petak, 27.04.2007.

...

Odoh ovaj vikend sa Dragim na turnir u Bratislavu
Sa pričom nastavljam kad se vratim, pozdrav svima.

subota, 21.04.2007.

događaji koji te promijene

Ima ih puno, nema puno pametovanja, ili su dobri ili su loši, ali vas određuju.
Prvi takav događaj kod mene je bio rat. Eh da, on je povukao i neke druge stvari. Tada sam imala 5 godina.
Otišli smo u Njemačku, naravno da baš nisam bila svega svjesna. Bila sam tamo sa mamom i bratom kod tatinih, a on je ostao u Vukovaru. Rat naravno povlači i to da je tata nažalost poginuo, na moj 6. rođendan. Ni to toliko nisam shvaćala, ili se bar ne sjećam.. Ali iz godine u godine te to prati, isti dan i rođendan i ideš na groblje. Naravno i smrt sama po sebi je dovoljno loša. Dakle, što je rat promijenio? Izgubili tatu, baka, deda i teta su ostali u Vukovaru, nismo imali nikakvih vijesti od njih. Seljakanje iz jednog grada u drugi, tj iz hotela u hotel. Bez primanja, u jednoj maloj sobici .. Krenula sam u školu u drugom gradu, tj Crikvenici. Ali pazite ovo, nismo išli u razrede sa drugima, nego u razred za prognanike i izbjeglice.. Prestrašno, ne znam ko je to dozvolio. Ponizno i diskriminirajuće.
Jedne večer ispred našeg hotela zaustavlja se auto a iz njega izlaze baka, deda i teka.. Ajde barem je to prošlo dobro, izvukli su se. Bogu hvala. Ali sreća ne traje predugo, ne možemo na 6 ostati u jednoj sobici, izbacuju nas van. Tada Primošten i Rijeka. Na kraju Zagreb, tu smo naravno i sada. Baka, deda i teka su se preselili. Sagradili su njihovu kuću. Da nije bilo rata, sada bi imala tatu, živjela bi u Vukovaru. Tko zna koju bi srednju školu izabrala i da li bi uopće išla na faks. Možda bi sad već bila udana? (bljak)

To je prvi dio..
Pozdrav svima

srijeda, 11.04.2007.

strah..

Sa strahom u sebi izlazim iz kreveta i to skačuči jer se bojim da me nešto ne uhvati za nogu ispod kreveta. Palim
svijetlo u sobi i osvrćući se oko sebe nastavljam dalje. U kupaoni također palim svijetlo. Nastavljam dalje mračnim hodnikom. gledam oko sebe dok pokušavam što brže proći taj duuugi hodnik. Otvaram vrata i skačem što prije u najmračniju prostoriju u stanu, wc. brzo palim svijetlo i trudim se ne gledati sjene. Polako obavljam što moram i perem ruke. Gasim svijetlo tek nakon što sam već izašla iz wc-a , ne osvrćem se iza sebe. Ulazim ponovno u hodnik i trčim što prije u sobu ne gledajući iza sebe. U sobi ponovno gasim svijetlo i skačem na krevet da me netko od ispod kreveta ne dohvati..

Ovako više manje izgleda svaka moja noć. Ja se bojim mraka. Bojim se sjena, užasno me plaše..
Nikad ne gasim tv prije nego što zaspem, moram imati neko svijetlo. Namjestim si da mi se tv ugasi za 15 minuta i onda mirno zaspem.. Prije sam voljela biti sama doma, a dana s mi baš nije ugodno. Upalim svijetla po cijelom stanu i zabarikadiram se u svoju sobu. Često imam noćne more da mi netko stoji ispred stana i čeka me. A dodatno me plašilo i to što sam ranije kad sam imala te snove vidjela ispod vrata svjetlo na vanjskom hodniku. Onda se pokrijem do glavi.. ufff.. I koliko god bilo vruće, ja ne spavam sa otvorenim balkonom, pa nisam luda da mi netko uđe preko balokona.. Makar živim na 9. katu ali svejedno, nikad ne možeš biti dovoljno oprezan..
Bojite li se vi mraka?

ponedjeljak, 09.04.2007.

