Komentari

imjinxed.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • *IRA*

    Na žalost, to je istina.. danas je previše cura opterećeno stvarima s kojima ne bi trebale biti... pogotovo to s težinom... ma sve su to krivi mediji i pritisak kakav stvaraju... a zapravo, u cijeloj priči fali samo 1 stvar - vjera u sebe...

    avatar

    19.12.2006. (00:18)    -   -   -   -  

  • ...diva...

    zasto sta i ti ga slusas??

    avatar

    19.12.2006. (00:31)    -   -   -   -  

  • ...diva...

    MOLIIIIIIIIIM????????? COVJECE LUDA SAM LUDAAAAAAAAAAAAAAAA E MAJKEMI ON JE MUSKARAC MOG ZIVOTA POSLJE MOG DRAGOG NARAVNO HEHE ZNAS KOLKO JA NJEGA VOLIM PRELUD JE LIK ZNAM SVE O NJEMU JEBO MAJKU SVOJU AL SE OZENIO SAD...UF...NISI MI TO TREBALA REC

    avatar

    19.12.2006. (00:41)    -   -   -   -  

  • ...diva...

    necu necu ima dobru i pametnu curu nek je on meni sretan ipak sam i ja zauzeta hehehhe idem spavat sad pusa malena laku noc

    avatar

    19.12.2006. (00:50)    -   -   -   -  

  • ..::MaLa pLaVa::..

    da... sve je više cura koje tako završe... nažalost... sad tek kužim da je zapravo bolje imat par kila viška nego izledat ko vješalica... cure... ne treba vam to... bolje da ljulja nego da žulja... ;)

    avatar

    19.12.2006. (12:16)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Istina je sve što pišeš, nažalost, to je oko nas prisutnije puno više nego što mislimo. Primijetila sam da mnogo ljudi uzrok takvom stavu tih cura prema samima sebi pronalazi u utjecaju medija. Istina, utjecaja ima, ali ja se ne slažem da su mediji odgovorni. Mediji će uvijek postojati, na TV ekranima će se uvijek šetati i mršavice i jako debele osobe u raznim filmovima i emisijama, bit će i nasilnih scena i ubojstava i mučenja i silovanja i takvi sadržaji se na medijima nikad neće promijeniti. Pisani mediji žive od mode, vijesti iz showbiza, TV-kuće žive od filmova u kojima ima i nasilja i seksa i promiskuiteta i droge i svega lošeg. A tu se vrte ogromni novci i nitko im ne želi zabraniti da to i to emitiraju, Net vrvi od eksplicitnih sadržaja i ne može se uvijek svemu ući u trag.
    Zato smatram da utjecaj na anoreksične i bulimične djevojke, kao uostalom i na sve one sklone nasilju, drogi, promiskuitetu i svemu lošem što se i u medijima može vidjeti, trebaju imati prvenstveno RODITELJI. Ako im oni ne usade osjećaj samopoštovanja, vjere u sebe i svoj izgled, težnje ka višim vrijednostima i pozitivne stavove, nikakve medijske zabrane to ne mogu postići, nikakve TV cenzure. Anoreksične/bulimične djevojke će se uvijek pronaći međusobno, pedofili bi se prepoznali međusobno i da nema Neta, silovatelji su postojali uvijek i postojat će. Jer nisu odgajani na pravilan način, jer su zanemarivani u djetinjstvu, jer roditelji nemaju vremena za svoju djecu, a i jer ohoho roditelja uopće ne zaslužuju djecu imati. Dokgod se ne promijeni taj temeljni obiteljski odnos i odgoj - svih navedenih problema među mladim curama i dečkima (a i onim starijima) će biti. To je tužna istina.
    Ipak, žao mi je kad čujem za tako neku curu da se razboljela ili čak i umrla, voljela bih također pomoći iako u svojoj blizini nemam osobu sa sličnim problemom, ali mislim da dok one to ne riješe u svojoj glavi, da im nitko drugi ne može adekvatno pomoći. Opaka bolest, da :(

