10.05.2011., utorak

JESI LI TI SRETAN ČOVJEK? Ponekad se ulovim u turobnim mislima od života koji često stegne svoj obruč, od ljudi koji vuku svatko na svoju stranu, od nesporazuma i nemoći. Mogu nabrajati još mnogo od htjenja do nepravdi, no, da li je to zaista potrebno? I tada krenem u laganu šetnju nekom ulicom ovoga grada i sretnem ljude bolesne i stare, invalide i usamljene i one koji svoju koricu kruha traže po razbacanim kontejnerima, ljude pokraj kojih se svakodnevno prolazi i koji su postali nevidljivi za ljudske oči. I tada se duboko posramim svoje nezahvalnosti jer imam oči da mogu vidjeti i uši da mogu čuti, imam noge kojima mogu hodati i ruke da nekoga mogu zagrliti. Imam i krov da nekoga mogu ugostiti i osmijeh i lijepu riječ da nekoga mogu darovati. Pa nisam li ja nadasve sretan čovjek?

- 15:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.