Lažljivac....
Polako otkrivaš,
lice skriveno iza maske osmijeha,
oči izdajice, oči lažljivca,
ruke što su me grlile;
ruke mučitelja,
usne što su šaptale;
riječi lažljivca…
Polako otkrivaš;
sve tvoje hladne igrice,
pokazuješ skrivene karte,
mog nemira razbijaš
okove…
Polako otkrivaš,
da nisi bio vrijedan ničega,
ni jedne moje misli;
niti jednog uzdaha,
niti jednog poraza…
Polako otkrivaš,
sve svoje podle namjere,
sve tvoje dobro smišljene trikove,
sve tvoje laži, prevare…
Polako otkrivaš,
pokazuješ zapravo tko si,
i ta maska sa lica ti pada,
i sve što ostaje je;
tek grč na licu
lažljivca….
Ovu pjesmu ponovno objavljujem...ponovno radi iste osobe....
ponovno jer me je slomio.....al jaka sam ja, i ovaj put sam preživjela....idemo dalje....mogla sam i prije bez njega, mogu i sada.....
al najtužnije je.....
30.05.2006. | 19:46 | 6 K | P | # | ^
...susret....
…………………………………………………………………………………………
Sjedila je na krevetu. Tamna kosa joj je padala na lice, a umornim očima je gledala u pod….pogledom je tražila neku nevidljivu točku da na nju usredotoči svoje uzburkane misli.
Nervozno je gasila napola popušenu cigaretu kad je on ušao u sobu.
- Bok…
Podigla je glavu i presrevši njegov pogled, u hipu je spustila.
Ustuknuo je. U tom pogledu bilo je nešto hladno, nešto što on nije poznavao. Prvi put je shvatio da to više nije ona….
- Promijenila si se..
Tiho joj je rekao.
Časak je razmišljala, neka sjena joj je preletjela licem, a onda je odgovorila ˝˝Jesam..˝
Sjeo je do nje na krevet. Razmišljao je da ju zagrli, no uhvativši njezin odsutni, prazni pogled, odustao je..
Muklo je progovorio: ˝Zašto?˝
Podrugljiv osmjeh joj je nakratko zabljesnuo licem, te je rekla ˝Nisam imala izbora…˝
Ponovno ju je upitao ˝Zašto?˝
Drhtaj bola prostrujao joj je tijelom prije nego što je odvratila: ˝Natjerali su me...˝
Ustao je i počeo šetati sobom… Razmišljao je o proteklim godinama. Živio je daleko od nje, svaki dan mu se sada činio besmislen, svaka minuta uludo potrošena. Znao je da je pogriješio što ju je pustio. No ponos mu nije dopuštao da je moli, da je potraži.
Ustala je i krenula prema vratima… Zadržala je pogled na njemu i zaustila…
Ponovno je dobila neku snagu…Znala je i prije bez njega… Znati će i sada…
Uhvatio joj je ruku i zamolio ju da sačeka… ˝Ne idi ,molim te…˝
Trgnula se na dodir svoje ruke u njegovoj…Koliko je nekada o tome samo maštala…. No ovaj put je odlučila da ona završi tu priču:
˝Zašto zadržavaš nešto što si već odavno izgubio….?˝ Rekla je dok joj je topla kaplja klizila niz lice..
Izvukla je ruku iz njegove, posljednji put uronila u njegove plave oči, tražeći u njima trag čovjeka kojeg je nekoć voljela… Izašla je na mokru ulicu, dok joj se kosa lagano vijorila, kao da prkosi svim burama i olujama koje su se u njoj odvijale… Hodajući je stiskala pesnice kao da se bori s svima nevidljivim protivnikom, najjačim i nepobjedivim….. njom samom….
…………….................................................................
A negdje u blizini jedan je čovjek gorko plakao, žaleći za izgubljenim godinama bez one koju je volio… Prvi put je osjetio kako je njoj bilo kad ju je hladno ostavljao…. Poželio je da može vratiti vrijeme…. Da može vratiti nju….
……………………………………………………………………………………………
Na prljavom, umazanom podu još je gorjela cigareta, bezbrižna i nesvjesna priče koja se tu maločas odvijala… A kroz popucale prozore tužno je zavijao vjetar donoseći miris nadolazeće jeseni…..
14.05.2006. | 13:57 | 8 K | P | # | ^
Odaje moga srca...
Moje srce
Koja komedija…
Beskonačni hodnici
Bez prozora
Tisuće osamljenih odaja
Što ne vode nikuda
Vrata do vrata
Sva u sivo obojana
Na svakima tvoje ime
Ispisano suzama
Dolina bola
Bez ulaza i povratka
Labirint tužnih sjećanja
Prošaranih sjenama
Spomenik prošlosti
Oda izgubljenoj sadašnjosti
Neispričana priča
Što odzvanja zidovima
Prolaznici bez cilja
Što ne ostavljaju tragova
Stanari su tek sjene
Prekrivene prašinom zaborava….
11.05.2006. | 22:07 | 4 K | P | # | ^
S tobom više nikada....
Koliko puta sam pred tobom padala
U tihoj noći putove bez svijetla tražila
Da bih od tebe pobjegla
Bezbroj puta se izgubila
Zalutala u skrivene odaje tvog pogleda
I uvijek ponovno posrnula
Tisuću puta ime ti proklela
Svaki tvoj dodir s tijela obrisala
Vlastitim ga suzama isprala
Na spomen tvoga imena svaki put protrnula
Uvelo srce uzdahom umirila
I ponovo se zaklela: S tobom više nikada…..
Mali update:
I opet je sve bilo ko nekada,
ti me gazio,a ja pod tobom sretna padala...
09.05.2006. | 20:29 | 7 K | P | # | ^
...još uvijek...
sklapam oči...
tišina mi prekriva kapke...
pada na oči...
klizi u srce...
usne mi još gore od tvojih poljubaca...
tijelo mi drhti od tvoga milovanja...
još jučer si bio tu...
zaplitao mi se u kosu...
spavao na mojim rukama...
budio se na mojim grudima...
nestao si s prvim zrakama večernjega sunca...
iščezao u zagrljaju ružičastog sutona...
utopio se i nestao u moru moga nemira....
moje usne još su ukočene....
zauvijek zarobljene u vrisku tvoga imena...
Hvala svima koji me čitaju......
pussa
05.05.2006. | 14:02 | 3 K | P | # | ^
