ponedjeljak, 18.12.2006.

anoreksija, bulimija

Na ovaj post me potaknulo to kako su neki ljudi s oprezom reagirali kada sam rekla da želim ići na dijetu. Što je zapravo i dobro, možda bi tako lakše primjetili nekoga u našoj blizini tko ima poremećaj u prehrani. Potaknuo me i jučerašnji članak u jutarnjem listu.
I ovdje na blogu sam se susretala sa dosta ana i mia blogova.
Prije toga bila sam uvjerena da toga nema toliko kod nas. Dok se nije razboljela susjeda iznad mene koja je godinu starija, poznanica iz osnovne škole i još neke osobe za koje sa sigurnošću znam da nikad nisu bile mršavice nego da je to nagla, ne normalna promjena. U jutarnjem se piše o curama koje su završile u bolnici na lječenju, koje gledaju dok ne pojedu sve i nemaju nikakav pristup vagi. Najčešće oboljevaju cure od 13-21 godine. Osobno mislim da jednom oboliš od tako nečega da te to uvijek prati. U novinama se piše o curama koje npr su visoke 1,58 i teže 37 kila.. 37, ajme majko, pa ja sam toliko imala u osnovnoj školi. Piše da cure obično žele skinuti par kila i tada upadaju u pakao koji ih povlači sve dublje, tj skidaju sve više kila potpuno nepotrebno. Kada im kilaža stane same sebe uvjeravaju da su glupače debele, da su ružne, slabe i debele. A debele je zadnje što jesu. Kako čovjek sam sebe lako uništi, sam sebe uvjerava u nešto dok ne povjeruje, praktički sam sebi iskrivi sliku o sebi. Dosta slučajeva javlja se na nekim plesovima, baletima, gimnastikama i sličnim stvarima gdje treneri potiču cure da smršave par kila jer su navodno debele. Ja iskreno ne bi nikad svojoj kćerki dopustila da se bavi tako nečim. Djecu nikad ne treba vrijeđati i govoriti im ružne riječi, oni to drugačije shvate. Shvate to kao da ih roditelji mrze jer su debeli ili ružni pa da nisu dovoljno dobri za njih.
Kao što sam rekla, čitala sam dosta ana (anorexia) i mia (bulimia) blogova i to je nešto strašno. Te se cure dogovaraju kako zajedno kreću na izgladnjivanje(jer to nikako nisu dijete), potiču se da ustraju na tome.. Nakon izgladnjivanja i ponosa na samu sebe zbog toga, dolazi "prežderavanje". Naravno da moraju jesti, to je prirodna čovjekova potreba. Tada dolazi grižnja savjesti, vrijeđanje same sebe i slične stvari.
Mnogo sam puta ostavljala komentare na tim blogovima i nikad mi nitko nije odgovorio. Ja bi stvarno voljela pomoći tim curama, ali dok si one ne žele pomoći tu se ništa ne može napraviti. Najgore je što na internetu mogu naći savjete kako se izgladnjivati, kako skrivati od roditelja da ne jedeš i takve stvari. Te cure koje teže savršenstvu na kraju završe vrlo ružno. Od izgladnjivanja ili povraćanja gube snagu, dobivaju ružan ten, velike podočnjake, kosa im otpada, izgube menstruaciju i mogu ostati neplodne, i što je njima najbitnije a to ne shvaćaju, budu toliko mršave da nikom nisu privlačne, a i dalje su ne zadovoljne. Njima je najvažnije da budu lijepe i mršave a ne shvaćaju da time zapravo uništavaju same sebe i da zapravo postaju ružne. Ja osobno ne znam zašto odgovorni ljudi ovdje na blogu i općenito netu ne pozatvaraju sve takve stranice i blogove. Umjesto da te cure upoznaju ljude koji nemaju problema u prehrani i nekako potraže pomoć oni umjesto toga nalaze još dodatnu inspiraciju i druge ljude koji umjesto da im pomažu, oni ih potiču da se uništavaju.
Moram spomenuti da ima i dečkiju koji isto tako oboljevaju zbog istih razloga, vjerujem da su oni još više ne shvaćeni. Znate li da je najmlađa djevojčica koja je oboljela od anoreksije imala samo 4 i pol godine?
Evo cure, ako koja naiđe, želim vam sreću da se oporavite, da shvatite da niste debele.. Ako netko treba nekoga s kime će pričati ili bilo što, neka se slobodno javi. Cure, odlučite se na život. Mlade ste, ne dopustite si da umrete!