...sad sve mi je jasno...neke stvari shvatiš kad je za njih kasno...

...evo mene...šta reći osim sranja se događaju...alkoholičarko,imaš pravo jednostavno bi ga trebala prekrižiti zauvijek,al ne mogu...u zadnjih par dana se sve nekako izokrenulo...neka mala se zaljepila za njega i sad svaki dan idu zajedno na piće i jedan dio puta kući...ali ja tu ne mogu ništa...nek ide gde mu je mesto,pravo u pakao...mi smo si kao sad stvarno frendovi ili tako nešt...ma nemam pojma..nije više ni bitno..ne želim da se cijel moj svijet okreće samo oko njega iako je sad tako...ja to jednostavno više ne mogu,preteško je i čini mi se kao da ću poludjeti onako skroz..i ne želim sad pisati kako je sve ostalo u mom životu u redu,iako baš i nije,al to mogu izdržat,i kome se više ne čitaju moje nebuloze samo o njemu,ne mora ni čitati...ima onih ljudi koji će pročitat i kojima je stalo,al ja ovo pišem samo zbog sebe...danas je trebao doći kod mene,sve smo se jučer dogovorili,zapravo i ne baš,jer je on skužio da ja pravim neki party na kojem će biti još ljudi..uglavnom...danas mi kaže da ko fol ima trening i ne može doć..pa ono,čovječe,mogo si samo jednostavno reći da to ne želiš i shvatila bi...kak e kuži da mi može reći iskreno u facu da to među nama neće ići više i ok,al ne,on meni priča jedno,a drugima okolo sasvim drugu priču..i pitam se tko tu onda laže...još ona njegova bivša si na ruci napisala njihove inicijale i on mi budala onak kaže vidiš netko te pokušava nadmašit,ja u sebi mislim koja budaletina...toliko se trudi u zadnje vrijeme pričati samnom,sve mi govori,a ja samo odmahnem glavom i praim se da ga nisam čula..ne zanimaju me njegove dogodovštine s drugima,poludim na to...stvarno to više ne mogu i ne želim slušat...ali ipak još uvijek se samo molim za njega,za nas...da on bude sretan...opet zapostavljam sebe i sve pretrpim i prešutim,a ne mogu...nitko ne shvača...već mi je glupo samoj sebi govorit da ga volim,stalno to ponavljati,ali to jedino još istina..ma previše je tog i jednostavno ne znam sve napisati,ne znam sve pretvoriti u riječi,a u tome sam prije bila najbolja...više ni ne pišem one svoje pjesmice,nemaju mi smisla..ad ih poslije pročitam samo mi je još gore...suze svakog dana krenu same od sebe i samo molim Boga da izdržim do kuće,da se zatvorim u svoju sobu i da me cijel svijet pusti na miru...želim biti neko sretno dijete...bar na trenutak,želim samo nas,ništa drugo nije važno...sad stvarno nemam snage više pisati,ne da mi se...Jano,Tina=najveće puse i hvala što ste uvijek uz mene...ja ne bi mogla bez vas...ma zapravo,kome lažem,više nikako ne mogu...

...ova pjesma je u potpunosti napisana za mene...samo ja i moje suze...ali nikad me neće vidjeti da plačem,nikada...nikada...

...Can you forgive me again?..I don't know what I said,but I didn't mean to hurt you...

