budućeg kršćanstva. Takve gnostičke zajednice razvijale su svoje sisteme poduke i prepoznatljive tekstove - Evanđelja, posebno nadahnute tekstove prepune dubljim značenjima koji su gnosticima služili kao poticaj i nadahnuće u njihovom duhovnom Radu. Neki fragmenti tih spisa postoje i danas poznati pod imenom Apokrifni spisi.
Razvoj takvih zajednica politički nije odgovarao Rimskom carstvu kojem je time propadao jedan od osnovnih stupova vlasti - državna religija, te su pokušali progonima likvidirati opasnost. S vremenom se to pokazalo nemoguće te je na red došla stara Rimska doktrina - koga ne možeš pobijediti, pridruži mu se. Tako je izabrana jedna manja i neuglednija zajednica čiji su poglavari bili spremni prihvatiti sve što se tražilo od njih u zamjenu za političku vlast. Tako stvorena državna religija koja je odbacila svoje izvore i temeljne ciljeve - težnju za spoznajom boga, zabranjuje bilo kakav oblik rada na samoostvarenju te počinje progon svih ostalih gnostičkih crkvi, i ostalih religijskih zajednica koji traje do danas. Vremenom Rimsko Carstvo ipak neumitno propada te kao jedini njegov ostatak ostaje njegova državna religijska organizacija - Kršćanska Crkva.
Tijekom nemilosrdnih progona idućih tisuću i po godina gnosticizam kao i sve ostale škole i učenja na većem dijelu Evrope odlaze u strogu tajnost. Zbog opasnosti glavnina tih učenja nije nikad izašla u javnost tako da danas iz tih vremena imamo samo fragmente nekih učenja iz npr. Katarskih, Bogumilskih i drugih manjih zajednica i to uglavnom iskrivljenih od strane njihovih neprijatelja. Pretpostavlja se da mnogi spisi iz tih vremena postoje i danas ali su dobro čuvani i skriveni od javnosti u raznim bibliotekama Katoličke Crkve koja bi navodno prilikom uništavanja tih spisa obavezno sačuvala barem jedan primjerak u svojim tajnim arhivama.
Slabljenjem moći kršćanskih organizacija stvorili su se uvjeti za slobodniji rad i poduku tako da u prethodna dva stoljeća dolazi do ponovnog buđenja i razvoja gnosticizma naročito u Francuskoj gdje se 1890 godine pokreče Gnostička Crkva od strane Julesa Dionela. Idućih nekoliko godina bilo je ispunjeno antipropagandom i mnogim ponekad i komičnim događanjima u gnostičkoj javnosti vezanih za razvoj i prihvaćanje gnosticizma u javnosti , ali se razne novostvorene gnostičke crkve razvijaju i granaju u razne međusobno nezavisne Crkve sa svojim podukama.
Kroz godine gnosticizam se nastavio razvijati u raznim oblicima i pod raznim organizacijama, neovisno o tome dali su kršćanskog, telemitskog ili nekog drugog izvora prenoseći drevno posvećenje koje je ključ sposobnosti pojedinca da svojim Radom dođe do cilja svog puta.
STO JE THELEMA?
Thelema je Grčka riječ koja znači Volja. Neki grade religiju oko Theleme, upotpunjenu s Kanonom i Vjeroispovijesti; međutim, Engleski pjesnik i mistik Aleister Crowley (1875 - 1947), koji je označen kao Prorok, smatrao je da nazivanje Theleme religijom ˝može lako uzrokovati veliko nerazumijevanje, i napraviti prilično veliku štetu. Ta riječ se ne pojavljuje u Knjizi Zakona.˝[Magika bez suza Poglavlje 31] Za Aleistera Crowleya, Thelema je Riječ za proces postizanja Samadhia isto kao i proces ostvarenja svoje Volje u Svijetu. Knjiga Zakona se poziva na volju kao Štap dvostruke moći. Prije nego je Crowley primio Knjigu Zakona 1904, on je stvorio sebi uvjete da je uspješno primi postigavši duhovno stanje poznato kao Samadhi. Tako, on je primio Knjigu Zakona kao oblik instrukcija, koje je uzeo kao vodič u procesu Postizanja Znanja i Razgovora s Svetim Anđelom Čuvarom, i Prelasku Bezdana, koje ga je odvelo do ostvarenja njegovog cilja, Samadhija.
To je Thelema
Tat tvam Asi.
Definicija Theleme
Da bi razjasnili gore navedeno, evo radne definicije Theleme koja je u skladu s pogledom Ecclesie Gnostice Universalis :
Thelema je
1: duhovna filozofija koja poučava i otkrivanju i praćenju svoje vlastite jedinstvene volje kao staze do vrhovnog postignuća
2: jedinstvena, osobna volja
3: sposobnost volje
Ohrabrenje Rasta Gnoze
Mi vjerujemo da svi imaju gnozu, kao što Budisti vjeruju da je svatko prosvijetljen od početka. Samo što smo to zaboravili i trebamo malu pomoć da se sjetimo. Nitko ne može dati ili prenijeti nam ono što mi već imamo, ali mala pomoć naših prijatelja može nam pomoći sjetiti se ono što već znamo. Kao što vjerujemo da Gnoza dolazi iz dijelovanja, a ne samo iz studiranja, mi ohrabrujemo Ljude da izvode ritual. A budući da je Gnoza kreativna i evolutivna, mi ohrabrujemo Ljude da kreiraju vlastite rituale. To je u intenciji da progresivno povečavamo pojedinačno samopouzdanje u vlastitu Gnozu.