    avatar

    19.12.2006. (13:50)    -   -   -   -  

  • aibreann

    toliko sam puta željela objaviti post na ovu temu, ali nekako nemam hrabrosti za to... napisala sam baš jedan nedavno nakon Hloverkine emisije. da, i ja sam se dovela na rub anoreksije, nesvjesno. smršavila sam par kila i ranije od stresa, bila sam stalno u pokretu, no nakon povratka iz Barcelone krajem 8.mj. pala sam u neko čudno depresivno stanje, totalnu apatiju i nisam imala volje za ništa, pa tako ni za jelo i na visinu od 168 spala sam na jadnih 49 kila (prije sam imala 55). svi oko mene su se zabrinuli i nasreću uspjeli me izvući iz tog čudnog stanja u kojem mi je bilo svejedno što radim, gdje sam, trgnula sam se na vrijeme, ali kile ne idu gore brzinom kojom želim, poremetila sam si metabolizam - oduvijek je bio užasno brz a sad je još i brži... polako ali sigurno se vraćam na svoje. a nikad ni nisam bila na nekoj dijeti, niti željela smršaviti, oduvijek sam se sviđala sama sebi onakva kakva jesam, a osobito sam obožavala svoje noge (koje, by the way, sad kad opet imam 53 kile već jaako sliče onima koje sam imala prije :) ). jednostavno, teška godina i bolni rastanak od grada koji obožavam su učinili svoje, ne mogu ni sama objasniti kako sam upala u taj krug. ne ponovilo se više nikad... veliki pozdrav i hvala na odličnom i poučnom postu!

    avatar

    19.12.2006. (14:08)    -   -   -   -  

  • BitterSweet

    ej, tvoji komentari su najpametniji na cijelom mom blogu i cijenim ih. :)
    ali ipak ne smatram svoju dijetu ikako povezanom s anoreksijom
    općenito ne mislim da sam 'ugrožena'

    avatar

    19.12.2006. (14:48)    -   -   -   -  

  • Bed Girl

    Kako je to odvratno..i slike su odvratne(ne mislim kao da ti blog ne valja nego kako tijelo kad, imaš anoreksiju ili bulimiju,oslabi i tako je ružno..grosse..)Ah,bože što se zbilja u svijetu može dogoditi...Visit me!!

    avatar

    19.12.2006. (14:52)    -   -   -   -  

  • nicole

    joj..odvratne slike...svrati koji put..ki$$

    avatar

    19.12.2006. (16:16)    -   -   -   -  

  • BitterSweet

    e pametno moje, sve si dobro rekla

    avatar

    19.12.2006. (20:00)    -   -   -   -  

  • kill her

    Mrzim pričat o težini jer nisam sama zadovoljna svojim težinom, šit!!
    Imam 170 cm, sa 60 kg težine.
    Šmrc.... želim 55 kg!

    avatar

    19.12.2006. (20:45)    -   -   -   -  

  • BeautifulLuna

    To su psihičke bolesti i na žalost, ne možemo samo tako pomoći takvim ljudima. Jedna je moja prijateljica došla u srednjoj školi do faze kada je izgubila menstruaciju, a hormoni su joj bili toliko niski da su se doktori bojali da je stanje nepovratno. Iako mi se povjerila i bila zabrinuta, nju nije brinulo njeno zdravlje, već joj je išlo na živce što doktorica radi big deal iz svega i što će njezin tata (koji je isto doktor) doznati sve. Što god da sam joj rekla, ništa zapravo nije dopiralo do njenog mozga. Ona je doslovno bila u nekom svom svijetu i samnom je provodila vrijeme samo dok je nisam puno pitala i gnjavila s time. Čim bi ja prošla neku granicu koju je ona tolerirala, ona se zatvarala u sebe i sakrila iza golemog zida, mijenjajući temu. Nekoliko godina mučio ju je taj problem, a nikad ga nije priznala ni sebi ni drugima.
    To je bolest koja proizlazi iz nekih sasvim drugih problema u životu. Ja i danas držim njezinu obitelj prilično krivom. Otac je liječnik i ništa nije primijetio na vrijeme? Majka kao da nikad nije u tome vidjela ozbiljni problem... Oni su jedna od onih imućnih i uglednih obitelji, od kćeri su očekivali samo uspjehe u školovanju, a sve ostalo kao da ih nije ni zanimalo, ponekad kao da nje nije ni bilo. Odgojena je na način da ne pokazuje emocije. I dan danas je hladna i odsutna. Po mom je mišljenju cijela priča s anoreksijom imala korijene u toj situaciji kod kuće, ili u nekoj sličnoj priči za koju ja nikad nisam doznala.
    Ona se sad fizički uspjela izvuć. Da, mršava je, ali nije to više ona mršavost tokom koje je bila prozirna. Uz pomoć terapije, menstruacija joj se vratila, nadam se da neće ostati drugih posljedica... Ali, ta se bolest ipak mora liječiti i na psihičkoj razini. Mislim da svatko tko ne sredi te stvari u glavi profesionalnom pomoći, uvijek nosi rizik ponovnog obolijevanja.
    Jer, to je način na koji te osobe reagiraju. Uslijed stresa, tuge i problema, ja ću na primjer plakati danima i na taj način prebolijeti to, a ti ljudi će se pogledati u ogledalo i vidjeti izdeformiranu sliku osobe koja je ne zaslužuje kao takva živjeti. To je njihov sklop u glavi, nešto protiv čega oni ne mogu.
    Opake su to bolesti. Najgore je, kažem, što do tih osoba mi ne možemo, koliko god htjeli pomoći, rijetko kad će nas i poslušati, a kamoli uzeti u obzir sve što ima se kaže.