...evo i mene napokon...puno se tog dogodilo u posljednjih nekoliko dana...četvrtak- bio je onaj jadni,najjadniji dan u godini...imala sam u planu da moja prijateljica proba njemu u torbu ubaciti porukicu od mene,ali nije uspjela...šteta...on se naravno nije ni sjetio,ali ne znam što sam ja uopće očekivala,pa mi nismo zajedno,zapravo nismo jedno drugome ništa...ne znam ni zašto je Jana bila uvjerena da će se on sjetiti i bar mi nešto reći,poslati sms ili bilo što,svi su to očekivali od njega ali ništa se nije dogodilo...njegova 'najdraža',bivša,mu je naravno poslala sms,htjela se naći s njim,ali on t nije htio,za mene odlično...i Jana i ja namolile prof iz matematike da nas pusti drugi sat na kavu,jer kao nismo sposobne ni za što drugo,izlazimo mi iz naše paklene gimze i pred ulazom Ona...bilo mi je nekako žao nje,još uvijek ga je čekala iako je rekao da neće doći,a njoj je nastava završila dva sata prije...ali neka i ona malo pati...uff što sam zloća...nije mi bilo lako taj dan ali izdržala sam...petak-nisam ni mislila da će se baš tako nešto dogodit kad sam se ujutro probudila..bila bi pametnija...te večeri se na neki način u našoj gimzi obilježavalo Valentinovo i svi smo ostajali poslje škole,ja sam još imala trening pa mi bilo taman...poslao mi je poruku,pitao da li ostajem i ja sam rekla da da,i pitala njega da li on ostaje...i pazite sad ovo...čovjek mi kaže da najvjerojatnije neće ostati,ali možda ostane s Njom jer ga je kao zvala da se druže,ko fol nisu otkad su prekinuli...ja popizdila totalno i napisala mu da onda mene nije ni trebao pitati da li ostajem uopće...na to se on napizdio i rekao mi da me više nikad neće ništa pitati kad više ne smije i da se ne može prestati razočaravati u mene i da mu više ne šaljem sms-ove...meni nikako nije išlo u glavu to da se pametan čovjek može napizdit na tak nešto,a zapravo nisam ni ja bila baš u pravu...i otišla sam na trening sva sjb,tamo skoro krepala i vratila se u gimzu sa svojom Janom...i nekako sam uspjela prestat mislit na njega i baš tad počne pjesma čije mi je stihove on nedavno poslao:“Želim da te grlim nježno da osjetiš miris tijela,ljubav će ti biti vječna što si dušo uvijek htjela...“..suze su mi počele teći same od sebe...bilo mi je tako teško,tako jadno...vratila sam se kući krenula na spavanje i tad mi zvoni mob,skriveni broj,ja se javim i on prekine...imala sam neki feeling da je on,ne znam zašto...subota-buđenje mi je bilo totalka jadno,tata je nešt kopao po modemu i kablovima od neta i nešto 'strgo' i sad ja moram svaki put kad želim na net nosit svoj laptop u dnevni boravak..jednosatavno rečeno-jadno...i spremila sam se navečer u grad,sva živčana i ljuta na cijel svijet...nije bilo ništa posebno,naravno srela sam ga..išao je na neku maturalnu,znala sam da će me zvati te noći ko fol bit će prepijan ko i inače...s kim se ja to petljam???...došla sam kući,legla u krevet i naravno zaspala i u 6 ujutro me probudi mob,tko će drugi biti nego on i nije mi se dalo slušat njegovo baljezganje kad ni sam nije zno šta priča i poklopila sam...jučer mi se baš ništa nije dalo,bila sam na treningu,vratila se kući i odmah nazad u krevet..spavala sam cijel dan...i naravno mislila na njega...nisam imala volje ni za što...ne da mi se još puno pisat pa ću po kratkom postupku...danas je u školi bilo ok,zapravo predobro,Jana i ja smo izvodile takve gluposti,cerekale se po hodnicima bzvz i smijale svojim glupostima( Jano=patike,drug silovani sa štapom hehe)...i vratila se kući,otrčala na net,otvorila ga na msnu,ispričala mu se za svoje ispade i sad smo si valjda opet ok..još mi je rekao da nije ostao u petak jer nije imao pametan razlog i ja sam kao imala svoje ispade pa mu nije bilo ni do čeg...i tak malo smo si porazgovarali...neću si više dopuštat takve ispade,stvarno nije ok,mislim svašta si dopuštam...i da sam jučer pisala ovaj post bio bi puno depresivniji i sav nekaki smotan...ali sad sam si nekak happy i ne da mi se uopće mislit na to šta će biti sutra...živimo za danas(ooops,Jano danas ne postoji hh)...i eto tek toliko da napišem šta se sve izdogađalo...nadam se da će biti bolje...ma mora...
pussa&pozzich =)

...nothing is as it seems...

