Kako je malo potrebno za sreću :)

Nakon turbulentnog i iscrpljujućeg dana uslijedilo
je neočekivano iznenađenje koje mi je popravilo
dojam prethodna dva dana. Kolegica iz škole
pozvala nas je na čitanje u knjižnicu u obližnjem
mjestu, Dossenheimu. To obično znači chill-anje,
pijuckanje crnog vina i slušanje zanimljivog štiva.
Nisam imala pojma tko je autor, jedino mi je bilo
rečeno da je on bivši učenik prije opisana škole u
Heidelbergu. Nekako sam si zamislila da je to neki
klinac koji je napisao neki roman za mlade. Čitam
plakat na vratima: Saša Stanišić. Opaaa to je neki
naš, neki eks-juguvić.; vidi vidi, a nije ni baš taaak
mlad, a bome niti taaaak loše ne zgleda! Vrckavi
simpatični lik, prilično stasit, upakiran u reto-obleku
uz neizostavan hipsterski dodatak: brada, i par
sjedih pramenova iza šarmantno klempavih ušiju.
Sjeo je ispred nas, pred njim hrpetina papira,
časopisa iz kojih bi nam trebao čitati isječke.
Ne mogu ponoviti način na koji je taj tip svaku
rečenicu upakrirao tako ležerno u nejboljem
njemačkom s minimalnim akcentom (to valjda
samo ja primjecujem ) onako s dječačkim
žarom i mahanjem rukama u pravoj multitasking-maniri
s puno digresija i dodatnih pojašnjenja, bez
da je/smo ijednom izgubili nit priče. Divota,
preinteligentan, preelokventan, preneumišljen i
prešarmantan. Moram priznati da sam bila prilično
mezmerized. Naravno kupila sam džepno izdanje
romana, totalno sweet u nekakvom retro-uvezu s
baka-cvijetićima, boje lavande i s ljubičastom
trakicom!!!!!!
Kako je malo potrebno za sreću Odklipsala sam do
navedenog šarmantnog tipa da mi načrčka neš´ u novu
knjigicu za uspomenu i da provijerim da li još zna hrvatski ;-).
Naravno, bez imalo akcenta uz onu tipičnu bosansku
srdačnos i ležernost zbog koje ih sve koje poznajem
jednostavno obožavam.
Dakle… Saša Stanišić je s 14 godina s obitelji
za vrijeme rata u BiH-u prebjegao u Njemačku…
evo linka na wiki:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Sa%C5%A1a_Stani%C5%A1i%C4%87
I za one koji znaju njemački nešto iscrpnija verzija:
http://de.wikipedia.org/wiki/Sa%C5%A1a_Stani%C5%A1i%C4%87
došao je u Heidelberg s 14 goina i tamo bio u VK-razredu
kojeg sam opisivala u zadnjem postu. Drugim
riječima nije znao ni riječi njemačkog, i mrzi
kad ga navode kao svijetli primjer integracije,
obzirom na činjenicu da je u međuvremenu
napisao hrpetine članaka, pjesama, jedan roman
(“Wie der Soldat das Gramofon repariert”),
pripovijedaka, naravno na presavršenom njemačkom
jeziku, a trenutno je u fazi pisanja novog romana.
Njegov nam je profesor njemačkog pričao kako
je u jednom odlučujućem trenutku shvatio da je dečko
stvano nešo posebno. Prilikom obrađivanja Bölla profesor
učeinicima običava čitati jedan pasus u jednom (ubijte me
al stvaro se ne sjećam, sram me bilo...) Böllovom
djelu, koji je po njegovom mišljenu književni biser
bez premca, no, uvijek bi se rastužio jer nitko živ
nije kužio esteiku navedenog pasusa. Ali kad je u
Sašinom razredu čitao navedeni pasus, mali je prozborio:
Herrr (xy...ni imena profesora se više ne sjećam)
das ist zer šen!
Kako bi ga ohrabrio u pisanju, profesor
je jednom prilikom na satu analize poezije učenicima
podijelio dvije pjesme, neka Goetheova i jedna pjesma
izvjesnog...(a joj ni ovog imena se ne mogu sjetiti),
nekog pisca, uglavnom Saše, ali pod pseudonimom.
Đaci nisu ni slutili da upravo analiziraju pjesmu
svog prijatelja iz klupe i potpuno
ravnopravno s Herr-om Goetheom. To je prema
riječima profesora njemačkog bio veliki poticaj za
mladog poetu i nakon xy godina pročitao je hvalospjev
u novinama o mladom autoru romana
"Wie der Soldat das Gramofon repariert" koji je upravo
nagrađen nekom književnom nagradom (ajd vidi wikipedu!)
Svakako preporučam navedeni roman, na žalost
samo onima koji znaju njemački, jer na hrvatski u
stvari još nije ni preveden. Odnosno postoji jedan prijevod,
al Saša kaže da baš i nije neka sreća, tako da ćete se
ostali morati strpjeti, ali bit će ubrzo. No, uglavnom, nemojte
očekivati neku Coca-cola Light-lektiru, unatoč činjenici
da sam se u više navrata čitaući roman u tramvaju valjala
od smijeha. Čini mi se da sam od jezične zahtjevnosti
dobila pokoju moždanu vijugu više. Ali eto da ne baljezgam,
ovdje možete naći isječke romana, u pismenom obliku:
WIe der Soldat das Gramofon repariert
i audio-obliku:
http://www.kuenstlicht.de/audio.html