|
Iz 'Ja Vama, carissime'
Votka.
Pokušavajući bujicu misli u glavi svojoj u razumnu mjeru dovesti, jer takvo što nije moguće posve uravnotežiti, nego uskladiti u onoj mjeri da omogući koliko toliko normalan život, za moju naviku znadete: večerom nastojim zapisati i sebi protumačiti pojave dnevne. Danas prisustvovao sam zanimljivoj raspravi, dapače burnoj i emotivnoj, no to navada njihova je da svoje stavove silovito obrazlažu i brane. U samostanu smo odsjeli, što oni manastirom zovu. Nedjelja je, boršć smo imali za objed, pilo se piće što nazivaju 'hljebnim vinom'. Raspravo je isprva bila čisto gramatička, jer jedan je izvijestio da se u narodu pojavila riječ 'votka' i da oni hljebno vino riječju votka počeli nazivati su. On protestirao je protiv te riječi, jer ona nepravilna je, nikakvo gramatičko uporište nema, na što mu je replicirala nekolicina njegove subraće, oni uostalom monasi nazivaju se, odnosno redovnici su kao i mi. Navodili su primjere deminutiva u =5 C<8@0NI8E A;>20E, ili vječno živih riječi kao <0<0 ili mama, čiji deminutiv može bit <0<:0, ili ?0?0, papa ili tata, deminutiv ?0?:0. Kako njihova blagovaonica povezana sa knjižnicom je, jer to je ipak jedan manji samostan, u ljetopisima, kronikama i rječnicima, nalazili su riječi čiji deminutiv završava sufiksom :0, pa su našli riječ >2>I, što povrće znači, a deminutiv je >2>I:0, dakle povrće općenito manjih razmjera. Takvim vidom i riječ 2>40, ili voda, svoj deminutiv može naći u riječi 2>4:0, ili votka. Dakle, rasprava je bila zanimljiva, a Vi znadete kako meni mile su rasprave takove, no poslije, da li zbog te votke što ispili su, ili nečega drugoga, rasprava je postala gotovo svađom. Kasnije večerom, stariji jedan redovnik, u tišini ćelije svoje, koliko savjest njegova dopustila mu je, obrazložio mi je što zapravo problem je.
U svakom samostanu njihovom netko od subraće, ili više njih, zadužen je za pisanje ljetopisa, svojevrsnih kronika događanja. No postoji odabrani monah koji tajnu kroniku sastavlja u što samo poglavar uvida ima. Prema načinu njegovog kazivanja i prema podacima koje iznesao mi je, predmnijevam da upravo moj sugovornik taj tajni kroničar bio je. Da li zbog toga što osjećao je da duše naše i srca slična su, ili zbog nečega drugoga, metodično mi je objašnjavao ono što me zanimalo. Vidio sam da u samostanima njihovim vina ima, ali vinograda vidio nisam. Dakle, vino njihovo bizantsko je ili iz Male Azije, odnosno sirijsko. Zato ga zovu grčkim ili sirijskim vinom. Vino oni piju razblaženo vodom, kako je grčki i maloazijski običaj. Iz ljetopisa jednog staroga, kojega pokazao mi je, kroničar napisao je: 5AOB 2>4C 2 28=>, odnosno miješati vodu u vino. Sugovornik moj objasnio mi je da to ima duboki smisao. Dakle ne smije se raditi obratno, vino miješati u vodu, jer vino je teže, zapravo vrednije od vode. Nije mi znao objasniti zašto se upotrebljava riječ vino, što iz latinskog je vinum, a