21.11.2011., ponedjeljak

Ulaznica Silvije je nosio naočale debljine, kako su mu to vršnjaci govorili, kao dno od staklene boce Coca-cole. Uvijek je bio uredno ošišan, premda izvan svake mode. On je znao odgovor na gotovo sva pitanja i bio je nastavnikov ljubimac. Bio je najveći lumen u školi i pomalo ciničan, smatrajući druge manje pametnima od sebe. Zbog toga su ga svi prezirali. Jednoga dana, nakon neobičnoga izostanka iz škole, Silvije se pojavio u razredu s velikim trijumfalnim osmjehom na licu noseći na glavi veliku kapu s ušima Mikija Mausa. Nakon prvotnog iznenađenja, razred je prasnuo u smijeh. Nastavnik ga je potom upitao gdje je nabavio tu kapu. "Jučer sam bio u Disneylandu!" uzbuđeno je odgovorio lumen Silvije. "O, stvarno? A zašto nam ne bi nešto malo ispričao o svojemu izletu u Disneyland?" "OK! Pa, otišao sam do Disneylanda i prva stvar koju sam primijetio bio je oooogromni parking", pričao je Silvije. "Mislim da milijun auta stane na taj parking. Oko cijeloga parkinga vozi jedan šareni manji vlak. Vjerojatno turistički. Tako sam ja sjeo u taj vlak i on me je odvezao do mjesta gdje se kupuju ulaznice. Tamo sam stao u red i na kraju kupio ulaznicu. Kupio sam tu i ovu veliku Miki Maus kapu." "I kamo si prvo u Disneylandu otišao?" "Pa, vratio sam se u mali vlak da se još malo provozam oko velikoga parkinga. To je zbilja zabavno. I tako sam se vozio cijeli dan!" "Cijeli dan? A jesi li otišao do Avanturalanda, Fantazilanda, do poligona s likovima iz Disneyevih filmova i u ostale dijelove parka?" Silvije se za trenutak zamislio i rekao: "Nisam. A je li trebalo da odem i tamo?" Smiješno i tragično u isto vrijeme. Silvije nije iskusio pravu zabavu legendarnoga Disneylanda samo zato što nije prošao kroz vrata iza blagajne gdje je kupio ulaznicu. Upravo je s tom ulaznicom u rukama mogao ući u svako vrijeme. Ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, cijeli je dan proveo vozeći se oko velikoga parkinga i gledao sretne ljude kako izlaze iz Disneylanda sa širokim osmjesima na licima. I nije nikako mogao shvatiti zašto su svi tako sretni. Kada cijeli događaj promatramo na jednoj višoj, ozbiljnijoj razini, vidimo mnogo više. S jedne je strane golemi svijet u kome možemo ići lijevo i desno, gore i dolje tražeći unutarnji mir i radost, a nikada se nećemo smiriti. Neki, ipak, i u takvome nesavršenom svijetu misle da su sretni, a ispadaju smiješni kao Silvije s Mikijem Mausom na glavi i jadnom zabavom vožnje oko parkinga. S druge je strane Božji svijet koji nam je otvorio Isus Krist. On nam je osobno i ulaznica za taj svijet. To je dimenzija života koja obiluje mirom i srećom. I svatko može ući, pod samo jednim uvjetom... Jeste li već kupili ulaznicu za Božje kraljevstvo primajući Krista Gospodina u svoj život? Jeste li prošli kroz ulaz u svijet vjere? Ili se i dalje vozite naokolo misleći da vam je dobro, a ipak osjećajući prazninu? Ne čudite se pobožnim ljudima i njihovim tajanstvenim mirnim osmjesima na licima. Iskusite osobno svetu radost koja vam je na dohvat ruke.

- 09:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.