...svakog dana mi je sve gore,plačem sve više iako možda nemam razloga,jer sve je 'u redu'...ništa nije u redu..još je gore nego prije...a sad da počnem iz početka...u subotu sam planirala ići u grad,ali odjednom me on nazvao i rekao da ima prjedlog..zvao me da dođem kod njega da gledamo nekak horore...i ok,pristala sam,otišla do njga i sve je bilo super...zezali smo se,smijali titlovima na srpskom,potpuno priateljski...onda je on donio dekicu pa smo se pokrili jer nam je bilo hladno...neću o 'prljavim' detaljima ispod dekice...hehe...odjednom je uletjela njegova mama u sobu,ja ostala zatečena i šta ću sad,pozdravila ženu,ona još začuđenija od mene...bilo je zanimljivo sve u svemu,jeli smo toffifee i uživali...najčudnije mi je bilo to što ga nisam ni jednom te večeri poljubila,svaki put kad bi mi se približio okrenula sam glavu i pravila se da gledam film...nisam htjela prva popustiti...i tad je počela zivkati ona njegova..čula je od onih dečki koji su me vidjeli da idem prema njegovoj kući da sam ja kod njega...on joj je potvrdio da jesam i da upravo 'spavamo'...smijali smo se njoj i njenim ispadima...oko pola 2 ujutro sam krenula kući,mama me nije ni pitala di sam bila,odlično...sljedeći dan me nazvao i rekao mi da ga nazovem jer imam 'tulum'...i nazvala sma ga,pričali smo o glupostima i bila sam sretna...rekao mi je da ona misli da ju je on zjb kad je rekao da sam stvarno kod njega...mao me to povrijedilo,jer on zapravo i ne želi da ona zna istinu...u zadnje vrijeme je sve ok s nama...oslovljavamo se s kolega/kolegice..jadno,šta ne?!?...sutra je to jebeno Valentinovo..mrzim taj dan,uvijek sam tako prokleto sama..kladila sam se s Tinom i Janom kao da li će se on mene sjetit i hoću li nešto dobit..ja sam naravno rekla da neću,a svim srcem želim bar porukicu nekakvu..mali znak pažnje...a znam da se neće sjetiti..zato se bojim dočekati sutra jer ću biti slomljena,znam da će mi biti teško...zašto uvijek želim nemoguće?!?...i danas je moja frendica vidjela njegovu bivšu s nekim likom u jednom bircu i rekla mu je to..ona očito ima novog dečka,on se pravio kao da ga nije briga,kao da je sve ok..a vidjela sam da mu nije svejedno,toliko sma se jadno osjećala,prejadno...zar sam ja na to pala da me boli svaki njegov pokret,riječ koju ni ne izgovori,sve što ima veze s njim...i dođem kući,upalim msn i vidim tamo njegov naslov:"Saznao sam tko ju naću ljubi,nisam dao da im drugi sudi..."..razočarao me potpuno,zapravo razočarala sam se u sebe samu,jer ne znam kako uspjevam i dalje nakon svega,kako mogu?...bojim se da neću još dugo,da ću napokon svemu tome stati na kraj,da ću staviti točku na sve...bit će mi preteško,ali ništa nije teže od ovoga,ja ne mogu ovako...znam da nikada neću biti kao ona,i ne želim to,ali proganja me to što tvrdi da mu nije ni bilo stalo,zapravo to je i dokazivao svojim postupcima,nazivao ju droljom,kurvom i kako sve ne pred svima,to joj govorio u lice...radio joj svašta,varao ju..ali on je takav...pogotovo u zadnje vrijeme sam bila uvjerena da ju nije volio,a danas...sve se opet srušilo...očito sam ja samu sebe uvjerila u nešto što nema veze sa stvarnošću,opet nova iluzija...ne želim više ovako,nemam snage...nisam ni ja od kamena iako to svi misle,ja se lomim na komadiće i držim sve to u sebi,da drugi ne primjete...a najradije bi plakala pred svima samo da im pokažem da ne mogu,toliko se tog dogodilo a ja to nemam kome reći,nitko mi ne vjeruje da ja jednostavno nemam toliko snage za sve,da ja nisam ono u što sam ih uvjerila...i sad po tko zna koji put plačem sama u svojoj sobi,a to nitko ne vidi i ne čuje..jedino na što još uvijek mislim je on i onaj njegov čvrsti zagrljaj kojim me čuvao od vsega još do jučer...ovako nema smisla,ništa se neće promijeniti..mi nismo stvoreni da budemo zajedno,da bar pokušamo...uzalud je proživaljavati sve ovo još jednom,nije vrijedno truda..ja sam naučila kako živjeti bez njega,teško,ali samu sebe uvjerim da ja nema osjećaje i da ja mogu biti neko biće koje nije od krvi i mesa,koje svijet ne može slomiti...pustit ću ga da ide...još jednom...ali neka se ovaj put na vrača..ne želim to više...htjela sam malo sreće,biti uz njega zauvijek,mislila sam da će ovaj put uspjeti jer ne bi trebalo biti bezznačajno to što se nakon toliko vremena ponovno vratio,što smo prešli prko svega...ali očito je to bila samo još jedna Božja igra u kojoj ja ponovno gubim...valjda tako mora biti,nije ljubav za sve ljude ovoga svijeta..uvjerila sam se da nije za mene...ja moram biti bezosjećajna,misliti samo na tuđu sreću i boriti se za druge,da oni ne padnu kad ih slomi svijet,da oni budu veseli i truditi se da im bude što bolje...a ja sam,po tko zna koji put,manje važna..nisam važna...nema veze...još jednom ću krenuti dalje,ne želim se više okretati,ne želim više biti tu...opet sama,prokleto sama...
Post je objavljen 13.02.2008. u 20:16 sati.