ne grčka riječ oinos, iako oni Evanđelje prevodili su na jezik svoj sa grčkog, a ne latinskog. Dalje moj mi je sugovornik nabrojao nekoliko naziva i vrsta vina koje je samostanski kroničar zabilježio, a ja ih navodim u originalu onako kako su njihovim jezikom napisani: >FLBL=> 28=>, što označava octeno, kiselo, suho vino; 28=> >A<@L=5=>, slatko vino, 28=> F5@:>2=>5, ili crkveno vino, što je uglavnom crno vino više kvalitete, također slatko. S posebnom pažnjom i osobitom važnošću, pokazao mi je naziv 28=> B2>@5=>5, dakle napravljeno vino, i objasnio da se ne radi o vinu dobivenom iz grožđa, to vino nije bizantskog ili sirijskog porijekla, nije dobiveno prirodnim načinom, nego je napravljeno ovdje u samostanu, tajnim postupkom, koji se prenosio i nasljedovao samo među odabranim monasima, da je taj naziv zapravo bio predmet današnje burne rasprave među njegovom subraćom. Uostalom to i nije vino, nego je to prvi naziv za ono što među pukom počinje se nazivati votkom. Ono što već naslućivao sam, moj mi je sugovornik potvrdio. Kakav je to razlog da piće koje nije vino, a naziva se vinom, u samostanskim zidinama gotovi se, a u kronikama ni spomenuto nije, dok u tajnim kronikama govori se 3>@OI55 28=>, dakle o vinu koje pali ili žari, da nešto što postoji, biva kao da ne postoji. Koliko savjest i stega redovnička dopuštala mu je, dao usporediti mi je dvije kronike, javnu i tajnu. Jedan me je primjer privukao. Govori se u javnoj kronici o neredima koji su nastali na mostu koji grad dijeli na dvije obale rijeke. Podrobno se izvještava o tijeku nereda, o onima koji su stradali, no niti jednog slova ne govori se o uzrocima tih nereda niti kako je do njih došlo. Naprotiv, tajna kronika počinje izvještajem o krađi i provali u samostanske podrume, podrobno se izvještava o količini ugrabljene votke, o pijanstvu među pukom, o nezadovoljstvu gradskih trgovaca i ?>A04A:>9 3>;KBL1K, kako oni nazivali su prigradske bijednike, što žive izvan gradskih zidina, pače ih naziva imenima ?>;C3>;>4=>9, 7;>1=>9, 65AB>:>9, F8=8G=>9, =5 A2O70==>9 =8:0:8<8 =>@<0<8 B>;?K, M=5@38N :>B>@>9 <>6=> 1K;> =0?@028BL 70... 254@> 2>4:8, dakle, polu gladni, zlobni, žestoki, cinični, nevezani nikakvim normama, svu silu svoju bijednu ustremljuju za ... vedro votke. Ovdje tajni kroničar upotrebljava riječ votka za vino koje pali ili žari, pa samim time rasprava popodnevna nije bila samo gramatička, nego je to sukob onih monaha koji ne znaju za tajne kronike i onih koji ih stvaraju.
Moja namjera nije bila ovdje se dugo zadržavati, jer mjesto i samostan ovaj su maleni i zabačeni, ali stvar me počela zanimati, te sugovornika svojega zamolio sam da ostanem još neko vrijeme. Rado se složio i obećao mi sutra pokazati još neke dijelove tajnih kronika, jer kako je objasnio, nekada je to samostan veliki i utjecajan bio, no mnoge su tajne kronike propale ili bile uništene od samih stvaraoca, da u zle ruke dospjele ne bi.
