07.05.2011., subota

JESI LI SPREMAN Pored jednog malog gradića, postojalo je groblje u čijem središtu se nalazio jedan veliki, stari orah. Pored same ograde, postojalo je još jedno stablo oraha. Jednoga dana, dvojica dječaka su odlučila otići na groblje i pokupiti orahe što su pali sa stable i podijeliti ih među sobom. Nakon nekog vremena, prema groblju se približavao i jedan starac, šepajući i oslanjajući se na svoj štap. Ubrzo je bio skoro pregažen od još jednog dječaka koji se baš vraćao, vidno uzbuđen i zadihan, sa groblja: “Djeda, nemojte ići na groblje. Tamo Bog i Sotona baš biraju koga će koji uzeti!” jedva je dolazio dječak do daha dok je objašnjavao. “Ajde, dijete. Pričinilo ti se. Idemo vidjeti što se događa.” I tako su obojica pošla na groblje. Ali nisu ušli, nego su odlučili ostati izvana, kod ograde, ispod oraha i oslušnuti što se događa. Ne videći što se odvija na groblju, samo su začuli glasove: “Ovih pet idu meni, a ovih pet tebi. Ovih pet tebi, pet meni.” “E tako, ovo su bili zadnji. Sve smo ih podijelili.” “Idemo sad pokupiti i one što leže kraj ograde.” Priča se završava opisom kako se sa puta koji vodi od groblja vidjela samo prašina koju su podizali starac i dječak na biciklu, bježeći prema selu. Iako je ovo samo jedna šaljiva ilustracija, koja, gledano teološki, nije posve točna, ipak sadrži i izazov za razmišljanje. Kada dođe do konačne odluke o tome na kojoj strani ćemo se naći prilikom Kristovog povratka, kakvi će biti naši osjećaji – strah ili radost?

- 16:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.