Kuja sam.Znam.
Umjesto predivnog rodendanskog posta,ja ti pisem ovo.
Ja..Ja jednostavno moram ovo napraviti.
Prestajem.Od ovog jebenog trena prestajem.
Ne namjeravam ti posvetiti ni jednu sekundu više.
A ne znaš koliko zelim..
Volim te.Stvarno te volim.
Ali.Mislim da to ne zasluzujes.
Toliko toga sam ti bila spremna dati.
Toliko toga.
Bila bih uvijek tamo za tebe.
Voljela bih te.
Ti to ne vidis.
Ti ne osjecas isto.
Imas nju.I ti nju volis.
I sretan si.
Bez mene.
I,iako sam prije bila uvjerena da je to nemoguce,biti cu i ja sretna bez tebe.
Ja znam tko sam i kakva sam.Znam da me nitko nikad nece voljeti,
da mi nitko nikada nece uzvratiti ljubav.
Ali bar cu probati.
Ja te ne prestajem voljet.Ja to ne mogu.
Ne mogu se rijesiti onog osjecaja koji me obuzme kada te vidim.
Ne mogu.
Ali moram.
I uspjet cu.
Jednom hocu.
A ti..
Sjeti me se koji put.
Razmisli malo o svim izgovorenim rijecima..
O svakom izmjenjenom pogledu..
O svakom putu kada si me pozdravio..
O svakoj sekundi koju smo proveli blizu..
Sjeti se.
Samo probaj shvatiti koliko mi je to sve znacilo.
Ja te volim.
Ali ovo je moje zbogom tebi.
---Zauvijek---
|