    avatar

    19.12.2006. (21:07)    -   -   -   -  

  • BeautifulLuna

    A kao odgovor na tvoje pitanje zašto on ne želi, mogu ti samo reći da ga razumijem skroz. Boji se da ne ostane povrijeđen. Izgradio je taj zid iza kojeg me više ne pušta. Nadam se da će shvatiti da ga volim više od sebe. Toliko smo on i ja toga prošli... On je u svemu počeo vidjeti teret. Ne znam, razmišljam čak i da mu dam adresu od bloga da pročita sve jer to pišem kad mi je najteže, ali zamisao je bila da to ostane samo za mene, da bi mi bilo lakše kad to sve negdje istresem. Ipak, čini mi se kao da on uopće ne razumije što ja osjećam i nemam sad ništa bolje od tih riječi da mu pokažem. Joj, jako sam zbunjena i jako sam tužna. Ne vidim baš nekog izlaza bez njega. Najgore mi je sad kad vidim da ni on nije sretan. Grrr....

    avatar

    19.12.2006. (21:12)    -   -   -   -  

  • nicole

    hej...imam novi post!!!!!!!!!!!!!!!!!

    avatar

    19.12.2006. (21:41)    -   -   -   -  

  • nany

    ovako...nije to tako lako kako izgleda. vjeruj mi, na kraju pojam ljepote se pretvara u nesto sasvim drugo, ja se ne izgladnjavam vise toliko za sebe, nego zato jer jednostavno moram. kao da nesto vlada nadamnom....i ne mozes kontrolirati to. ja osobno ne trazim utjehu po ana i mia blogovima, mislim da je to preseravanje, tako da necu ni ostavit link svog bloga (u kojemu se uopce ne spominje moj problem s hranom). uzivaj...pusa

    avatar

    19.12.2006. (22:37)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    ...prava,istinska ljepota svakog čovjeka je unutra,u njemu...dakako,prekrasno je biti ponosna vlasnica lijepog tijela...ali,imati sve to a biti prazan iznutra...ako znaš koliko vrijedi tvoja misao i tvoj um,ponoseći se tim darovima,bit ćeš lijep sebi a samim tim i drugima...takve bolesti su neprestana borba sa samim sobom i niti malo nije lako,to vjerujem... R.

    avatar

    19.12.2006. (22:45)    -   -   -   -  

  • BeautifulLuna

    4 i pol godine... toliko smo nas dvoje zajedno bili, od trećeg srednje. Bilo je svega. Prekidali smo. Jer nismo bili spremni, ili smo bili previse spremni za svoje godine... sta ja znam. Znam samo da smo se voljeli do neba. I da jedno bez drugog ne ide, ne funkcioniramo... Pokušali smo. Jednom nismo bili zajedno više od 8 mjeseci. Nije išlo. Kako je jednom rekao, i kad se svađamo, ako smo zajedno, ljepše nam je nego kad nismo zajedno a ne svađamo se. Problem je što sam se ja bojala. Očekivala neko savršenstvo a istovremeno ga nisam pružala. I napokon u sebi osjetim da je vrijeme, da mogu i želim samo i jedino njega, zauvijek... Ali on je pobjegao... Najgore je što znam koliko sam kriva, koliko sam čekala da odrastem dovoljno. Predugo. Uplašila sam ga, povrijedila sam ga time. I sad sam u slijepoj ulici, sama... Ne mogu doprijeti do njega jer mi ne dopušta. Jer je čvrsto odlučio. Pa sam sad stuck with myself... i mojim riječima tamo na blogu koje mi pomažu da ostanem svoja.
    Čuvaj tog svog princa :) Pozdrav, pusa!

