Ne volim jesen...označava kraj nečeg lijepog..ne volim je...odnosi sa sobom drage ljude,ljetne ljubavi,vraća tužne uspomene...ne volim je...obojena je smeđom i sivom,prožeta je maglom,sjećanjima...sa sobom vraća trenutke odavno zaboravljene,davno proživljene,a nikad preboljene...ne volim kišu,uvijek me rastuži...a jesen nosi prve kiše..nema ničega čemu bi se radovala...nema...to je vrijeme sjećanja...vrijeme ponovnog preboljevanja onog što smo već prebolili...na neki način vraća sve što smo doživjeli i preživjeli i negdje zakopali da se više ne vrati...ne volim ju...ne ne i ne....a uvijek ponovno dolazi..uvijek je obojana smeđim tonovima...sve polako umrtvljuje,sve uspavljuje..odnosi radost i živost...i svaki put kad se ponadam da će donijeti nešto lijepo uvijek razočara...nismo si dobre...ne jesen i ja...ne ide...ubija me...rastuži me..sve jednolično oboji sivilom,kišama,maglom...ne volim je...krade osmijeh s lica...tjera kišu u oči...baca u tužna raspoloženja....tjera me da razmišljam o stvarima o kojima ne bi htjela razmišljati...svaki put odnosi dio mene sa sobom...uspavljuje me...uplakljuje me...rastužuje me...posjeća me na propale planove,neostvarene želje,neispunjene ciljeve...na propuštene prilike...vraća sjećanja na propale ljubavi,lijepe trenutke,odavno izgubljene,ali nikad zaboravljene...ne volim je...nasmije mi se u lice,sjeti me da nisam ništa bolja nego što sam bila...svaki put me iznova podsjeti na prolaznost....na vrijeme koje leti,bespovratno prolazi...ne volim je...ne,ne...uvijek sa sa sobom nosi sjetu...nostalgiju.....tugu...
Post je objavljen 26.09.2006. u 20:43 sati.