Napredak u Ecclesiji Gnostici Catholici ovisi o samoprocijenjivanju. Od svakog člana se očekuje da procijeni svoj vlastiti nivo. Za prelazak na idući nivo on će saopćiti svoj vlastiti napredak svom Templaru, Svećeniku, Svećenici ili Biskupu ako je prikladno. Oni će vas ohrabriti da napišete svoj vlastiti ritual baptizma, konfirmacije, ili posvećivanja, bazirano na primjerima koji se nalaze na našoj stranici – Rituali. Vaš izabrani mentor će vam pomoći s finijim detaljima, i zakazati javno izvođenje tog rituala vašeg napretka. Taj je ritual veliki dobitak za ljude isto kao i vaš vlastiti dobitak. Da bi se izbjegla tendencija ega da se preuveliča duhovni napredak, nužan dio konfirmacijskog rituala će biti Zavjet Istinske Prosudbe. To jest, da bi postao članom Ljudi od čovjeka se očekuje da će biti savjesno iskren oko svog vlastitog postignuća.
Gnoza i Kreativna Evolucija
Gnoza nije proslavljane povijesti. Naša crkva je izvedena iz, i na mnogo načina je slična Ecclesiji Gnostici Catholici. Međutim postoje značajne razlike u našim filozofijama. Ove filozofske razlike manifestiraju se primarno u dva polja, našim ritualima i našim listama svetaca.
Kao prvo neophodno je razumjeti da je E.G.C. (Gnosticka Katolicka Crkva) posvećena izvođenju, održanju i prenošenju Aleister Crowlejeve Gnostičke Mise - Liber XV upravo kako je napisana. To nije novost u crkvenom pristupu, niti je shvaćanje bez vrijednosti. Ta je metoda također upotrijebljena u Tibetanskom Budizmu gdje je u takozvanim Novim Školama monaška tradicija bila vrlo uspješna u očuvanju i prenošenju Vajrayana tradicije sa vrlo malo promjena preko tisuću godina.
Na drugu stranu, Nyingama ili Stara Škola Tibetanskog Budizma ima drugi pristup. U sekti Nyingama, lama ili učitelj ne treba biti redovnik. Također, Nyingama tradicija prepoznaje vrijednost terma, nađenih učenja. Prema tradiciji Padmasambhava, utemeljitelj linije posvećenja i njegovo društvo Yeshe Tsogyal, skrili su mnoga tajna učenja slike i oruđa u špilje i hramove po Tibetu. Kad su nađeni, prepoznati su kao ispravna učenja škole. Nyingama škola također prepoznaje ono što je nazvano mind terma: to je kad se novo učenje otkrije od strane naprednog učenika u njegovom vlastitom mentalnom kontinuumu, i učestalo manifestira kao vizija u kojoj se božansko pojavljuje i daje praktične instrukcije.
Aleister Crowley je primio mnogo mind terma: U A.'.A.'. ti se zovu klasa A dokumenti. Sam proces je ćak spomenut u Klasa A dokumentu, Liberu LXV (Pog. I, stih. 2-5), gdje je napisano: Adonai je rekao V.V.V.V.V.-u govoreći: Uvijek mora biti podjela u riječi. Jer riječi su mnoge a svijetlo je jedno. Zato ti pišeš one koje su od majke smaragda i tirkiza i aleksandrita. Drugi piše riječi topaza, i dubokog ametista, i sivog safira, i dubokog safira s nijansom kao od krvi.
Ecclesia Gnostica Catholica je posvećena nastavljanju evolucije Gnoze. Vjerujemo kao što se naša kultura mijenja, naši rituali se trebaju mijenjati isto tako, da privuku trenutne kulturne simbole i stavove. Radi toga mi ohrabrujemo stvaranje novih Gnostičkih Misa, posvećenih božanstvima različitih tradicija, i upotrebljavajući te simbole koji su u harmoniji s tom tradicijom i sa našim trenutnim razvojnim ciljevima. Iz istih razloga, nastavljamo prepoznavati nove Svece, kao što se i ne trebamo bojati da se dodavanjem novih i razvojnih točki gledišta mogu poništiti naši rituali. Posebno, mi prepoznajemo da je pitanje spolova evoluiralo od Crowleyevog vremena. Tako prepoznajemo svetost Žena isto kao i Muškaraca, radije nego da se uključimo u kreativno izmišljanje novih razloga zašto su isključena od strane Crowleya.
