~In My Little Thatched Hut~

28.09.2006., četvrtak

~HateLoveHateLove~

27.09.2006., srijeda

Whitewash Is A Brainwash.

Iako je htjela nestati,nije joj to nikada uspjelo. Samo je hodala hodnicima i sobama. Bacala se po krevetu,ležala je ispod stola i brojala je rupe na zidu koje je vlastitim šakama napravila. Sjedila je unutra i htjela je oprati mozak. Samo da ne razmislja. Pokušala je ustati i potrcati,ali nije joj se dalo. Legla je na pod i zavristala. Htjela se osjecati nadmocno.Htjela je biti na vrhu svega. Samo se skocila. U skoku je napravila jos jednu rupu na zidu. Krv je odmah potekla iz njenih vec debelo izranjavanih šaka. Samo ju je gledala i udarila je ponovno. Doslo joj je. I pocela se smijati.Histericno.Kroz suze. Šaku je obrisala o svoja usta. Nije bila tuzna. Samo joj se nije dalo misliti. Ali nije mogla prestati. Udarila je ponovno u zid. Zaboljelo ju je. Udarila je ponovno. Agresija,ljutnja,mrznja. Sve je to bilo prejako u njoj. Obukla je bijelu haljinu. Htjela je biti na vrhu svijeta. Okrenula se dvaput i pala. Pala je na hladan kuhinjski pod. Zaspala je. Sanjala je bol i srecu. Sanjala je ljubav. Mrzila je voljeti. Probudila se u suzama. Iskljucila se.Totalno. I samo je hodala... Nestajala..

20.09.2006., srijeda

~I Wish I Coul Just Walk Away,Leave And Pretend That Everything Is Okay...I Guess I Just Love You Too Much..~

Kuja sam.Znam. Umjesto predivnog rodendanskog posta,ja ti pisem ovo. Ja..Ja jednostavno moram ovo napraviti. Prestajem.Od ovog jebenog trena prestajem. Ne namjeravam ti posvetiti ni jednu sekundu više. A ne znaš koliko zelim.. Volim te.Stvarno te volim. Ali.Mislim da to ne zasluzujes. Toliko toga sam ti bila spremna dati. Toliko toga. Bila bih uvijek tamo za tebe. Voljela bih te. Ti to ne vidis. Ti ne osjecas isto. Imas nju.I ti nju volis. I sretan si. Bez mene. I,iako sam prije bila uvjerena da je to nemoguce,biti cu i ja sretna bez tebe. Ja znam tko sam i kakva sam.Znam da me nitko nikad nece voljeti, da mi nitko nikada nece uzvratiti ljubav. Ali bar cu probati. Ja te ne prestajem voljet.Ja to ne mogu. Ne mogu se rijesiti onog osjecaja koji me obuzme kada te vidim. Ne mogu. Ali moram. I uspjet cu. Jednom hocu. A ti.. Sjeti me se koji put. Razmisli malo o svim izgovorenim rijecima.. O svakom izmjenjenom pogledu.. O svakom putu kada si me pozdravio.. O svakoj sekundi koju smo proveli blizu.. Sjeti se. Samo probaj shvatiti koliko mi je to sve znacilo. Ja te volim. Ali ovo je moje zbogom tebi. ---Zauvijek---

09.09.2006., subota

~S Poljubcem Od Tamnog Vracha..Ja imam Štap,Al' Nemam Gacha~

Sjedim. Sjedim na zeleno-ljubichastoj travi svoje mašte. Trava je tako udobna.. Odjednom ležim.. Gledam u naranchasto-sivo nebo. Sve ima dvije strane u životu. Chak i nebo. I plachem. Odjednom ustajem. I trchim po toj imaginarnoj travi. Slušam The New. I samo nestajem. Nestajem u svim tim bojama koje me okružuju. Toliko su predivne da ne skrivam svoje ochi od njih. Ne boli me više gledati boje. I samo trchim... Sve dok ne raširim krila.. ...i letim... Sanjam. Spuštam se na travu. I vrtim se u krug. Vrištim.Plachem.Smijem se. Vrtim se. Vrtim se. To me drogira.Ali ja ne biram. Gdje mi je sestra? Nije ju briga. Gdje mi je dragi? Nema ga. Sve je u redu,redu,redu,redu,redu,redu Tata me voli. Puštam balone. I odlaze od mene... Što dalje... Nestaju... I nema ih više.. Opet sjedam na svoju imaginarnu travu. I vidim neke predivne obrise u daljine. Dolazi mi Bodomka.Sa hrpom predivnih,ljubichasto-zelenih balona. Daje mi ih s jednim osmjehom na licu. Žurno otrchava dalje. Bježi sa ogromnim osmjehom. Trchi. Sve dok ne stigne do svog cilja. Ostajem sjediti. Umirem po 7 put slušajuchi Evil. Opet se budim iz tog Rosemarynog sna. Heaven Restores Her In Life. I skachem. Skachem visoko u zrak. Ne prestajem. I vjerujem. Vjerujem u neki Happy End. Vjerujem da sam Ja zvonar koji zvoni za svoj Happy End. I dolazi.On. I koliko sam sanjala o svemu tome.. Primio me za ruku i skochio sa mnom. Dotakli smo oblake. Posvetio mi je crveni oblak na lijevoj strani neba. Plakala sam. On mi se samo nasmješio. Polako samo se spustili. Chekala me. Samo smo trchali... Po zeleno-ljuchibastoj travi...

