21.11.2011., ponedjeljak

Mali ujedi Sammy je bio dječak s juga koji je svoje ljetne praznike provodio kao i svi njegovi vršnjaci. Istraživao je šumu izvan sela, igrao se s prijateljima i pecao na jezeru. Pecanje je, zapravo, bilo njegovo najomiljenije gubljenje vremena. Znao je i po cijeli dan tražiti gliste i crve pripremajući se za ribolov sljedećeg dana. Toga je sparnoga dana ustao rano i gotovo je mogao čuti poziv jezerske vode da dođe na pecanje. Obukao se i iskrao se iz kuće. Na izlazu je pokupio svoj štap i posudu za žive mamce. Uputio se prema šumi jer tamo do tada još nije tražio gliste. Pretpostavljao je da bi ih trebalo biti među panjevima tamo gdje su nedavno rezali trupce. Bio je u pravu. U humusu pod jednim starim panjem našao je što je tražio i za kratko vrijeme napunio posudu mamcima. Na obali jezera Sammy je iz posude izvukao poveću glistu i postavio je na udicu. Za trenutak je osjetio bockanje u prstu, ali zbog uzbuđenja nije mario. Samo jednu minutu kasnije štap je zadrhtao i dječak je povukao udicu. Oduševio se što je tako brzo uspio uloviti krasnu ribu. Kada je namještao drugi mamac iz posude opet je osjetio ubod u prstu, ali nije imao vremena gledati što je to, jer je već zamahnuo pecaljkom. Opet isto. Za kratko vrijeme na drugome se kraju najlona koprcala velika riba. Ponovno je stavljao svježi mamac, ali je ovaj put opazio da mu je ruka malo manje osjetljiva, kao pod anestezijom. Pripisujući to sve možda nekom slučajnom ubodu vrha udice, Sammy je nastavio sa svojim omiljenim hobijem. Nakon samo pola sata dječak je u košari imao osam velikih riba. Bio je toliko ponosan da je odlučio svoj ulov pokazati roditeljima, iako je imao još cijeli dan pred sobom za pecanje. Spakirao je opremu i pošao prašnjavim putem prema selu. Lokalni je šerif upravo vozio tom cestom. Kada je naišao na Sammya, ovaj ga je rukom pozvao da stane. S pobjedničkim osmjehom na licu, dječak je vadio jednu po jednu ribu i pokazivao šerifu. Međutim, stari je čovjek imao strašan predosjećaj gledajući u dječakove ruke. Bile su crvene i tako otekle da su šake izgledale gotovo dvostruko veće. Upitao je Sammya koji je mamac koristio, već pogađajući odgovor. Dječak mu je odgovorio da je našao nekakve posebno velike gliste u šumi pod starim panjem. Nakon što ih je bolje pogledao, šerif je brzo djelovao. Zgrabio je Sammya i ubacio ga u svoj auto. Naglo je okrenuo na uskoj cesti i pohitao u bolnicu. Ali na putu je dječak već izdahnuo od zmijskoga otrova. Šerif je otkrio da je nesretni mališan pecao s malenim, tek izleglim čegrtušama. Da je Sammy prekinuo s pecanjem nakon prvoga ugriza male zmije, pa i nakon drugoga, mogao je primiti pravodobnu pomoć. Ali je dječaka obuzelo uzbuđenje trenutačne zabave i nije htio poslušati tihi glas male boli u ruci. A kada je ruka tek zamrla od otrova, utihnuo je i taj mali glas. S grijehom je tako - što više popuštamo sklonostima koje se protive Božjoj volji za nas ljude, to više otupljujemo na grozotu grijeha. Neke stvari koje su nam se nekad činile odvratnima sada odobravamo, čak činimo. U početku, kada nam je grijeh najuzbudljiviji, zanemarujemo tihi glas opomene naše savjesti, glas Božjega Svetoga Duha koji nas upozorava u mislima, u srcu. Kasnije više niti ne čujemo dobro u nama već samo ono što nas vodi u propast. Ali nije tu kraj. Možda još nije kasno. Zastanite i razmislite. Samo trenutak usred buke vaših misli posvetite Bogu i njegovoj pisanoj riječi, Bibliji. Dajte mu priliku i on će vam ubrizgati protuotrov da vas spasi. Tada ćete jasnije čuti glas vašega nebeskoga Oca kako vas ohrabruje da umjesto puta k vječnoj smrti izaberete ispunjen život koji ima za vas

- 09:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.