Politička struktura Crkve
Neki su pitali, zašto crkva mora imati hijerarhijsku strukturu. Mi smo u stvari spremni to odbaciti. To je zadržano iz dva razloga. Prvi ima veze s stvarima iznesenim pod naslovom Ohrabrenje Rasta Gnoze – da se ima nekoga tko će potvrditi i složiti se s vašim samo-napretkom i ohrabriti vas da ga slavite.
Drugo ima veze s neminovnim rezultatom rasta organizacije: administracija. Mi vjerujemo da Svećenik i Svećenica moraju biti slobodni da izvode svoj duhovni rad bez imanja išta s administrativnim stvarima dok oni to ne odluče. Biskup/Templar sinergija je s intencijom da ispuni administrativnu potrebu Crkve: Templar upravlja i održava Hram, Biskupi stvaraju supstancu informacija za crkvenu administraciju i bilo koju potrebu Države.
Drugo ima veze s neminovnim rezultatom rasta organizacije: administracija. Mi vjerujemo da Svećenik i Svećenica moraju biti slobodni da izvode svoj duhovni rad bez imanja išta s administrativnim stvarima dok oni to ne odluče. Biskup/Templar sinergija je s intencijom da ispuni administrativnu potrebu Crkve: Templar upravlja i održava Hram, Biskupi stvaraju supstancu informacija za crkvenu administraciju i bilo koju potrebu Države. Međutim mi ne vjerujemo u uobičajenu ˝od vrha do dna˝ autoritativnu strukturu. Prvo, to nije u skladu s našom politikom ohrabrivanja rasta Gnoze u Ljudima. Drugo, vidjeli smo kako loše ide kad oni na vrhu ili na položajima izbjegavaju čuti potrebe Ljudi. Zbog toga, sistem povratne veze je nužan između Ljudi i Kolegija Biskupa. To još nije u potpunosti razrađeno, ali postoji intencija da bude nešto kao Inicijativa i Referendum proces kako ga upotrebljavaju vlade država.
Tako, ako je stvar koja se tiče Ljudi, oni trebaju biti u mogućnosti obavijestiti Kolegij Biskupa tako da mogu biti poduzete potrebne akcije. Ako ne postoji mehanizam da to omogući, ljudi će postajati sve više i više nesretni, i eventualno napustiti Crkvu (vjerojatno da nađu novu). Slično tome, ako Kolegij Biskupa treba donijeti neke odluke koje se odnose na administraciju Crkve, u kojima ne postoje jaka intuicija ili indikacija najboljeg smjera, ili koja je toliko važna da se oklijeva u donošenju autoritativne odluke u ime sviju, imati će mehanizam za objavljivanje problema Ljudima. Na taj način Crkva će se kontinuirano razvijati da zadovolji potrebe za promjenama razvijajućeg članstva, prije nego li širiti starinski ˝svakome isto˝ pristup duhovnoj evoluciji.
Ljubav je zakon, ljubav pod voljom.
ILUMINIZAM
Kongregacijski Iluminizam je istinska manifestacija Zakona Theleme manifestirana ne-ortodoksnim i ne-autoritarnim pristupom Radu, Posvećenju i Postignuću.
Cilj je prosvjetljenje a ne organizacija ili religija.
1. Duhovni razvoj je nekompatibilan s autoritarnim strukturama.
2. Naučni Ilumnizam zahtijeva ne-dogmatski, eksperimentalni pristup.
3. Slobodne zajednice povezane u slobodno društvo će biti ostvarenje ovog Novog Eona.
4. Mi omogućavamo, mi ne vodimo. Mi vršimo Rad, ne zahtijevajući zavjete ili članarine, niti obavezujući dogmatskim uvjerenjima.
Često da bi se jasno shvatilo što jesmo potrebno je objasniti što nismo.
Razlog našeg postojanja i djelovanja se može definirati vrlo uobičajenim i često isprostituiranim riječima i definicijama. To bi bio "Zajednički rad na pojedinačnom duhovnom razvoju u pravcu iluminacije, oslobođenja i vršenja vlastite osobne volje (ili volje univerzuma, boga ili kako to netko voli nazvati) na putu do i nakon Iluminacije.
Zajednički rad je u skladu s zajedničkim interesima i plod je zajedničkih dogovora, eksperimentalnog je karaktera i usmjeren koliko u duhovni razvoj isto tako i na proučavanje i usavršavanje kroz te eksperimente. Ipak kroz tako općenite definicije teško se razumiju pravi oblici funkcioniranja i rada tako da moramo objasniti i što nismo da bi sve bilo jasnije.
Cilj je kvaliteta i uspješnost u radu, bez stvaranje adnministracije i birokracije koja se obično pretvori u "papir svašta trpi". Ciljevi naše zajednice ne idu u pravcu razvijanje organizacije strukture i hijerarhije te nabijanju brojnosti članstva. Nikome ne polažemo račune o našem radu koliko članova imamo, jeli radimo sve po definiranim pravilima, kakva je odanost pojedinaca organizaciji itd. Nemamo obaveze i prinude iz nekih "viših" instanci, niti borbe za prevlast i klevetanje braće pred tim istim "višim" institucijama u cilju zauzimanja političkih pozicija. Jednakovrijednost i jednakopravnost su temelji naših odnosa a naše bratstvo i sestrinstvo je upravo time definirano - to i jest pravo i uobičajno značenje tog pojma. Bratstvo kod nas ne dobiva okus hijerarhije i miris sljedbe, poslušnost i pokornost u ime "viših ciljeva" ne stanuje ovdje. Svi dobro znamo da takve "vrijednosti" i definicije takvih "bratstava" i "sestrinstava" nisu daleko odvele organizacije gdje su zastupljene.