    avatar

    20.12.2006. (00:31)    -   -   -   -  

  • KYBORgIRL

    hm, obično je stvar u tome da cure imaju i neke druge probleme osim svojih kila, najčešće su to problemi samoprihvaćanja i samosvijesti..pa se nakon saniranja ane i mije treba posvetiti riješavanju drugih problema...to ti je slično ovisnosti. zapravo, pretpostavljam da to u većini slučajeva i je neka vrsta ovisnosti (kontrol freak etc..). tužno je to, pogotovo kada vidiš "zdrave" ljude koji su od sebe napravili bolesnike, a netko drugi mršavi (ili se deblja) jer je teško bolestan (ne mislim psihički)... ja se isto samo mogu nadati da će te cure (i dečke) netko zamijetiti i znati im pružiti pomoć veću od infuzije i nabacivanja pokojeg kilograma.
    a što se tiče tvoje prehrane..ja sam si npr. sastavila prehranu prema krvnoj grupi, pa to kombiniram sa makrobiotikom i stvarno mi paše (puno žitarica, voća i povrća, malo ribe i bijelog mesa), dok moj super frend ne bi preživio dan bez mesa i on se hrani prema Zoni i to mu je super i ima baš puno energije. jedemo ful različito, a oboje postepeno (ali sigurno i zdravo) "mršavimo".
    zapravo, samo trebaš dobro slušati svoje tijelo (koja hrana te čini umornom, tromom? koja ti pada loše na želudac? koja ti hrana uvijek daje energiju? isl) i nekako po tome sastaviti jelovnik. još ako ti se da pročitati par knjiga o zdravoj prehrani...super :-) da..i definitivno je bolje jesti više puta na dan, ali manje obroke nego tri puta dnevno izvršiti generalni obžder :-D kiss

    avatar

    20.12.2006. (02:06)    -   -   -   -  

  • Poetry girl

    zanimljivo pišeš :) Vidim, i ti sviraš gitaru, to je super. Slažem se sa postom, samo što mislim da anoreksija i bulimija često ostaju nepoznate vanjskom svijetu jer promijene ne moraju biti tako očito. Ove slike su teški slučajevi. Ja znam jednu curu koja pati od anoreksije. Jede jedan obrok dnevno, i to ako je prisile, a na curi se niš ne vidi. Mršava je, ali u granicama normale. I cura je vesela i sve ovak kad je vidiš...

    avatar

    20.12.2006. (10:25)    -   -   -   -  

  • H€iDy

    a gle... nije baš da želim izgledat kao one na slici al ja želim smršavit jer izgledam debeljuškasto bez obzira što su moje kile za moju visinu ok... možda je to zbog moje sulude obitelji... no ne znam... razmislit ću...
    ajde draga... pusa ;)

    avatar

    20.12.2006. (12:16)    -   -   -   -  

  • Je li tko vidio staklenu cipelicu?

    Ja sam jednom naletjela na takav blog. Istina je što pišeš da su one jedna drugoj savjetnice u tome. Napisala sam joj jedan malo oštriji komentar i odgovorila mi je da je to njezin stil života!! Ma kakav stil?!?! Al najviše od svega me čudi kako to roditelji ne skuže??? Moji su meni uvijek skužili kad bih počela manje jesti. Meni se to događalo od stresa zbog škole i sada faksa. Ali čim bi me oni upozorili ja bih se trznula. Ne kužim te roditelje. Zato i jesu toliko poremećene (a to je poremećaj) kad ih roditelji ne doživljavaju. Lako im je shvatiti kada dođu na tih bijednih 37 kila!!

    avatar

    20.12.2006. (13:13)    -   -   -   -  

  • luda mala

    ej...uh...tebi se nisam dugo javila...sorry...ma da...nije loš dizajn...ma opet ću ga promijeniti..ah...ljubav...nema niš novog....tak...dobra sam sa svim dečkima, pa tko me voli ne izvoli....hihi...trenutačno je to moje pravilo...kako ti i tvoj dragi? faks?...ajd...pusssa

    avatar

    20.12.2006. (15:22)    -   -   -   -  

  • ThunderCat

    jao ne kuzim kak se mogu izgladnjivat,to nie nacin nikako,to je bas glupost u umu....dijeta je druga stvar i nema veze s tim....ali ono hranu treba znat jest...kiss

    avatar

    20.12.2006. (17:16)    -   -   -   -  

  • 3u1 20%gratis

    aaaa ove slike su fuj fuj... ajme meni... nikada nevalja biti previše mršav.. treba naći granicu :)) pusa

    avatar

    20.12.2006. (18:55)    -   -   -   -  

učitavam...