21.11.2011., ponedjeljak

Tapiserija života Kada sam bio dječak moja je mama često duge zimske dane provodila u izradi tapiserija. U početku me nije zanimalo što radi, ali sam kasnije počeo primjećivati da se bavi nečim neobičnim. Jednom sam sjeo do njenih nogu i odozdo pogledao u donju stranu tapiserije, te je upitao što to radi. Odgovorila mi je da izrađuje tapiseriju. Ja sam joj tada rekao da to što radi odozdo izgleda jako ružno, neuredno i čupavo. Posvuda su ispod platnene podloge visjeli raštrkani krajevi obojane vune. Pitao sam mamu zašto radi tako ružnu sliku. Ona se tada nasmiješila, pogledala me i nježno rekla: "Sine, bolje bi bilo da se odeš još malo poigrati svojim igračkama, a ja ću te pozvati kada završim. Tada ću ti objasniti što radim." Tako sam otišao čudeći se zašto je radila tako zbrkan posao. Nisam vjerovao ni da s njene strane to izgleda mnogo bolje. Nakon nekog vremena moju je igru prekinuo majčin glas: "Sine, dođi vidjeti!" Došao sam u dnevni boravak, a ona je pokazala da joj sjednem u krilo. Sjećam se da sam bio gotovo zapanjen kada sam vidio savršeno složene niti vune u boji, koje su oblikovale sliku cvijeta pri zalasku sunca. Nisam mogao vjerovati, jer odozdo je sve izgledalo tako neuredno. Tada mi je mama rekla: "Sine moj, kada si gledao odozdo sve je ovo izgledalo zbrkano i čupavo. Ali ti tada nisi znao da je na gornjoj strani platna bio crtež prema kome sam radila ovu sliku. Bila je to neka vrsta plana. Ja sam ga samo slijedila. Sada kada sve to gledaš s prave strane, kada si iznad tapiserije, vidiš prekrasne i smisleno složene oblike." Odozdo, odavde na zemlji, sve nam se može činiti bez reda. Ali ako se sprijateljimo sa Stvoriteljem imat ćemo mir da sve, ipak, ide po nekakvome redu.

- 12:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.