Ne volim jesen...označava kraj nečeg lijepog..ne volim je...odnosi sa sobom drage ljude,ljetne ljubavi,vraća tužne uspomene...ne volim je...obojena je smeđom i sivom,prožeta je maglom,sjećanjima...sa sobom vraća trenutke odavno zaboravljene,davno proživljene,a nikad preboljene...ne volim kišu,uvijek me rastuži...a jesen nosi prve kiše..nema ničega čemu bi se radovala...nema...to je vrijeme sjećanja...vrijeme ponovnog preboljevanja onog što smo već prebolili...na neki način vraća sve što smo doživjeli i preživjeli i negdje zakopali da se više ne vrati...ne volim ju...ne ne i ne....a uvijek ponovno dolazi..uvijek je obojana smeđim tonovima...sve polako umrtvljuje,sve uspavljuje..odnosi radost i živost...i svaki put kad se ponadam da će donijeti nešto lijepo uvijek razočara...nismo si dobre...ne jesen i ja...ne ide...ubija me...rastuži me..sve jednolično oboji sivilom,kišama,maglom...ne volim je...krade osmijeh s lica...tjera kišu u oči...baca u tužna raspoloženja....tjera me da razmišljam o stvarima o kojima ne bi htjela razmišljati...svaki put odnosi dio mene sa sobom...uspavljuje me...uplakljuje me...rastužuje me...posjeća me na propale planove,neostvarene želje,neispunjene ciljeve...na propuštene prilike...vraća sjećanja na propale ljubavi,lijepe trenutke,odavno izgubljene,ali nikad zaboravljene...ne volim je...nasmije mi se u lice,sjeti me da nisam ništa bolja nego što sam bila...svaki put me iznova podsjeti na prolaznost....na vrijeme koje leti,bespovratno prolazi...ne volim je...ne,ne...uvijek sa sa sobom nosi sjetu...nostalgiju.....tugu...
Oprostite što nisam savršena;
moje su misli nestalne,
a duša neuhvatljiva...
Robujem onome što je ljudsko,
prolazno i precjenjeno...
Ne tražim da budem shvaćena,
ne tražim da me razumijete,
tražim tek svoj kutak svemira,;
da otvorim dušu,
da prostrem srce,
da dopustim mislima da polete do visina.....
Oprostite što nisam savršena;
ja sam tek čovjek;
malen i neznatan;
neprimjetan pod kapom svemira.....
The favorite ones...
Naposletku
Naposletku,ti si dobro
znala ko sam ja
otkud sad te suze, moja mila
rekla si da se za to
cak brsljan ne hvata
zalud izguzvana svila
To je tako
ne pravi od tuge nauku
mani svetlo na sledecem bregu
okopnice moj otisak
na tvom jastuku
kao jezuska u snegu
Razbicu gitaru
crn je mrak ispunjava
odavno se svoje pesme bojim
pomera u meni neke gene Dunava
pa ja tecem i kad stojim
Ali opet da l' bi ikad
bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi
rekla si da bas
ne umem novce brojati
i da je nista sve sto nudim
Naposletku, ti si navek
znala da sam svirac
brosic sto se tesko pribada
da me moze oduvati najblazi Nemirac
da cu u po reci stati
da se necu osvrtati nikada
Redas po vitrini fini porculanski svet
al' ja sam figurica bez ziga
pazi to je bajka sto ti pada
na pamet
fali ti bas ovaj cigan
Tek u jesen otkriju se
boje krosanja
sve su slicne u leto zeleno
naposletku ti si dobro
znala ko sam ja
cemu suze lepa zeno
Draga moja, ti si navek
znala da sam pajac
moj je sesir satra pomicna
usne, tice-rugalice
a u oku tajac
da sam kaput sa dva lica
da sam Gospo'n propalica
obicna
Naposletku, ti si navek
znala da sam svirac,
brosic sto se tesko pribada,
da me moze oduvati najblazi Nemirac,
da cu u po reci stati,
da se necu osvrtati,
nikada...
Divlji badem
Vrteli se tockovi mog bicikla,
gde god je stao taj rulet bese premija,
smakla se o stepenik njena stikla,
nekad su pogledi bili cista hemija...
Dobro je pocela nedelja,
poslednje pripreme za maturu,
virili smo u daljine puni nade.
Preko gimnazijskog bedema,
ko pravi dekor za avanturu
prosuo je nezni purpur divlji badem...
Poneli nas vetrovi ko maslacke,
jedni su leteli lako, drugi padali,
i curice su postale prve macke
a losi djaci odjednom svetom vladali...
Sve mi je odlicno zvucalo
dobro sam stajao tih sezona
ljuljale me oci sirom promenade.
A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogresnim bila ona
ali znao sam da sanja onaj badem...
Stane sve u strofu-dve u baladi,
pustinja proslih minuta i ova zrna sad,
i pred treci refren vec nismo mladi,
usla je nedavno sama u kafe Petrograd...
Suvise tajni u ocima,
u zlatni okov je prstic pao,
molio me dugi pogled da je kradem.
Dovraga, kafa je gorcila
al taj sam ukus od nekud znao,
probao sam jednom davno
divlji badem...
Jos ne znam kud' s tobom
Dok me dira, dok me ljubi
tvoje usne osjecam
dok mi prica, gubim rijeci
tvoje lice zamisljam
Kako letjeti s nekim
kad su ti slomljena krila
Jos ne znam kud' s tobom
ni kud' bi sa sobom
jos tesko je budit' se pored nje
Dok me grle, njene ruke
kao lance osjecam
dok me dira, dok me ljubi
tvoje lice zamisljam
Kako letjeti s nekim
kad su ti slomljena krila
Jos ne znam kud' s tobom
ni kud' bi sa sobom
jos tesko je budit' se pored nje
Kao Titanik plovim
dignut iz mracnih dubina
hodam tiho k'o srna
sto je vec ranjena bila