Kod nas neke priče o "Odanosti", "Svetoj Poslušnosti" nemaju nikakvog značenja, ne postoje ograničenja da netko nesmije biti član i neke druge organizacije bratstva ili "bratstva", sudjelovati na drugim radovima. Onaj tko nam je dragi gost u našem domu može isto tako biti dio našeg rada ako hoće, s druge strane onaj kojega nebi željeli trpiti u svom domu ili sresti na ulici nije prava osoba koja će biti dio rada, u ime nekih njegovih prava koje izlaze iz nekih pravilnika.
Nemamo članarine i financijske obaveze, ne hranimo nikakve velike autoritete i učitelje niti ulažemo novce u razne projekte s jako dobrim namjerama i jako upitnim realizacijama. Od nas nitko ne živi.
Mnogi od nas svoje korijene nalaze u zakonu Theleme iako ne ograničavamo kontakt ni s kim tko je poštovaoc neke druge tradicije. Thelema je za nas stvar osobnog izbora a ne baza nastajanja nove sekte tipa jehovini svjedoci baziranim na bukvalnom citiranju i nametanju dogmi iz osobnih ili odobrenih tumačenja Libera AL. Thelema za nas nije religija niti je Liber AL nova Biblija ili vahabitski shvaćeni Kuran, niti je A. Crowley novi Isus Krist niti postoji samo jedna njegova Crkva u svijetu u koju se svi trebaju uključiti, niti postoji samo jedan vrhovni autoritet i "Sveti Otac" jedini nasljednik Crowleya na zemlji.
Otvoreni smo za sve koji su zainteresirani za suradnju ukoliko nisu zainteresirani da nam se pridruže samo da bi nas regrutirali u njihovu slijedbu. Svi ljudi sa spiritualnim ambicijama kojima odgovara i koristi naš rad su dobrodošli.
Jedna smo od obitelji koja živi i radi zajedno, kakvih ima još mnogo u svijetu Kongregacijskog Iluminizma, pokreta koji se sve snažnije širi po cijelom svijetu, a koji se sastoji od velikog broja takvih obitelji - Hramova, koji žive i rade po takvim principima. Dio smo i Ecclesiae Gnosticae Universalis, Gnostičke Crkve koju svi više volimo zvati zajednica, jer nam puno više pruža, bez obaveze prema njoj i obaveza od stranje nje.
Dobrodošli u naš rad ili u neki svoj rad u nekoj svojoj familiji - Hramu s sličnim pogledima, koji ćemo rado prihvatiti kao prijateljski i bratski. Bitno je prosvijetljenje, ne organizacija, bitno je otvaranje naših duša prema onom največem i najvišem, čemu istinski religiozni ljudi teže a žele to ostvariti u radu u nekoj zajednici. Ne obavezujemo ljude zavetima i doživotnim obavezama koje imaju neko "više značenje", ne namećemo im vodstvo i autoritet, programe koje moraju ispoštovati i stroge ispite. Svaki ozbiljni posvećenik ima dovoljno interesa da se svojim radom ozbiljno bavi bez maltretiranja bilo kakvog autoriteta s strane. Ipak imamo i posvećenike različitih nivoa doba i iskustva koji mogu pomoći mnogima na njihovom putu u njihovom osobnom radu obogaćenom ovakvim zajedničkom radu na postizanju istinskih duhovnih plodova i magičkih vještina.
Drevni i Izvorni Obred Memphisa i Misraima
Masoni Memfisa i Mizraima shvaćaju Masoneriju kao Red koji je smješten van Vremena i Prostora.
On sjedinjuje Inicijante svih vremena i svih mjesta, Braću svih stanja, podrijetla, svih uvjerenja i filozofija koji udružuju svoje napore da sagrade Idealni Hram Istine, Pravde, Bratske i Prijateljske Harmonije.
Oni smatraju da više nego institucija, Masonerija je tradicionalni način postizanja Znanja i kroz njega Slobode.
Temeljno pitanje je pitanje Istine a ona nemože biti Kršćanska, Budistička, Muslimanska, dogmatsko Thelemitska niti čak Masonska, ona je samo Istina.
Oni odbijaju ograničavanje polja percepcije koje sužava korijene na pokrštene izvore Kršćanskih izvora i koji ignoriraju sva polja zapadnih kultura koje svrstavaju svoje korijene u Grčku, Egipat, Bliski Istok, sjevernjačke ili dalekoistočne izvore.
