…………………………………………………………………………………………
Sjedila je na krevetu. Tamna kosa joj je padala na lice, a umornim očima je gledala u pod….pogledom je tražila neku nevidljivu točku da na nju usredotoči svoje uzburkane misli.
Nervozno je gasila napola popušenu cigaretu kad je on ušao u sobu.
- Bok…
Podigla je glavu i presrevši njegov pogled, u hipu je spustila.
Ustuknuo je. U tom pogledu bilo je nešto hladno, nešto što on nije poznavao. Prvi put je shvatio da to više nije ona….
- Promijenila si se..
Tiho joj je rekao.
Časak je razmišljala, neka sjena joj je preletjela licem, a onda je odgovorila ˝˝Jesam..˝
Sjeo je do nje na krevet. Razmišljao je da ju zagrli, no uhvativši njezin odsutni, prazni pogled, odustao je..
Muklo je progovorio: ˝Zašto?˝
Podrugljiv osmjeh joj je nakratko zabljesnuo licem, te je rekla ˝Nisam imala izbora…˝
Ponovno ju je upitao ˝Zašto?˝
Drhtaj bola prostrujao joj je tijelom prije nego što je odvratila: ˝Natjerali su me...˝
Ustao je i počeo šetati sobom… Razmišljao je o proteklim godinama. Živio je daleko od nje, svaki dan mu se sada činio besmislen, svaka minuta uludo potrošena. Znao je da je pogriješio što ju je pustio. No ponos mu nije dopuštao da je moli, da je potraži.
Ustala je i krenula prema vratima… Zadržala je pogled na njemu i zaustila…
Ponovno je dobila neku snagu…Znala je i prije bez njega… Znati će i sada…
Uhvatio joj je ruku i zamolio ju da sačeka… ˝Ne idi ,molim te…˝
Trgnula se na dodir svoje ruke u njegovoj…Koliko je nekada o tome samo maštala…. No ovaj put je odlučila da ona završi tu priču:
˝Zašto zadržavaš nešto što si već odavno izgubio….?˝ Rekla je dok joj je topla kaplja klizila niz lice..
Izvukla je ruku iz njegove, posljednji put uronila u njegove plave oči, tražeći u njima trag čovjeka kojeg je nekoć voljela… Izašla je na mokru ulicu, dok joj se kosa lagano vijorila, kao da prkosi svim burama i olujama koje su se u njoj odvijale… Hodajući je stiskala pesnice kao da se bori s svima nevidljivim protivnikom, najjačim i nepobjedivim….. njom samom….
…………….................................................................
A negdje u blizini jedan je čovjek gorko plakao, žaleći za izgubljenim godinama bez one koju je volio… Prvi put je osjetio kako je njoj bilo kad ju je hladno ostavljao…. Poželio je da može vratiti vrijeme…. Da može vratiti nju….
……………………………………………………………………………………………
Na prljavom, umazanom podu još je gorjela cigareta, bezbrižna i nesvjesna priče koja se tu maločas odvijala… A kroz popucale prozore tužno je zavijao vjetar donoseći miris nadolazeće jeseni…..
Post je objavljen 14.05.2006. u 13:57 sati.