Moje uzbuđenje drugoga dana zamisliti možete, jer vjerojatno sam prvi stranac koji uvid u takove stvari dobio je. Veliki nerazmjer koji uočio sam između javnih i tajnih kronika je taj što tajne kronike dnevne događaje bilježe, a javne kronike to čine tek sa protokom vremena, nekad i do pedeset godina kasnije. Moj mi je sugovornik objasnio da je takvo što bilo nužno, jer nešto se može cjelovito sagledati tek onda kada posljedice nastupe, a pravilan stav se može zauzeti tek kada se ocjene takove posljedice. Možda moje uzbuđenje vidljivo je bilo, pa se prenijelo i na mog sugovornika, koji mi učen učinio čovjek se, no ne sklon analizama, nego onaj koji prihvaća stvari kako jesu ili kako su određene da budu. Svejedno, gotovo grozničavo mi je počeo objašnjavati ulogu manastira u ovdašnjem životu. Imaju oni svoja učilišta, svoje majstore od svih zanata, svoje tiskare, filozofe, alkemičare, od ostalih obitavatelja samostana skrivene laboratorije, svoje ljetopisce, kroničare, monasi bivali su nerijetko savjetnici vladara, stoga ne treba čuditi da postojali su tajni i javni arhivi. Tajna proizvodnje votke bila je poznata samo nekim odabranim monasima, i samo od njih je ovisilo koliko će se votke napraviti i koliko će se u narod pustiti. No desilo se ono što se moglo i očekivati. Netko je naime tajnu iz samostanskih zidina i skrivenih laboratorija iznio, pa samim tim monasi kontrolu izgubili su. Sugovornik moj uvidio je da otkriti mi mora više nego što namjeravao je, jer moja su ga pitanja dovela do ruba njegove redovničke stege: naime, da bih ga u potpunosti shvatio, morao mi je otkriti način dobivanja votke, ili barem uopćenim crtama ukazati na to. Veliko je zlo proizašlo što se votka izvan samostanskih zidina potajno proizvoditi počela, jer time su monasi izgubili dio svojih prihoda, no još je veće moralno zlo koje je time nastalo. Poslije izvjesnog vremena ljudi su počeli opijati se, neki su i umirali, nastali su neredi i pobune, poredak urušavao se. No nije sama votka uzrok tome, jer votka proizvedena u samostanu od čovjeka ne čini zvijer, ne čini ga robom tog pića, nego votka koju potajno proizvode van samostana posve se razlikuje od samostanske votke. I ovdje je moj dragi sugovornik bio prisiljen iznijeti mi u glavnim crtama tajnu samostanske votke.
Sam naziv 'votka' pojavio se tek onda kada su tajnu pripreme ukrali i iznesli izvan tajnih samostanskih laboratorija, i na to se odnosi zapis u kronici gdje se kaže :0: G5@B =0CG8; @OI55 28=>, odnosno sam sotona naučio mužika je praviti votku. Jer oni votku kuhanjem dobivaju, a ne čišćenjem kao što se to radi u samostanima, a to je velika razlika. Isprva nisam posvema shvaćao razliku u ta dva izraza, no moj mi je sugovornik strpljivo i sveobuhvatno objašnjavao. Još nekada davno ovdje boravili su diplomati koji donosili su piće a nazivali su ga latinskim imenom aqua vitae, pače boravili su i drugi što slično piće donosili su a zvali su ga eau de vie, a još češće dolazili su neki sa imenom istog piće okowita. Kako kroničar tajni napisao je, sve to jednog je značenja 2>40 687=8, ili voda života. Monasi njihovi alkemičari, vrlo su jasno uočili način dobivanje tog pića, jer se u tajnim laboratorijima već znalo za takvo što, no to ocijenilo se opasnim, a posljedice su teške, koliko za zdravlje tijela, toliko i za zdravlje duše. Uistinu, kako moj sugovornik časno priznao mi je, postupak mnogo brži je i jednostavniji nego naš samostanski, pače veće količine mogu dobiti se od iste osnove, no posljedice ispijanja pogubne su. Uza sva nastojanja diplomata, koji trgovce i majstore, te posude svoje za izradu takvog pića donijeli su, braća monasi iz svih su sila zapeli da takvo što spriječi se. Naziv taj pače ruglu izvrgnuli su, jer u njihovog naroda običaju 2>40 6820O, ili živa voda jest isključivo 2>40 :;NG59, @>4=8:>2, 8AB>G=8:>2 8 1KAB@KE, ?@>7@0G=KE @5:, odnosno voda izvorska i voda bistrih prozračnih rijeka. Pogrdnim nazivom takvo piće nazvali su A0<>3>=0, samogona, što ne znam kako bih preveo.