Oni shvaćaju da istraživanje harmonije u Znanju, ritualima, simbolizmu, pravilima života vode produbljivanju inicijatičkih izvora.
Do what thou wilt shall be the whole of the law
Uobičajena priča kaže za Thelemu da je to religija utemeljena 1904 e.v., Crowley-evim primanjem Knjige Zakona od strane njegovog Svetog Anđela Čuvara Aiwassa, u kojoj su dane osnove stvaranja nove religije, a u kojoj se on zadužuje da bude prorok Theleme. Oni koji taj Zakon proučavaju i provode nazivaju se Thelemiti. A takvo shvaćanje ne prikazuje suštinu stvari, i prilično se sukobljava s razumijevanjem i uputama samog proroka te "religije", koji jasno upozorava na katastrofalnu grešku u koju se može upasti definiranja theleme "religijom".
Jednostavna definicija koja baš ne prikazuje suštinu stvari po čemu je Thelema posebna i različita od drugih religija. U samoj Knjizi Zakona u dijelu AL I 40. zapisano je: "Tko nas nazove Thelemitima neće pogriješiti, ako pobliže pogleda u riječ. Jer unutar nje postoje Tri Ranga, Pustinjak, i Ljubavnik, i čovjek Zemlje." Drugim riječima je rečeno da u svakom Thelemitu postoje tri razine: Razina transcedentalnog, božanskog; razina svetosti - adeptstva; i razina svakodnevnog ljudskog. To je istina za svakog čovjeka, ali Thelemit je onaj koji je tu tome uspio, koji uspijeva u potpunosti zaživiti svaki od tih nivoa, naći sebe u svakom od njih i sintetizirati ih u jednu cjelovitu osobu, jednu jedinu Volju. Thelemit je ostvarena osoba, cilj rada i rezultat postignuća. Thelema znači Volja. To je ona suštinska karakteristika svakog muškarca i žene, ali i svakog živog stvora u Univerzumu, iz kojeg je nastala svaka individua, a koje je svaka pojedinačna osoba samo potpuno oživotvorenje.
Zakon Theleme je postojao oduvijek, svi sveci i proroci svijeta su ga prihvaćali kao nešto sasvim normalno, jedino što ga nisu u cijelosti razumjeli i poznavali. Njegovo potpuno razumijevanje omogućeno je tek primanjem Knjige Zakona, iako su se i prije pisalo i razmišljalo o njemu, kod Neatschea, Rablea, raznih kršćanskih mistika a i istočnih mudraca. Ipak svaki od dotadašnjih proroka i mudraca imao je u svom fokusu razumjevanja i objašnjavanja neki drugi aspekt univerzuma, tako da je taj univerzalni suštinski zakon bio nešto što se samo po sebi razumije ukoliko čovjek dođe do postignuća Prosvjetljenja i Oslobođenja.
Ipak nakon što je čovječanstvo došlo do dna porobljenosti i obmane kojoj smo svijedoci danas, nastalo je vrijeme da se jasno objavi i ovaj Zakon, Zakon Slobode koji ući čovjeka koje je njegovo mjesto u Univerzumu i koji je njegov osnovni zadatak: biti svoj, prosvijetljen i slobodan. Preuzeti svoju odgovornost prema sebi i Univerzumu i vršiti ono što je suštinski njegovo.
Love is the law, love under will ill
Thelemu se lako može definirati kao zakon slobode - u prvom redu potpune unutrašnje slobode. Ali takva sloboda podrazumijeva i slobodu prema drugima i ostatku univerzuma, slobodu u ponašanju i odnosu prema društvu i njegovim pravilima. Liber OZ to dobro objašnjava.
Liber LXXVII
vel
OZ
"Zakon snažnih:
to je naš zakon
i radost svijeta."AL II:21
"Čini što ti je volja bit će cijeli Zakon." AL I:40
"Ti nemaš prava osim vršiti svoju volju. Čini to i nitko ti neće reći ne." AL I: 42-43
"Svaki muškarac i svaka žena je zvijezda." AL I:3
"Nema boga osim čovjeka."
1. Čovjek ima pravo živjeti po svom vlastitom zakonu.
Živjeti kako hoće;
Raditi kako hoće;
Zabavljati se kako hoće;
Umrijeti kada i kako hoće.
2. Čovjek ima pravo jesti što hoće;
Piti što hoće;
Stanovati gdje hoće;
Kretati se površinom zemlje kuda hoće.
3. Čovjek ima pravo misliti što hoće;
Govoriti što hoće;
Pisati što hoće;
Crtati, slikati, rezbariti, modelirati, kovati, graditi što hoće;
Oblačiti se kako hoće;
4. Čovjek ima pravo voljeti kako hoće:
"ispuni se ljubavlju i snagom ljubavi kako hoćeš, kada, gdje i s kim hoćeš." AL I: 51
5. Čovjek ima pravo ubiti one koji mu onemogućuju ta prava.