...svakog dana mi je sve gore,plačem sve više iako možda nemam razloga,jer sve je 'u redu'...ništa nije u redu..još je gore nego prije...a sad da počnem iz početka...u subotu sam planirala ići u grad,ali odjednom me on nazvao i rekao da ima prjedlog..zvao me da dođem kod njega da gledamo nekak horore...i ok,pristala sam,otišla do njga i sve je bilo super...zezali smo se,smijali titlovima na srpskom,potpuno priateljski...onda je on donio dekicu pa smo se pokrili jer nam je bilo hladno...neću o 'prljavim' detaljima ispod dekice...hehe...odjednom je uletjela njegova mama u sobu,ja ostala zatečena i šta ću sad,pozdravila ženu,ona još začuđenija od mene...bilo je zanimljivo sve u svemu,jeli smo toffifee i uživali...najčudnije mi je bilo to što ga nisam ni jednom te večeri poljubila,svaki put kad bi mi se približio okrenula sam glavu i pravila se da gledam film...nisam htjela prva popustiti...i tad je počela zivkati ona njegova..čula je od onih dečki koji su me vidjeli da idem prema njegovoj kući da sam ja kod njega...on joj je potvrdio da jesam i da upravo 'spavamo'...smijali smo se njoj i njenim ispadima...oko pola 2 ujutro sam krenula kući,mama me nije ni pitala di sam bila,odlično...sljedeći dan me nazvao i rekao mi da ga nazovem jer imam 'tulum'...i nazvala sma ga,pričali smo o glupostima i bila sam sretna...rekao mi je da ona misli da ju je on zjb kad je rekao da sam stvarno kod njega...mao me to povrijedilo,jer on zapravo i ne želi da ona zna istinu...u zadnje vrijeme je sve ok s nama...oslovljavamo se s kolega/kolegice..jadno,šta ne?!?...sutra je to jebeno Valentinovo..mrzim taj dan,uvijek sam tako prokleto sama..kladila sam se s Tinom i Janom kao da li će se on mene sjetit i hoću li nešto dobit..ja sam naravno rekla da neću,a svim srcem želim bar porukicu nekakvu..mali znak pažnje...a znam da se neće sjetiti..zato se bojim dočekati sutra jer ću biti slomljena,znam da će mi biti teško...zašto uvijek želim nemoguće?!?...i danas je moja frendica vidjela njegovu bivšu s nekim likom u jednom bircu i rekla mu je to..ona očito ima novog dečka,on se pravio kao da ga nije briga,kao da je sve ok..a vidjela sam da mu nije svejedno,toliko sma se jadno osjećala,prejadno...zar sam ja na to pala da me boli svaki njegov pokret,riječ koju ni ne izgovori,sve što ima veze s njim...i dođem kući,upalim msn i vidim tamo njegov naslov:"Saznao sam tko ju naću ljubi,nisam dao da im drugi sudi..."..razočarao me potpuno,zapravo razočarala sam se u sebe samu,jer ne znam kako uspjevam i dalje nakon svega,kako mogu?...bojim se da neću još dugo,da ću napokon svemu tome stati na kraj,da ću staviti točku na sve...bit će mi preteško,ali ništa nije teže od ovoga,ja ne mogu ovako...znam da nikada neću biti kao ona,i ne želim to,ali proganja me to što tvrdi da mu nije ni bilo stalo,zapravo to je i dokazivao svojim postupcima,nazivao ju droljom,kurvom i kako sve ne pred svima,to joj govorio u lice...radio joj svašta,varao ju..ali on je takav...pogotovo u zadnje vrijeme sam bila uvjerena da ju nije volio,a danas...sve se opet srušilo...očito sam ja samu sebe uvjerila u nešto što nema veze sa stvarnošću,opet nova iluzija...ne želim više ovako,nemam snage...nisam ni ja od kamena iako to svi misle,ja se lomim na komadiće i držim sve to u sebi,da drugi ne primjete...a najradije bi plakala pred svima samo da im pokažem da ne mogu,toliko se tog dogodilo a ja to nemam kome reći,nitko mi ne vjeruje da ja jednostavno nemam toliko snage za sve,da ja nisam ono u što sam ih uvjerila...i sad po tko zna koji put plačem sama u svojoj sobi,a to nitko ne vidi i ne čuje..jedino na što još uvijek mislim je on i onaj njegov čvrsti zagrljaj kojim me čuvao od vsega još do jučer...ovako nema smisla,ništa se neće promijeniti..mi nismo stvoreni da budemo zajedno,da bar pokušamo...uzalud je proživaljavati sve ovo još jednom,nije vrijedno truda..ja sam naučila kako živjeti bez njega,teško,ali samu sebe uvjerim da ja nema osjećaje i da ja mogu biti neko biće koje nije od krvi i mesa,koje svijet ne može slomiti...pustit ću ga da ide...još jednom...ali neka se ovaj put na vrača..ne želim to više...htjela sam malo sreće,biti uz njega zauvijek,mislila sam da će ovaj put uspjeti jer ne bi trebalo biti bezznačajno to što se nakon toliko vremena ponovno vratio,što smo prešli prko svega...ali očito je to bila samo još jedna Božja igra u kojoj ja ponovno gubim...valjda tako mora biti,nije ljubav za sve ljude ovoga svijeta..uvjerila sam se da nije za mene...ja moram biti bezosjećajna,misliti samo na tuđu sreću i boriti se za druge,da oni ne padnu kad ih slomi svijet,da oni budu veseli i truditi se da im bude što bolje...a ja sam,po tko zna koji put,manje važna..nisam važna...nema veze...još jednom ću krenuti dalje,ne želim se više okretati,ne želim više biti tu...opet sama,prokleto sama...