Sve to moj mi je sugovornik iscrpno objašnjavao da bi me potanko uveo u njihov, samostanski način pripreme, jer, kako on tvrdi, piće takvo u samostanima pripravljeno, ne škodi zdravlju duše niti tijela, dapače, meko je i ugodno, razum ne oduzima, nego pomaže spoznajama, blago djeluje i čovjeka čini bližim Savršenom Biću. Meni malo pretjeranim to činilo se, no zbog znatiželje svoje, mišljenje svoje iskazao nisam, nego žarko želio doznati sam, barem riječima njegovim, način pripreme tog napitka, jer siguran sam bio da u njihove tajne laboratorije uvesti me neće. I ovdje moj sugovornik ustao je, u kronike više gledao nije, a on čovjek vrlo visokog stasa je, uostalom svi su, ili barem većina takovi, vrlo mršav, isposničkog i asketskog izgleda, krupnih crnih očiju i duge brade, glave pokrivene okruglom tvrdom kapom ispod koje dugačke vlasi do ramena izvijaju se, velikim je koracima od zida do zida ćelije svoje hodao, koja malena je i skromno namještena, uzbuđeno gestikulirajući, govorio mi o načinu pripreme tog anđeoskog pića, kako ga je on nazivao. Ja pomno pamtio sam ono što on kazivao je, pa pokušati ću, koliko moje pamćenje dopušta mi, iznijeti Vam njegovo kazivanje:
Sam naziv votka meni čini se dragim, no gramatik nisam, pa niti u jučerašnjoj raspravi riječi uzeo nisam, no ako od vode život ovisi, to piće u potpunoj suglasnosti jest sa svojim nazivom, pa ja, oprostite mi na slobodi koju uzeo sam si, također riječ votka upotrebljavati ću, može biti na zgražanje upućenije mi subraće. U našem samostanu već stoljećima, kako je napisano u starim kronikama, gotovi se iz raži, isključivo iz raži. Doduše probali su i iz pšenice, ječma i nekih drugih zrnja iz koje hljeb pravi se, probali su miješati razno zrnje, no dobrih rezultata bilo nije. Votka koja se dobiva iz zrna raži nikada ni u koga ne izaziva obmanutost, ne čini ga jetkim i bezrazložno borbenim. Na žalost, čuo sam da u narodu počela praviti se votka i od cikle, što pogubno je i opasno, jer mi to davno probali smo u našem samostanu. Također izvori naši govore o votki koja iz te đavolske biljke, koje vi krumpirom nazivate, negdje pravi se, no to je otrov za tijelo, a um posve ispijanjem iščezava, tako izvijestila su nas subraća.
Voda, voda je ono što votku mekom čini, voda živa, prozračna i mekana, a naš samostan svoje izvornike ima, svoj pijesak za pročišćavanje, kristalno prozračnom je čini. U puku pak vodu tu kuhaju, čime ona prljavom postaje, a okus i izgled mutnim nastaje. U vas to destilacijom nazivaju, no to je ta vaša aqua vitae, a ona opasna je.
Zatim slad. Slad ili ACA;0 jednako tako samo raženi mora biti, jer bez toga votka nije votka. Kvasac je isto tko samo raženi dobar, jednako kao i za pravljenje crnog raženog hljeba.
Mnogo toga ja razumio dobro nisam, no zbog uzbuđenosti i brzog govora moga sugovornika, koji ponekad i na dijalektu počeo govoriti je, što ja u potpunosti ne razumijem, govor njegov tako vam prenosim, mada znadem da to potpuno jasno nije.
No vi barem nekakvoga uvida dobili ste kakvim ja stvarima ovdje bavim se, osim svoga mukotrpnog i nadasve nepotrebnog diplomatskog posla.
|
