Iako je htjela nestati,nije joj to nikada uspjelo.
Samo je hodala hodnicima i sobama.
Bacala se po krevetu,ležala je ispod stola i brojala je
rupe na zidu koje je vlastitim šakama napravila.
Sjedila je unutra i htjela je oprati mozak.
Samo da ne razmislja.
Pokušala je ustati i potrcati,ali nije joj se dalo.
Legla je na pod i zavristala.
Htjela se osjecati nadmocno.Htjela je biti na vrhu svega.
Samo se skocila.
U skoku je napravila jos jednu rupu na zidu.
Krv je odmah potekla iz njenih vec debelo izranjavanih šaka.
Samo ju je gledala i udarila je ponovno.
Doslo joj je.
I pocela se smijati.Histericno.Kroz suze.
Šaku je obrisala o svoja usta.
Nije bila tuzna.
Samo joj se nije dalo misliti.
Ali nije mogla prestati.
Udarila je ponovno u zid.
Zaboljelo ju je.
Udarila je ponovno.
Agresija,ljutnja,mrznja.
Sve je to bilo prejako u njoj.
Obukla je bijelu haljinu.
Htjela je biti na vrhu svijeta.
Okrenula se dvaput i pala.
Pala je na hladan kuhinjski pod.
Zaspala je.
Sanjala je bol i srecu.
Sanjala je ljubav.
Mrzila je voljeti.
Probudila se u suzama.
Iskljucila se.Totalno.
I samo je hodala...
Nestajala..
Post je objavljen 27.09.2006. u 11:15 sati.