...sve je u redu,ti nemaš nikoga... =)

...počela sam zapostavljati blog...ne znam ni sama prave razloge,počela sam izmišljati tonu gluposti koje bi mogla navesti kao opravdanje i onda se zapitala kome lažem?..sjetila sam se da sam ovo i počela pisati samo zbog sebe,da svoje misli i svoj život spremim na jedno mjesto i da se prisjetim što je uistinu moja istina,da ne zaboravim neke stvari dok me svi pokušavaju uvjeriti da je moj život sasvim ok...sad je sve lijepo,na neki način predobro i sviđa mi se...samo iz minute u minutu mijenjam raspoloženje,ne znam ni sama što mi je...nije više On rezervni krivac za sve što mi se dogodi..znam da sam ja jednostavno takva da uvijek želim nešto više od onoga što imam,jer napokon je sve ok,mi smo prijatelji,a ja želim opet više od toga..nedostaje mi...svaki dan se čujemo,pričamo na msn-u po nekoliko sati,danas sam markirala s Janom iz škole zadnja tri sata,on nas je zvao na piće...bilo je zanimljivo..samo opet neka sumnja u meni,sumnjala sam u sve to...bilo je jednostavno preeeviše cura oko njega,on je za svaku imao vremena,a u meni ona odvratna ljubomora..pa bar ja nikad nisam bila ljubomorna..a sad...mislim da se samo bojim da mi ga neka od njih ne 'uzme',da me ne zamijeni nekom novom...opet se puno tog dogodilo protekli tjedan...s nama je sve bilo ok,ali ipak..slavio je 18.rođendan,nisam bila pozvana jer je njgova bivša,ona 'najdraža' bila tamo..doesn't matter...javio mi se,tj.nazvao me u 5 ujutro da mi javi da je 'živ'...kupila sam mu poklon za rođendan..nisam samoj sebi mogla vjerovati,ali jesam...zapravo baš je fora,i njemu se sviđa što je najvažnije,rekao je da mu je to najbolji poklon ikad..kupila sam metalni otvarač za boce i moj frend,zlatar,mi ugravirao na to datum njegovog rođendana,moj inicijal i onaj naš moto:NE IDE...baš fancy,hehe...u utorak je kod nas bio maskembal...otišli smo u birc,moja NLO došla spavat kod mene,i mi tako pili,ja malo previše...i onda nas on otpratio do moje kuće,bolje rečeno,mene je dio puta nosio(na ramenima) jer baš i nisam bila sposobna hodat,a on još manje i kretenus ostavi mob kod mene,tak da sam cijlu noć provela čačkajući po njegovom mobu...a ujutro u školu..uff što me bolila glava,očajno...i da,Layla mi je napravila veliki shit,tak da sam malo posvađana s njom..napokon sam shvatila šta mi radi cijelo vrijeme,leti za njim,a ne želi priznat,a njemu je pun kurac toga...ma sve je ok...šta drugo reći...a sad trčim,opet ću markirat trening i idem s njim na piće...hehe...ma ja sam malo luuuda,šta malo??..vay too much...
pussa&pozzich svima =)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.