~Swallow,Smile~

I rise and curse the waking day Curse the grime and curse the stains on the air And on the skin of the bed i'm tied within Hiding from the twitch and crash Of the mood i hear you hatch You're the mother growing cold You're the bath now running old I can feel the wall between us separate the filthy scene As i push the door aside Swallow, swallow, swallow, smile I wander round the gulf between us Wonder how i came to feel as fragile as a broken bone As useless, i'm a broken bone Come on, let's fight, let's feel alive Come on, let's fight, let's feel alive It's the only feeling i've kept towards you that resembles any passion Any tremble, any word, i'll take and turn it Twist and pissed on, i'll return it Give me more, give me, i'll swallow, swallow, swallow, smile But it's alright, i lie. it's alright, here's another lie

~Love's A Real Cliché~

Love’s a cliché Feels like I’m falling, I’ve been falling for a mile. Took time to realize I’ve been falling for your smile. Love’s a cliché. Love’s a cliché. Well hey, so dark and dreamy, so vapid and (benign?) Feel like I’m melting like a Lurpac butter guy. Took time to realize I’ve been melting when you sigh. Love’s a cliché. Love’s a cliché. Well hey, so sweet and creamy. The taste it doesn’t part. Feel like a captive who’s just waiting ('till he ties?) Took time to realize I’m held captive by your eyes. Love’s a cliché. Love’s a cliché. Well hey, so soft and bleaching, how the passion leaves you dry. Get down, get together, Get to your get-together, get down, don’t be tethered. Wear high heels and a feather, Get down, get together. This break is so irrelevant, still irrelevant now. Seemed we were happy, we were almost satisfied. But I’m acidic and you don’t go out with guys. Love’s a cliché. Love's a cliché, well hey, Love's a cliché. Jednostavno,nisam mogla odoljeti..*blushing*

~Dolly Likes To Hang.~

"I sad možda je vrijeme da si priznaš na svijetu nema niceg osim sna pa da stvarno je sjajno vrijeme da shvatiš da je važan samo ovaj cas" -D.I.R.- Skidajuci maske,otkrivale je nove slojeve sebe. Pogledi nadasve zbunjene i zapanjene okoline govorili su joj da je nešto otišlo u potpuno krivom smjeru. Opet je zajebala. Nije ju bilo briga.Ne više.Odlučila je ne zamarati se prostorima, vremenima,događajima. Shvatila je.Nakon toliko godina,shvatila je. POSTOJI SAMO SAD. Tolika želja za pisanjem,a bas nista inspiracije. Možda mi nedostaje onaj osjećaj opsesije u meni. Nedostaje mi malo posesivnosti. "Postoji velika razlika između posesivne i odgovorne osobe. Ljudi ta dva pojma stalno miješaju." Nije to neka želja. To je jednostavno...potreba. Nesto sto trebamo. Htjeli.Ili.Ne htjeli. Stvari koje potiscemo u stvari najvise zelimo. Stvari koje toliko negiramo u stvari najvise zelimo. Osjecaje koje najvise skrivamo i potiskujemo... Najjace osjecamo. Jesam li u pravu? Ne znam.Možda.Sumnjam. Potvrdu na tu cinjenicu vjerojatno nikada necu dobiti. Mozda cak ni za 10 godina kada cu,ako uspijem, sjediti u svojoj "ordinaciji" sa diplomom na svom crveno-crnom zidu.Kada cu sjediti i razmisljati o "za život bitnim pitanjima." O pitanjima ne koje,budimo relani,ne postoje odgovori. Pitanja koja su tu samo zato da nas sjebu. Cinjenice uvijek sjebu stvar. Osjecaj koji osjeca kada poleti zasigurno nadmasuje ona sekunda koju provede u zraku.U tom trenu gleda svijet iz neke druge perspektive.Osjeca se nadmocno. A kad sleti...Ima dojam da je prosao i vidio cijeli svijet. Najlakse je pasti.Treba se opet dici. Penje se na pokidanu,oronulu.Priprema se.Zna da moze. Ruke me vec iz navike krecu prema kosi.Kosi.Kosi koju iz vec poznate navike prije svakog bacanja stavlja iz uha.I opet to ponavlja iako je i vise nego svjesan cinjenice da ce se ta ista kosa vratiti na mjesto i prije nego krene.Saginje se.Visina i nije tako velika. I samo se pusti..........................

~If I Could...~

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

"...The disease, the love, the claws, the blood

The empty clinics of savaged hearts



The rusty nails in lidless eyes …



And the skin won’t ever be cleansed from the dirt…"