Ima ih puno, nema puno pametovanja, ili su dobri ili su loši, ali vas određuju.
Prvi takav događaj kod mene je bio rat. Eh da, on je povukao i neke druge stvari. Tada sam imala 5 godina.
Otišli smo u Njemačku, naravno da baš nisam bila svega svjesna. Bila sam tamo sa mamom i bratom kod tatinih, a on je ostao u Vukovaru. Rat naravno povlači i to da je tata nažalost poginuo, na moj 6. rođendan. Ni to toliko nisam shvaćala, ili se bar ne sjećam.. Ali iz godine u godine te to prati, isti dan i rođendan i ideš na groblje. Naravno i smrt sama po sebi je dovoljno loša. Dakle, što je rat promijenio? Izgubili tatu, baka, deda i teta su ostali u Vukovaru, nismo imali nikakvih vijesti od njih. Seljakanje iz jednog grada u drugi, tj iz hotela u hotel. Bez primanja, u jednoj maloj sobici .. Krenula sam u školu u drugom gradu, tj Crikvenici. Ali pazite ovo, nismo išli u razrede sa drugima, nego u razred za prognanike i izbjeglice.. Prestrašno, ne znam ko je to dozvolio. Ponizno i diskriminirajuće.
Jedne večer ispred našeg hotela zaustavlja se auto a iz njega izlaze baka, deda i teka.. Ajde barem je to prošlo dobro, izvukli su se. Bogu hvala. Ali sreća ne traje predugo, ne možemo na 6 ostati u jednoj sobici, izbacuju nas van. Tada Primošten i Rijeka. Na kraju Zagreb, tu smo naravno i sada. Baka, deda i teka su se preselili. Sagradili su njihovu kuću. Da nije bilo rata, sada bi imala tatu, živjela bi u Vukovaru. Tko zna koju bi srednju školu izabrala i da li bi uopće išla na faks. Možda bi sad već bila udana? (bljak)
To je prvi dio..
Pozdrav svima
Post je objavljen 21.04.2007. u 22:21 sati.