"robovi će služiti." AL II: 58
"Ljubav je zakon, ljubav pod voljom." AL I: 57
MAGIKA
Stvaranje definicija je uvijek nezgodno, jer zahtjeva potpuno približavanje određene složene pojave u samo nekoliko jednostavnih riječi. Svatko prema svom poznavanju i razumijevanju određenog pojma stvara svoju definiciju, gotovo uvijek nepotpunu i nejasnu ostalima koji o određenom pojmu imaju drugačije znanje i iskustvo.
Magika se može definirati kao vještina manifestiranja vlastite Volje. Prema Aleisteru Crowleyu : "Magika je nauka i umjetnost u uzrokovanju promjena u skladu s Voljom." Ova definicija je tako široka da se može primijeniti na gotovo sve : hranjenje, disanje, varenje, refleksno micanje ruke s užarene peći ... , kao automatsku volju za održavanjem života; zatim hodanje, trčanje, kuhanje, peglanje ... , kao prirodnu volju za djelovanjem i kontroliranjem vlastitog života. Također, učenje, vježbanje, sviranje, pjevanje ... , kao volju za podizanjem kvalitete života i tako dalje. Magika je i tenisačevo treniranje servisa kao volje za podizanje efikasnosti napada u teniskom meču kao i vožnja automobila od kuće do trgovine.
Uobičajeno shvaćanje Magike koja kroz tu definiciju privlači pažnju, a u pravilu i interes ljudi je upotrebljavanje slabo poznatih (okultnih) znanja i mogućnosti čovjekovog organizma u skladu s voljom, kao što je buđenje emocionalnih stanja kontroliranim disanjem, ili produbljivanje pažnje koncentriranjem na određene arhetipske likove ili simbole. Ovaj aspekt Magike je često anatemiziran radi primitivnosti i straha neznanja, također težnje i prisile za ostajanjem u takvom stanju zaglupljenosti; naziva se Crnom Magijom i optužuje za Sotonizam. Često se degradira u Magiju - isprofaniziranu egoističnim težnjama za moči, vlašću i ispoljavanjem "niže prirode", i kao takva pojavljuje pod raznim drugim imenima kao npr. "Bogoslužje" kod kršćana .
Magika je drugačija, određena je sa "dubljim" poznavanjem stvarnosti, mističnim rezultatom iluminacije koje posvećeniku daje sposobnost shvaćanja stvarnosti u potpuno drugačijem svijetlu. Takvog posvećenika možemo nazivati Thelemit. Za Thelemita simbol volje dobiva konkretnije značenje, drugačije nego kod običnog profanog čovjeka kome je volja ekvivalentna želji i žudnji - plodovima nekontroliranog Ega, ili možda kršćanina kome je to Božja Volja (volja nekog drugog, uobičajeno lokalnog svećenika ili nekog drugog autoriteta unutar organizacije kojoj pripada). Thelemitu Volja znači Istinska Volja - Volja Univerzuma, religiozna kategorija koja izlazi iz apstraktnih "viših" nivoa egzistencije a koja je jedna, savršena i u skladu sa Istinskim Voljama svih u Svemiru. Suština Magike i jest Volja. Thelemit Magikom tu Volju provodi, da bi služila u Magici zaživljavanja uzvišenih interesa i ciljeva univerzuma kojeg je dio. Tako telemitska Magika ima za cilj ostvarenje razvoja osobe ili zajednice u pozitivnom smislu usavršavanja prema samospoznaji i realizaciji tog spoznatog u punom potencijalu mogućnosti koje pojedinac ili neka grupa, pa tako i GNOSTICKA KATOLICKA CRKVA u Republici Hrvatskoj prirodno ima - u Velikom Radu (!).
utorak, 01.05.2012.
ODJECI TRIBINE O SVJETSKOJ VLADI 'Butkovićev skandalozni napad dokaz je da se trese naopaka piramida moći'
Ekstremistički napad kojeg su Davor Butković i njegovi izvršili na sudionike tribine 'Svjetska vlada - tko su ljudi koji iz sjene vladaju svijetom' samo potvrđuje da su organizatori i gosti tribine pogodili 'u sridu', ističe dr. Josip Jurčević, jedan od predavača.
Autor: Damir Kramarić | Photo: D.Kr., arhiv IMPERIAL-a | Ponedjeljak, 30.04.2012 20:40
Sadržaj prošlotjednih predavanja don Ivana Miklenića, glavnog urednika Glasa Koncila, te dr. Josipa Jurčevića, profesora povijesti, na studentskoj tribini 'Svjetska vlada – tko su ljudi koji iz sjene vladaju svijetom i kako to čine', Jutarnji je list u prvosvibanjskom dvobroju proglasio velikim skandalom, premda nitko od novinara Jutarnjeg nije bio na spomenutoj tribini (o događaju je u petak opširno izvijestio jedino naš portal tekstom 'Masoni u Rotaryu i Lionsu odlučuju o svemu, a Sabor odluke samo potvrđuje' – op. a.).