..

Evo mene sa zakašnjenjem da vam svima poželim sretan Uskrs. Nadam se da ste se lijepo proveli sa svojim
voljenim osobama.
Moji su otputovali u Vukovar a ja sam ostala doma. Nisam još spremna ići tamo, zadni put sam bila dedi na sprovodu.
U petak sam bila doma i gledala do kraja Roswell. Nije mi se nigdje dalo ići. U subotu sam išla kod Dragog i još sam kod Njega :) . Baš nam je bilo lijepo, gledali smo film, tv, zezali se, fino papali..
Jučer smo išli u kino sa Dragim, njegovim frendom i njegovom curom. Gledali smo 300 i film me pozitivno iznenadio. Baš mi je odličan. Kasnije smo išli isto kod Njega, on se igrao a ja sam čitala klik i gledala tv. Moji se vraćaju tek sutra, tak da sam danas još solo doma. A sutra faks, tako mi se ne da.. I to u 9 ujutro. Vani je tako lijepo, samo bi bila sa Dragim i išla na zrak. Ne da mi se biti doma.
Pusa svima..

ponedjeljak, 02.04.2007.

...

Ne pišem vam ništa jer nemam baš inspiracije, a ništa se zanimljivog ne događa.
Dosta sam zapostavila faks jer sam bila bolesna, a kao što sam rekla i kada dođem, totalno sam prozirna. Danas sam sa ovom jednom grupicom cura išla u menzu, i one sve znaju jedne o drugima, imaju svoje interne stvari a kada ja nešto pričam uopće me ne dođivljavaju. One su mi simpa i stvarno sam se trudila sa njima skompati, ali ako ime se ja ne nametnem one se mene niti ne sjete. Kao ni itko drugi na tom faksu. Ja sam uvijek mrzila promijene. Uvijek puno seljenja, uvijek nova u razredu, pa onda prelazak u srednju školu. Tamo se nisam baš snašla. Bila sam puno bolja sa svima, a vidim da je jako slično kao i sada na faksu. Trudim se biti dobra sa svima ali opet nisam niti u jednom društvu. Baš sad razmišljam što će tek biti kada faks završim. Ako i uspijem naći posao onda neću imati ni ove s kojima se družim na faksu. Ne razumijem u čemu je problem. Uvijek sam bila okružena hrpom problema. Uvijek sam govorila da je bolje prekinuti prijeteljstvo koje ne funkcionira nego se forsati. I tako je i bilo, sa dvije cure o kojima sam pisala, koje su mi bile naj frendice, sam se već odavno razišla. I ne, nije mi ni najmanje žao zbog toga. Nego samo ne kužim. Ljudi koji imaju svoje društvo nisu spremni primiti nekoga novog. Ma ja zapravo nisam ni za neko društvo, jer ne izlazim van a mrzim kad me netko na to nagovara i uvjerava da je to najbolje za mene. Prihvati me takvu kakva jesam ako sam i ja tebe.. Bilo bi lijepo imati par frendica s kojima se možeš ići šetati, rolati, voziti biciklom, popričati. Ali zacrtala sam si da ću ako ne budem imala sa kim, da ću ići sama, bez imalo beda. I neće mi biti dosadno. Treba se naučiti i sama uživati..

Što se tiče moga zdravlja bolje sam, ali sad me počelo odjednom boljeti grlo. Ma koji mi je vrag?? Kao da se raspadam, par tih još drugih problema i dovoljno da se osjećaš grozno.
Sa Dragim se viđam, vidjeti ćemo se u srijedu, nadam se. Dragi mi je malo ozlijeđen, baš mi ga je žao. Nadam se da će mu brzo biti bolje. Pusa Njemu, a pozdrav vama :)