subota, 21.04.2007.

događaji koji te promijene

Ima ih puno, nema puno pametovanja, ili su dobri ili su loši, ali vas određuju.
Prvi takav događaj kod mene je bio rat. Eh da, on je povukao i neke druge stvari. Tada sam imala 5 godina.
Otišli smo u Njemačku, naravno da baš nisam bila svega svjesna. Bila sam tamo sa mamom i bratom kod tatinih, a on je ostao u Vukovaru. Rat naravno povlači i to da je tata nažalost poginuo, na moj 6. rođendan. Ni to toliko nisam shvaćala, ili se bar ne sjećam.. Ali iz godine u godine te to prati, isti dan i rođendan i ideš na groblje. Naravno i smrt sama po sebi je dovoljno loša. Dakle, što je rat promijenio? Izgubili tatu, baka, deda i teta su ostali u Vukovaru, nismo imali nikakvih vijesti od njih. Seljakanje iz jednog grada u drugi, tj iz hotela u hotel. Bez primanja, u jednoj maloj sobici .. Krenula sam u školu u drugom gradu, tj Crikvenici. Ali pazite ovo, nismo išli u razrede sa drugima, nego u razred za prognanike i izbjeglice.. Prestrašno, ne znam ko je to dozvolio. Ponizno i diskriminirajuće.
Jedne večer ispred našeg hotela zaustavlja se auto a iz njega izlaze baka, deda i teka.. Ajde barem je to prošlo dobro, izvukli su se. Bogu hvala. Ali sreća ne traje predugo, ne možemo na 6 ostati u jednoj sobici, izbacuju nas van. Tada Primošten i Rijeka. Na kraju Zagreb, tu smo naravno i sada. Baka, deda i teka su se preselili. Sagradili su njihovu kuću. Da nije bilo rata, sada bi imala tatu, živjela bi u Vukovaru. Tko zna koju bi srednju školu izabrala i da li bi uopće išla na faks. Možda bi sad već bila udana? (bljak)

To je prvi dio..
Pozdrav svima