Butković: Crkva smatra da 'Svjetska vlada' želi ubiti sve dementne osobe
Davoru Butkoviću, zamjeniku glavnog urednika i jednom od vodećih kolumnista toga lista, to nije smetalo da zaključi kako se iz 'skandaloznog istupa glavnog urednika Glasa Koncila može zaključiti da Katolička crkva doslovce smatra da 'Svjetska vlada' želi ubiti sve dementne osobe i ograničiti broj Zemljana'.
Butković, naime, piše da je Ivan Miklenić gostujući na studentskoj tribini 'predstavljao Katoličku crkvu u Hrvatskoj, ili barem Zagrebačku nadbiskupiju, s obzirom na to da tjednik Glas Koncila, prema Butkovićevim riječima, jest službeno glasilo Zagrebačke nadbiskupije kojom upravlja kardinal Josip Bozanić.
Davor Butkovic (u sredini)
'Što s Crkvom koja misli da zla Svjetska vlada doista postoji?'
'Ako glavni urednik službenog glasila Zagrebačke nadbiskupije uistinu doslovno vjeruje u 'Svjetsku vladu', koja 'eutanazijom želi ubijati sve dementne' i ograničiti broj stanovnika za Zemlji', ovo je društvo suočeno s određenim problemom: kako uspostaviti produktivan kontakt s takvim crkvenim strukturama, kako interpretirati njihovo razumijevanje današnjeg društva i njegovih stvarnih problema i kako, uopće, reagirati na bilo kakvu crkvenu političku inicijativu ako bi ona mogla kretati s polazišta o doslovnom postojanju zle 'Svjetske vlade' s globalnim ubilačkim namjerama?' - pita se između ostalog Davor Butković.
No osim Miklenića, zamjenik glavnog urednika Jutarnjeg lista žestoko je u svom tekstu, objavljenom preko gotovo cijele stranice u rubrici Vijesti, kritizirao i dr. Josipa Jurčevića, profesora povijesti, koji je, baš kao i don Miklenić, na tribini govorio o brojnim činjenicama koje upućuju na zaključak da takozvane svjetske elite doista manipuliraju ljudima, pa i šefovima država i vlada, a sve zbog ostvarivanje svojih ciljeva...
Don Ivan Miklenic (u sredini), Dr. Josip Jurcevic (lijevo) i Kresimir Misak (desno)
Miklenić: Govorio sam u svoje, a ne u ime Crkve
- Butković cijelu priču konstruira na tezi da je Glas Koncila službeno glasilo Zagrebačke nadbiskupije, što nije točno. On mi na taj način namjerno daje važnost, samo zato da bi me mogao jače udariti. Glas Koncila, međutim, nije službeno glasilo Nadbiskupije, već je to Službeni glasnik Zagrebačke nadbiskupije. Ja sam, osim toga, na tribini nastupio u svoje ime, a ne kao službeni predstavnik Crkve ili Zagrebačke nadbiskupije. Govorio sam o posljedicama koje upućuju na to da postoji i uzrok nekih događanja vezanih uz vjeru, čovjeka i obitelj (sve prisutniji i sve agresivniji ateizam u medijima, nasrtaji na ljudski život i to u trenutku kad je taj život najslabiji – od začeća do rođenja, ili u dubokoj starosti...). No činjenica da Davor Butković piše o događaju na kojem nije bio, samo potvrđuje pretpostavku da se radi o naručenom tekstu. Što god da sam na tribini kazao, Jutarnji list bi to podvrgnuo ruglu – kratko je tekst u Jutarnjem za Dnevno.hr prokomentirao don Ivan Miklenić.
Dr. Josip Jurčević je, pak, primijetio da je Butković najpoznatiji hrvatski i jedan od najpoznatijih europskih novinara po tome što je objavio potpuno izmišljeni intervju s bivšim premijerom Sanaderom.
Jurčević: Kako je Butković nakon skandala svih skandala ostao utjecajan?
- Taj lažni intervju ne bi sam po sebi bio dostatan za tu općepoznatost Davora Butkovića, jer sličnih lažnjaka se nagledala i Hrvatska i Europa. Butkovićeva posebnost je u tome što je on i nakon tog najskandaloznijeg skandala ostao jednako 'prestižan', 'utjecajan' i nadasve 'istinoljubiv' superkomentator u uvjerljivo najvećem medijskom gigantu u Hrvatskoj.
Treba, stoga, dobro provjeriti je li Davor Butković doista napisao tekst o tribini na kojoj nije bio nazočan, ili se netko skriva iza pseudonima 'Davor Butković'. Ako se pouzdano utvrdi da je to napisao pravi pravcati Butković, onda imamo još jedan dokaz da se nije ništa promijenilo u radikalno neodgovornom načinu upravljanja Hrvatskom, koji se događa sukladno modelu iz Protokola – istaknuo je Jurčević, te dodao da su ubijanje glasnika nepoželjnih vijesti, zaustavljanje Reutersa, lažni intervjui, odnosno nebavljenje činjenicama, nego omalovažavanje i vrijeđanje, poznata prastara propagandistička metodologija. Takva vrhunska komunikacijska škola, prema Jurčevićevim riječima, dominira u javnom prostoru u Hrvatskoj još od 1945. godine pa sve do danas.
'O svemu ću pisati stranim dioničarima Europa press holdinga'
- U takvoj situaciji, nismo bitni osobno ni Butković ni ja. Mi smo samo posljedica općeg kriznog stanja u svim vidovima života u Hrvatskoj. U vladanju Hrvatskom se uvijek pronalazila određena količina uvijek spremnih lažnih ili pravih 'butkovića', a žrtva je cijelo hrvatsko društvo, odnosno velika većina hrvatskih građana. Na tribini je izrečeno niz činjenica i podataka koji svjedoče o zabrinjavajućem načinu upravljanja cijelim globaliziranim svijetom i njegovim dijelovima, u koje pripada i Hrvatska. Skandalozni i ekstremistički napad kojeg su Butković i njegovi izvršili na sudionike tribine samo potvrđuje da su organizatori i gosti tribine pogodili 'u sridu', te da se ipak trese naopaka i asocijalna piramida moći u Hrvatskoj – podvukao je Jurčević, te naglasio da će ovih dana napisati odgovor, kojega će uputiti listu kojeg komantatorski zastupa Davor Butković.
- S tekstom će biti posebno upoznati i strani dioničari te medijske kuće, a poduzet ću i druge legitimne radnje koje će barem donekle pridonijeti razotkrivanju veze između obilja moći i medijskog nasilja – zaključio je dr. Josip Jurčević.
Sudionici tribine 'Svjetska vlada - tko su ljudi koji iz sjene vladaju svijetom?'
Mišak: Butković kao primjer stvaranja javnog mnijenja
Valja na kraju primijetiti da se Davor Butković u svom obračunu sa zagovarateljima 'svjetske urote' nije okomio jedino na Krešimira Mišaka, voditelja HTV-ove emisije 'Na rubu znanosti', iako ga je u svom izlaganju na tribini jedino Mišak usput spomenuo kao jedan od mnogih primjera načina kako novine po principima oca propagande, Edwarda Bernaysa, stvaraju javno mnijenje, umjesto da informiraju čitatelje.
- Prikupljajući materijal za svoju knjigu 'Sve piše u novinama (...a ponešto i ne)', naišao sam na neku kolumnu Davora Butkovića, u kojoj je doslovce pisalo: 'Ove novine su oduvijek podržavale bezuvjetni ulazak Hrvatske u Europsku uniju'. Nakon te rečenice, koja jasno govori da te novine nikad neće pružiti bilo kakvu objektivnu informaciju o toj temi, već posve očito zagovaraju određenu politiku ili cilj, što čovjeku drugo preostaje nego da zatvori novine i prestane im pridavati pažnju jednom zauvijek, te da se okrene nekim drugim načinima informiranja. To više nije novinarstvo, već propaganda - kazao je, otprilike, Krešimir Mišak.
Budući da nije ni bio na tribini, Davor Butković taj dio nije čuo, pa se na Mišakovo izlaganje nije ni osvrnuo. No, svojim tekstom on je, čini se, Mišakove teze samo potvrdio i još dodatno pojačao.
Kome se ne sviđa to što studenti postavljaju pitanja?
Na tekst u Jutarnjem reagirala je i Udruga studenata Imotske krajine priopćenjem koje su poslali i na našu adresu: - Dana 30.travnja na 9. stranici Jutarnjeg lista objavljen je poduži članak o tribini: 'Svjetska vlada', u kojem je autor bio jako subjektivan i direktno iskazao svoju nenaklonost prema Crkvi. Gospodin Butković je u Jutarnjem listu svoje napade usmjerio čak i na hrvatsku desnicu, uz očekivano negativno stajalište prema Crkvi, don Ivanu Mikleniću i prof.dr.Josipu Jurčeviću. Mlade se svakodnevno hrani uglavnom trash informacijama i ne pruža im se mogućnost razvoja kritičkog mišljenja nego ih se svakim danom sve više i više generira u homogenu masu koja bi šutke i pognute glave trebala kročiti kroz život. Pluralizam informacija i objektivnost je nešto što je kod većine pružatelja informacija nepoznanica. Namjera organizatora ove tribine bila je postavljanje pitanja i dobivanje odgovora. Zašto je to zanemareno? Zar nitko u Lijepoj našoj ne mari za studente i njihove interese? Kakvo to društvo imamo ako se ignorira temelj budućnosti, mladi? Don Ivan Miklenić je u svom kratkom izlaganju na tribini podsjetio na važnost temeljnih kršćanskih vrednota: Boga, čovjeka i obitelj. Istaknuo je da se one konstantno degradiraju. Cijenjeno uredništvo Jutarnjeg lista, cijenjeni gospodine Butkoviću, zar je toliko loše podsjetiti na to? Nije li nas poremećen vrijednosni sustav i doveo do situacije u kojoj se hrvatski narod nalazi? - stoji u priopćenju USIK-a, koje je podržala i Koordinacije studentskih zavičajnih udruga Sveučilišta Zagreb.
TEKST JE PRENESEN S INTERNETSKOG PORTALA http://www.dnevno.hr
(B.Š.)